Srbi poručuju „imamo svoju državu“
8. avgust 2011.Zvečan je jedna od tri srpskih opština na severu Kosova, koje ne priznaju vladu u Prištini, a Rudare je upravo jedno od 35 sela koja pripadaju toj opštini. Stanovnici tog sela su ovde postavili najveće barikade i na taj način oni već 14 dana demonstriraju, odbijajući uvođenje kosovskih zakona na teritoriji ove opštine.
Na ulazu u selo stoji plakat sa natpisom: Kosovo je Srbija. Taksista mi se prijateljski i zabrinuto obraća sledećim rečima - na srpskom: „Da Vam kažem pravo, ako ste Albanka, nemojte da idete uopšte, da vas ne prepoznaju. Ovde ima raznih ljudi, nacionalista…Ja se plašim za Vas, kažem Vam kao da ste mi sestra ili ćerka... Ako ste strankinja možete da idete, ali, plašim se da vam se nešto ne dogodi. Ja tamo ne idem nikad, ne interesuje me…“
Pedeset metara ispred barikada, pod šatorima, okupljaju se muškarci, žene i deca. Barikade čine automobili, bageri, automobilske gume i gomila peska. Ispred njih postavljen je sedam metara visok krst od metala. Ovde srećem Dobrivoja Milićevića, privatnog preduzetnika koji mi priča:
„Ima mnogo ljudi. Svi su odavde, iz Zvečana, Mitrovice… Odlučni su da ne popuste. Postavili smo gore krst, to je simbol otpora.“
Protesti Srba počeli 27. jula
Potom su eskalirali, a u teškim sukobima sa pripadnicima snaga bezbednosti jedan policajac albanske nacionalnosti, bio je teško ranjen. Ubrzo nakon toga je i preminuo. Pripadao je specijalnim jedinicama koje su pokušavale da uspostave kontrolu na graničnim prelazima Brnjak i Jarinje. Na graničnom prelazu Jarinje, maskirani ljudi podmetnuli su požar.
Gradonačelnik Rudara, Časlav Sofronijević poručuje: „Nama je žao zbog smrti policajca. On je poginuo na drugom predelu, kod Kolašina, gore…Sigurno je da je i taj čovek imao i decu, i svoju familiju i sigurno je da to nije dobro... Ali, zašto se jednostranim potezima Hašim Tači izlaže takvom jednom riziku, ne razmišljajući zrelo u ovim trenucima, da na ovom prostoru ne može da šalje specijalce, ne može da šalje ljude koje ova zajednica neće prihvatiti. Mi imamo svoje institucije, imamo svoju državu – ta država je Srbija i on jednostavno ne može ni puškom, ni specijalcima, ni bilo kojom silom da nas natera da se integrišemo u njegov sistem tamo. To je isto kao da dete odvajaš i kažeš mu – nije ti dobra majka, dobra ti je maćeha.“
Autor: Ajete Bećiraj, Priština / Mirjana Veljković
Odg. urednik: Jakov Leon