„Dijaspora je svim srcem uz studente. Svuda nas ima, ali smo svim srcem uz Srbiju. I uz naše studente koji su pokrenuli sve nas, ne samo ljude u Srbiji – i veru i nadu da će doći bolja vremena, da će u stvari Srbija da se oslobodi, da će biti slobodna zemlja“, priča nam Dragica Obradović-Sević u svom domu u Bohumu.
Ovih dana ona se priprema za odlazak u Beograd na veliki skup podrške studentski zahtevima. Na put planira da krene s grupom pripadnika srpske zajednica sa zapada Nemačke.
„Vodim i svog sina Nikolu. On je prvi izrazio želju da želeo da prisustvuje tom skupu. To mi je bilo drago, jer ako tako decu odgajamo, da razmišljaju svojom glavom i da se bore protiv nepravde, onda će biti budućnosti i za Srbiju, i za sve zemlje.“
Pripreme u dnevnoj sobi
Pripreme se odvijaju u njenoj dnevnoj sobi. Ona pravi transparente, a sin i ostali članovi porodice joj pomažu.
„Pripreme su vezane za ispisivanje poruka, a i da da nabavim platna, da kupimo boje, da to napišemo i napravimo lepe transparente. Da studenti znaju da smo i mi iz dijaspore uz njih.“
Studenti su, kaže, „uspeli da nas probude, da nas povežu na neverovatan način. Ne samo ljude u Srbiji, nego i nas u dijaspori. Da nas povežu, da se odjednom osetimo da smo jedna celina.“
Dragica Obradović-Sević potiče iz jednog manjeg mesta u blizini Šapca. U tom gradu je odrasla, studirala je u Beogradu, a u Nemačku je došla 2000. godine – najpre u nameri da ostane neko vreme, da nauči jezik i stekne radno iskustvo. I tako se tih par godina pretvorilo u već četvrt veka.
„Kolone tih pčelica…“
Svakodnevno prati proteste u Srbiji. Kaže da ne može da prestane da gleda video-snimke studentskih akcija. Neke su joj bile posebno emotivne.
„Uzbrdo su išli, ne mogu da se setim gde. Studenti su snimani sa leđa. Išla je pesma ’Tamo daleko’ u pozadini. Videle su se njihove glave, kako oni to pevaju svi zajedno. I to je nešto što ne možeš da gledaš, a da suze ne krenu na oči. Te kolone tih pčelica koje idu, i tako vredno idu i koračaju, neumorno koračaju i pevaju…“
Dragica Obradović-Sević učestvuje i u organizaciji skupova podrške studentima u Nemačkoj. Zašto se toliko angažuje?
„Ja ovo radim jer volim Srbiju. I želim da ta Srbija povrati svoj sjaj, svoje dostojanstvo. Mislim da je sada s time što su studenti probudili sve i najmanje sokake u Srbiji, stanovnike najmanjih sokačića u Srbiji – ne da je realno, već da ništa drugo nije ni moguće nego da Srbija povrati svoje dostojanstvo.“