Gostujući komentar: Što Ruttea čeka u Sarajevu i Prištini?

Već je bivši glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg redovito upozoravao na opasnost od zamrznutih sukoba u Bosni i Hercegovini te na Kosovu. Sada njegov nasljednik Mark Rutte prvi put putuje u ta dva zemlje otkako je preuzeo dužnost u listopadu 2024. godine. Dana 10. ožujka 2025. prvo će posjetiti bosansku prijestolnicu Sarajevo, a dan nakon toga putuje u Prištinu, glavni grad Kosova.

Posjet se odvija u atmosferi transatlantskog nesuglasja koje europsku sigurnosnu strukturu suočava s nepoznatim izazovima - ne samo na Zapadnom Balkanu, čija neizvršena transformacija i EU integracija čine garanjivom točkom kontinenta.

Na Kosovu NATO-ova snaga KFOR osigurava mir i granice od kraja rata 1999. godine. Također, u Bosni i Hercegovini od mirovnog sporazuma iz Daytona 1995. godine djeluje međunarodna mirovna snaga koju od 2004. godine vodi EU. Više od 20 godina nakon završetka rata ne nazire se povlačenje europskih vojnika - naprotiv. Od početka ruske invazije na Ukrajinu regija se ponovno vratila u središte svjetske pozornosti, osobito jer se napeta sigurnosna situacija dodatno pogoršala globalnim geopolitičkim promjenama u posljednjih nekoliko godina.

Napetost sve više raste

Od Daytona je Bosna i Hercegovina podijeljena na dva entiteta koja imaju široku autonomiju, ali zajedno djeluju na federalnoj razini: Federaciju, u kojoj pretežno žive Bošnjaci (Bosanci i Bosanke muslimanske vjere) i bosanski Hrvati i Hrvatice te Republiku Srpsku s većinom etnički srpskog stanovništva. Potonja, pod vodstvom predsjednika Milorada Dodika koji već godinama provodi militantno-nacionalističku politiku, teži odcjepljenju od ukupne države Bosne i Hercegovine usprkos oštrim kritikama iz inozemstva.

Dodik je pod sankcijama SAD-a i u veljači ga je bosanski sud u prvom stupnju osudio na kaznu zatvora i šestogodišnju zabranu obnašanja političkih funkcija. Međutim, on ne priznaje presudu i u tome ga podržavaju predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i mađarski premijer Viktor Orban. Dodik također održava dobre odnose s Kremljem: 9. siječnja 2025. u Banjoj Luci, kao i svake godine, održana je parada sigurnosnih snaga Republike Srpske uz sudjelovanje Srbije i Rusije. Tom prilikom se obilježava dan proglašenja Republike Srpske 1992. godine - tadašnje ilegalno odcjepljenje bio je jedan od ključnih trenutaka na putu prema ratu u Bosni. Na vrhovnom bosanskom sudu 9. siječanj je proglašen neustavnim danom sjećanja.

Podjela i na Kosovu

U Kosovu vlada u Prištini od 2021. godine provodi korištenje jedinstvenih nacionalnih simbola i institucija. Bivša srpska pokrajina, koju većinom naseljavaju etnički Albanci, proglasila je svoju neovisnost od Srbije 2008. godine, što Srbija do danas nije priznala. Kao posljedica toga, ključne javne ustanove poput obrazovanja i zdravstva, posebno na sjeveru koji većinom naseljavaju etnički Srbi, i dalje su se održavale iz Beograda, gdje su se koristili vlastiti dokumenti, kao i srpski dinar umjesto nacionalne valute eura.

Kada se trenutna vlada pod vodstvom premijera Albina Kurtija suprotstavila toj praksi, to je izazvalo niz pobuna i blokada na graničnom području, koje su podržavali radikalni nacionalisti iz Srbije i srpske države. Godine 2022. gotovo svi kosovsko-srpski zastupnici i državni službenici u policiji i pravosuđu napustili su svoje dužnosti, a lokalni izbori u sjevernim pokrajinama bojkotirani su dva puta zaredom. Zbog toga je 2023. godine EU odlučila uvesti političke i ekonomske mjere protiv vlade Kurtija.

U rujnu 2023. godine došlo je do terorističkog napada u blizini manastira Banjska na sjeveru Kosova, koji su izveli militantni Srbi iz Kosova i Srbije, pri čemu je poginuo jedan kosovski policajac i tri napadača. Nakon toga, prisutnost kosovskih sigurnosnih snaga na sjeveru znatno je povećana i postavljene su nadzorne točke, dok je uvoz srpskih dobara privremeno zaustavljen. Kao posljedica svih ovih događaja, međuetnički odnosi su lošiji nego ikada prije. Vučić i Kurti međusobno se optužuju i blokiraju pokšaj dijalog EU između dvije zemlje.

Što smjera Washington?

Osim ovih napetosti, Bruxelles se boji mogućeg povlačenja SAD-a iz Europe, uključujući njihovih oko 600 vojnika u KFOR-u. Iako europske države od rata u Jugoslaviji sve više preuzimaju važnu ulogu za regionalnu stabilnost, uvijek su ovisile o podršci SAD-a. Iako Rutte tvrdi da ne vidi razlog za brigu zbog brzog povlačenja trupa, s obzirom na sve jaču eskalaciju retorike nove američke vlade pod predsjednikom Donaldom Trumpom, taj scenarij nije isključen. Osim toga, lokalni nacionalisti poput Dodika osjećaju se potaknutima Trumpovim stilom vođenja i nadaju se njegovoj podršci.

Prva Trumpova administracija je 2018. podržala planove za razmjenu teritorija između Kosova i Srbije. Tom prilikom bi većinom srpski naseljena područja na Kosovu bila zamijenjena većinom albanskim naseljenim područjima u Srbiji. Predstavnici američke vlade i Trumpovi suradnici poput posebnog izaslanika Richarda Grenella kritiziraju Kurtija i traže oslobađanje bivšeg predsjednika Hashima Thaçija, koji je pred Posebnim sudom za Kosovo u Haagu optužen od strane tužitelja koji je kasnije u SAD-u bio specijalni istražitelj za postupke protiv samog Trumpa. Zamjenica glasnogovornice Pentagona, Kingsley Wilson, nedavno je na X-u napisala: „Ponovno učinite Kosovo Srbijom".

Važnost za Europu

Dok je fokus NATO-a u obje zemlje najčešće na sukobima, Bosna i Hercegovina te Kosovo su istovremeno ključni za buduću europsku sigurnosnu arhitekturu i NATO. Stoga su međunarodne misije u oba država također zadužene za obuku lokalnih sigurnosnih snaga. Obje zemlje imaju diplomatske misije pri NATO-u u Bruxellesu i teže pristupanju tom vojnome savezu.

Međutim, Kosovo, čija većina stanovništva podržava ovaj cilj, nije priznalo kao nezavisnu državu četiri članice NATO-a. U Bosni i Hercegovini, vlada Republike Srpske blokira proces pristupanja NATO-u. Slično tome, situacija je i u pro-ruskoj vladi Srbije, dok su druge države zapadnog Balkana, Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija, već članice NATO-a. Rutteova posjeta jasna je poruka kako NATO prati situaciju u regiji i da stabilnost ovog područja i dalje ima visoki prioritet za Europu i njezine partnere.

Frauke Seebass je gostujuća znanstvenica u Zakladi za znanost i politiku (SWP) u Bruxellesu, gdje se bavi politikom proširenja EU s naglaskom na zapadni Balkan. Ona je doktorandica i Carl-Lutz-fellow na Andrássy sveučilištu u Budimpešti te suradnica pri Njemačkom društvu za vanjsku politiku (DGAP) u Berlinu.