Šef njemačke diplomacije sumnja u susret Putina i Zelenskog

DW: Dok Zapad traži mirno rješenje za Ukrajinu, njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul je na svojoj prvoj službenoj diplomatskoj turneji po Aziji. Nakon Japana, sada je u Jakarti, u Indoneziji, gdje razgovaramo s njim. Gospodine ministre, je li Ukrajina, je li Europa, postala sigurnije mjesto u posljednjih nekoliko dana?

Johann Wadephul: Postoji velika šansa da je ovo korak prema sigurnosti i miru. Na kraju krajeva, američki predsjednik bio je vrlo posvećen tome, toliko da sada čak i ruski predsjednik u osnovi razmatra prekid vatre, borbi i napada na Ukrajinu, kao i razgovore o mirnom rješenju s Ukrajinom.

Pozitivno je i to što američki predsjednik govori o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu. To su znakovi da bi, po prvi put u ovom strašnom ratu, dobar napredak mogao biti moguć. Ali sada svi čekaju da vide je li Vladimir Putin doista spreman okončati ovaj rat. Nažalost, stvari na bojištu i dalje izgledaju sasvim drugačije.

Kao što ste upravo spomenuli, postalo je jasno da bez sigurnosnih jamstava neće biti mira u Ukrajini. Predsjednik Donald Trump također je izjavio kako očekuje da će Europa, a posebno Njemačka, poslati svoje trupe. Kada i koliko?

Da, to će se morati detaljno i zajednički razmotriti. Inače, ti razgovori se već vode. Pažljivo se priprema u pogledu vojne i sigurnosne politike. Ipak, savjetovao bih da se prvo pričeka i vidi hoće li se ti razgovori uopće održati. I drugo, ako do razgovora dođe, moramo vidjeti hoće li se postići trajan sporazum. Za to svi čekamo na Rusiju.

Njemačka do sada nikada nije propustila pokazati spremnost da preuzme odgovornost u ovom sukobu. Od samog početka, praktički odmah nakon polaganja prisege, kancelar Friedrich Merz pokazao je punu posvećenost – putujući u Kijev, vodeći mnoge sastanke, a nedavno i prateći predsjednika Zelenskog u Washington. Njemačka preuzima odgovornost angažiranjem i vlade i kancelara.

Zvuči kao da i dalje imate velike sumnje da će se sastanak između Zelenskog i Putina održati. Kolike su te sumnje?

Pa, postoje očite sumnje, jer predsjednik Putin još nije rekao “da” pregovorima. Predsjednik Zelenski rekao je da je spreman održati bilateralni sastanak s Putinom, a zatim i trilateralni sastanak s predsjednikom Trumpom. Gdje je Putinovo “da”? Sve što vidimo jest da svakodnevno napada Ukrajinu. Sve što vidimo jest da koristi taktiku odugovlačenja. Sve što vidimo jest da smišlja nove izgovore i nove uvjete.

On konačno mora shvatiti da se ovaj rat mora završiti. Nekih dana u tom ratu Rusija također gubi po tisuću mladih ljudi. To je potpuno besmislen rat koji je vrlo štetan za Rusiju i njezin narod. I Putin mora shvatiti da će, ako nije spreman pregovarati, uslijediti daljnje sankcije. Europa, a mislim i Sjedinjene Države koje su sada uključene, spremne su na to.

Ako se taj sastanak između Putina i Zelenskog doista održi, gdje mislite da će se dogoditi? Postoji nekoliko prijedloga – Ženeva, Budimpešta, Katar… Nudi li se i Berlin za organizaciju tog susreta?

Ne, ne mislim da Berlin ima ambiciju biti domaćin tih razgovora. Mi sudjelujemo kroz prijedloge i podršku. Spremni smo razgovarati s bilo kojom stranom. Već smo to pokazali i nastavit ćemo i u budućnosti to pokazivati, ali ne vidimo da bi naš najveći doprinos mogao biti u tome što smo mjesto održavanja tih razgovora. Najvažnije je da se oni održe. Postoji mnogo dobrih mjesta u Europi gdje se mogu održati. Mislim da bi to mjesto trebalo biti što neutralnije. U prošlosti je Švicarska uvijek bila vrlo dobra za takve stvari.

Ovo je vaše inauguracijsko putovanje u Aziju, a ljudi i ovdje pažljivo prate napore da se započnu ti razgovori o budućnosti Ukrajine. Ovisno o rezultatu, bi li to moglo potaknuti Kinu da se više konfrontira ovdje u regiji?

Da, to je jedna od poruka koju sam ponio sa sobom, ali to se i ovdje razumije. Znamo da su ta krizna područja povezana, a mi ili zajednički branimo međunarodni poredak i mir utemeljen na pravilima, ili gubimo ovu bitku. A ne želimo je izgubiti.

Ovdje u Aziji – bio sam u Japanu, a sada i u Indoneziji – ljudi su vrlo zahvalni što u Europi i svijetu postoji vrlo jasan stav o ruskoj agresiji. I upravo zato sam ovdje rekao da je, na primjer, mir u Tajvanskom tjesnacu jednako važan za regionalnu stabilnost kao i za globalnu ekonomiju. A također i za gospodarsku i sigurnosnu politiku u Europi. Ljudi ovdje to vide i cijene što Njemačka prepoznaje te probleme.

Ali pretpostavimo da dođe do blokade Tajvanskog tjesnaca, kakav bi bio odgovor Berlina? Kako biste osigurali i zaštitili njemačke pomorske rute i lance opskrbe ovdje?

Na sreću, to vidim kao hipotetsko pitanje i mogu samo ponoviti poziv da se odbaci izravno ili neizravno nasilje. To je naš stav, a to je i stav praktički svih susjednih zemalja u ovom području. U suprotnom, vjerujem da je napredak u vezi s ruskim agresivnim ratom pokazao jednu stvar: mnoge zemlje sada su spremne raditi zajedno.

Vidimo da postoji "Koalicija voljnih” koja podržava Ukrajinu, to je 30 zemalja. A postoje i azijske države, primjerice Japan, koje ju podržavaju. Dakle, ova regija iz istog razloga ima pravo zahtijevati solidarnost od nas. Stvaraju se nova globalna partnerstva, a nešto što se također nadam da ću postići ovdje za Njemačku jest to da nas ljudi vide kao pouzdane. Mi to pokazujemo i naravno da možemo očekivati istu pouzdanost i od njih. Izgledi za to su vrlo dobri.

Zar Kina doista ne bi trebala biti uključena u razgovore o budućnosti Ukrajine? Putin posjećuje Peking početkom rujna…

Kina sama definira svoju ulogu. Kina je važna zemlja, golema zemlja koja može imati veliki politički utjecaj, koja ima veliki gospodarski utjecaj i stalna je članica Vijeća sigurnosti UN-a. Već dugo pozivamo Kinu da iskoristi te mogućnosti i pomogne okončati rat. Jer gotovo nijedna druga zemlja, nijedna druga vlada, nema toliko snažan utjecaj na Rusiju kao Kina. Nažalost, Kina do sada nije iskoristila svoje mogućnosti, ali nikad nije kasno.

Kažete, dakle, da biste to pozdravili?

Da, naravno. Već smo nekoliko puta apelirali na Kinu. I tijekom mojih posljednjih razgovora s ministrom vanjskih poslova Wangom Yijem pozvao sam i njega i kinesko državno i partijsko vodstvo da eksplicitnije iskoriste te resurse u svojim odnosima s Rusijom. Bio bih vrlo zadovoljan ako bi se ovaj apel čuo u Pekingu.

Ali na vašem putovanju ste i kritizirali Kinu. Optužili ste ju za "agresivno ponašanje”. Kina je na to odmah reagirala. Kako vaši indonezijski saveznici, vaši indonezijski partneri, ovdje i danas vide kritike koje ste iznijeli?

Ta kritika nije nova. I, naravno, to je samo reakcija na žalosno ponašanje koje stalno vidimo s kineske strane. Bilo je i nekih ozbiljnih incidenata ovdje na moru, kao i kršenja sudskih presuda i granica suverenih prava. I vjerujem da nam je dopušteno da na to odgovorimo. Moramo na to odgovoriti. Svi smo podložni istim standardima – u Europi, Africi ili Aziji.

Moje iskustvo u Aziji govori mi da je stav Njemačke vrlo cijenjen. To nije antikineski stav sam po sebi, već stav koji se zalaže za zakon i međunarodno pravo. I to je neovisan stav. Njemačka izričito nudi Kini svoje partnerstvo i suradnju, i smatramo žalosnim to što Kina povremeno pokazuje sasvim drugačiju stranu svog ponašanja. Ali, naša ruka uvijek ostaje ispružena i tražit ću nove mogućnosti za ponovne razgovore s Kinom.