Čokolada s gorkim okusom virusa

Oliver Coppeneur u njemačkom Bad Honnefu se još od devedesetih bavi proizvodnjom čokolade, ali kad god mora naručiti osnovni sastojak – kakaovac, dočekaju ga nove i još više cijene.

Kao i mnogi drugi proizvođači je već prošle godine morao podići cijene svojih čokolada, ali već osjeća kako se i njegovi kupci počinju nećkati kad dođu po svoj slatki užitak. Ali nema izbora: na koncu 2024. je cijena osnovne sirovine bila praktično dvostruko veća nego u godini prije toga.

Zapravo je svjestan kako će porast cijena kakaovca neminovno voditi tome da opet mora pisati nove, još više cijene i boji se kako će to dovesti do "značajnog smanjenja obujma" onoga što će moći prodati. Zato se još uvijek trudi gotovo nemoguće: i zadržati broj svojih suradnika i ostaviti cijenu svoje čokolade, ali to neće moći zauvijek.

Jer oko 65% zrna kakaovca na svjetskom tržištu stiže iz četiri zemlje Zapadne Afrike: Obale Bjelokosti, Gane, Nigerije i Kameruna. Razlog skupljeg kakaovca je katastrofalna žetva prošle godine uzrokovana bolešću stabla, takozvanim virusom natečenog izdanka kakaovca (CSSV). Protiv tog virusa praktično nema lijeka, a brzo se širi sa stabla na stablo. To znači i da u samo dvije godine može doslovce prepoloviti urod neke plantaže.

I virus i vrućina

Najteže je pogođena Gana - Međunarodne organizacija za kakaovac svjedoči kako je 81% plantaža te zemlje već zaraženo, ali problem je što se sad taj virus sve više širi i po najvećem izvozniku kakaovca, Obalom Bjelokosti. A to će značiti da će biti pogođeno oko 60% svjetske proizvodnje kakaovca.

Ali virus nije jedina nevolja, nego je i to područje sve više zahvaćeno klimatskom promjenom. Stablo kakaovca doduše „voli“ toplo i vlažno podneblje kakvo i vlada u tim područjima, ali i toga može biti previše: američka udruga Climate Central se poziva na istraživanje iz Princetona koje svjedoči o sve većem broju izuzetno vrelih dana u godini – dakle vrelih čak i za Zapadnu Afriku. A ako se živa u termometru uopće više niti ne spušta ispod 32 stupnja Celzijusa, to onda osjetno smanjuje i kvalitetu i količinu uroda kakaovca.

I vlaga je problem: plantaže kakaovca u Africi bi se Europljanima mogle učiniti kao da su ušli u saunu, ali zbog fenomena El Niño je i kiša na zapadu Afrike obilnija nego inače – previše i za stabla kakaovca. To onda znači slabiji urod.

Neka potrošač plati

Rezultat je uvijek manja ponuda, a onda i veća cijena kakaovca tako da agencija Bloomberg izvještava o već „najmanje desetak“ obiteljskihtvornica čokolade u Europi prošle godine moralo u stečaj. Pogođene su i njemačke tvornice kao što su Arko, Hussel i Eilles koje su već u doba korone morale tražiti potporu države, a sad su to učinile opet jer im inače prijeti kraj.

U međuvremenu su i kupci čokolade u Europi prisiljeni platiti više za svoj užitak: u Njemačkoj je prosječna cijena čokolade od 2020. porasla za 40%, jer su osjetno poskupjeli i ostali sastojci kao što je šećer i maslac – doduše ne u toj mjeri kao kakaovac.

Friedel Hütz-Adams iz SÜDWIND, Instituta za gospodarstvo i ekumenizam u Bonnu u Njemačkoj svjedoči kako su europski proizvođači čokolade "općenito uspjeli prebaciti rast cijena kakaovca" na svoje kupce. "Njihova stabilna dobit prošle godine pokazuje da su se barem velike kompanije uspjele nositi s visokim cijenama ... a u nekim slučajevima čak su uspjele ostvariti i veću dobit nego prije", rekao je za DW. 

Tako je čokoladni gigant Lindt zabilježio globalni rast prihoda od 7,8% na višu prodaju u 2024. godini, a i promet na tržištu EU je povećan za 9,5%. "Čokolada je povijesno nešto što prkosi svakoj gospodarskoj recesiji", objašnjava i Clay Gordon sa portala TheChocolateLife. Zapravo baš kad im je najteže i kad im se čini sve mračnim, "ljudi kupuju čokoladu kako bi se razveselili".

Je li se to uopće isplati?

Friedel Hütz-Adams također ukazuje kako je „prodaja relativno stabilna“ što bi trebalo značiti i da su "kupci u stanju nositi se s višim cijenama i nastaviti kupovati čokoladu". Ali ukazuje kako bi kriza u najskorije vrijeme mogla postati još ozbiljnija.

Jer plantažeri u tim područjima Afrike i prije nisu imali volje investirati u svoje plantaže, a uz manji urod i manji prihod će raspoloženje biti još lošije – i uglavnom ići preko leđa ionako mizerno plaćenih radnika na afričkim plantažama. Jer dok ni protiv virusa nema lijeka, protiv klimatskih promjena ima još manje. Onda teba zvati stručnjake i sustavno saditi stabla kakaovca koja su otpornija na te nevolje – a proći će godine prije nego što nova stabla počnu davati puni urod.

I Oliver Coppeneur također smatra kako je cijena kakaovca desetljećima bila toliko niska da poljoprivrednici "nisu uspjeli napraviti dobar posao". Ali sad su i ti plantažeri u dilemi: "Sljedeći naraštaji moraju se zapitati: 'Želimo li uopće nastaviti ovaj posao? Želimo li nastaviti raditi na plantaži, makar je urod sve manji?'" pita stručnjak za čokoladu.

Tu bi upravo veliki proizvođači čokolade trebali duboko posegnuti u svoje dobro popunjene blagajne kako bi pomogli plantažerima. Jer inače, "ne bismo trebali biti iznenađeni ako sljedećoj generaciji ne ostane ništa."