Zašto EU i dalje kupuje rusko umjetno gnojivo?

Rusija je jedan od najvećih svjetskih proizvođača i izvoznika gnojiva koje koriste poljoprivrednici i proizvođači hrane. Iako je EU u velikoj mjeri izbacila rusku naftu i plin s liste uvoza otkako je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu u veljači 2022., znatno je povećala kupnju ruskog umjetnog gnojiva. Udio Rusije u uvozu gnojiva u EU porastao je sa 17 % u 2022. na današnjih oko 30 %. Samo tijekom 2024. uvoz je porastao za više od 33 %, dosegnuvši oko dvije milijarde dolara (1,75 milijardi eura).

Prema podacima Opservatorija ekonomske složenosti (Observatory of Economic Complexity, OEC), Rusija je 2023. izvezla gnojiva u vrijednosti od ukupno 15,3 milijarde dolara, čime je postala najveći izvoznik na svijetu. Iako su joj glavni partneri Indija i Brazil, EU kao cjelina čini značajan dio ruskog izvoza – oko 13 % u 2023. godini.

Međutim, početkom ovog mjeseca, Europski parlament podržao je prijedlog Europske komisije da se uvede carina od 6,5 % na uvoz gnojiva iz Rusije i Bjelorusije. Plan je da se carine postupno povećavaju na 50 % do 2028. godine.

Zašto EU kupuje toliko ruskog gnojiva?

To se djelomično može objasniti vrstom gnojiva koje Rusija proizvodi i načinom na koji ga proizvodi. Rusija se specijalizirala za dušična, odnosno anorganska gnojiva, čija proizvodnja zahtijeva ogromne količine prirodnog plina – i kao sirovinu i kao energent u procesu proizvodnje. Mnogim zemljama EU potrebna su ta gnojiva jer su bogata dušikom i ključnim hranjivim tvarima poput fosfora i kalija.

William Moseley, profesor geografije na koledžu Macalester u SAD-u i član UN-ovog stručnog tima za sigurnost hrane i prehranu, rekao je za DW da je Rusija posebno pogodna za zadovoljavanje te potražnje jer koristi jeftin plin za proizvodnju gnojiva, što joj omogućuje da ponudi niže cijene od europskih konkurenata.

Europski sektor proizvodnje gnojiva oštro je kritizirao ono što neki nazivaju ruskim „dumpingom“ – plasiranjem jeftinog gnojiva na tržište EU. Kada su, zbog invazije na Ukrajinu i sankcija, cijene energije u Europi naglo porasle, a tržišta bila poremećena, mnogi europski proizvođači dušičnih gnojiva bili su prisiljeni obustaviti proizvodnju. Sada su izgubili dio tržišta u korist Rusije i teško se nose s konkurencijom.

Koje alternative ima EU?

Prema riječima Moseleyja, planovi EU o uvođenju carina pokazuju da je ozbiljna u namjeri da se do 2028. oslobodi ovisnosti o ruskom gnojivu. „To će prisiliti zemlje EU da anorganska gnojiva nabavljaju iz drugih izvora“, rekao je za DW, navodeći Kinu, Oman, Maroko, Kanadu i SAD kao moguće alternativne partnere.

Moseley smatra da bi druge opcije za EU bile da se osloni na vlastite izvore dušičnih gnojiva – što bi bilo vrlo skupo zbog potrebe za plinom – ili da poveća upotrebu organskog gnojiva, proizvedenog iz stajskog gnoja i kompostiranog organskog otpada. Ta bi opcija, dodaje, bila „održivija i bolja za tlo“. „Iako je malo vjerojatno da bi EU mogla potpuno izbaciti uvoz anorganskih gnojiva, svakako bi mogla promijeniti omjer u korist domaće proizvodnje organskih gnojiva, osobito ako se to radi postupno“, rekao je Moseley.

I sama EU je priznala da želi ići u tom smjeru – prema razvoju gnojiva dobivenog preradom životinjskog izmeta i urina. Christophe Hansen, europski povjerenik za poljoprivredu i prehranu, izjavio je u veljači da sektor stočarstva može „dati pozitivan doprinos kružnom gospodarstvu“ kroz organsko gnojivo, jer je „domaće proizvodnje, ne mora se uvoziti i ne ovisi o visokim cijenama energije kao što je plin“.

Kako će funkcionirati plan EU?

Moseley smatra da će carine EU na gnojiva, ako budu uvedene kako je planirano do 2028., postupno eliminirati ruski uvoz s tržišta EU. „Do 2028. carine će biti toliko visoke da će ekonomski biti neisplativo da EU uvozi anorgansko gnojivo iz Rusije i Bjelorusije.“

Sankcije EU stupit će na snagu u srpnju i posebno će se odnositi na poljoprivredne proizvode koji su dosad bili zanemareni, uključujući i gnojiva. U priopćenju Europske komisije navodi se da uvoz gnojiva „čini EU ranjivom na moguće prisilne mjere Rusije i time predstavlja rizik za sigurnost hrane u EU.“

Razlog zbog kojeg će se sankcije uvoditi postupno tijekom sljedeće tri godine jest da se poljoprivrednicima u EU da dovoljno vremena da pronađu alternative, osobito ako već ovise o ruskom gnojivu.

Što kažu proizvođači gnojiva?

U priopćenju povodom plana EU o uvođenju carina, predsjednik industrijske skupine „Fertilizers Europe“, Leo Alders, izjavio je da je nagli porast uvoza ruskog gnojiva u Europu predugo „potkopavao poštenu konkurenciju i vršio pritisak na domaće proizvođače“.

Iako je pozvao da se carine uvedu brže i odlučnije, Alders je napisao da će „uvođenjem ravnopravnih uvjeta na tržištu, carine doprinijeti tome da europski proizvođači mogu i dalje opskrbljivati europske poljoprivrednike visokokvalitetnim, održivim gnojivima u godinama koje dolaze.“

Što kažu poljoprivrednici?

Međutim, udruženja poljoprivrednika nisu zadovoljna jer smatraju da EU nije učinila dovoljno na razvoju stvarnih i pristupačnih alternativa ruskom gnojivu. Copa (Comité des organisations professionnelles agricoles) i Cogeca (Comité général de la coopération agricole de l'Union européenne), dvije glavne krovne organizacije koje zastupaju interese poljoprivrednika u EU, objavile su zajedničko priopćenje u kojem pozivaju EU da predstavi jasnu strategiju za diverzifikaciju izvora opskrbe gnojivom.

Ako je EU doista odlučna smanjiti ovisnost o ruskom i bjeloruskom gnojivu, navodi se u priopćenju, mora predstaviti „vjerodostojnu i dugoročnu“ alternativu. „Ne možemo si dopustiti dodatno podrivanje ekonomske održivosti farmi niti sigurnosti hrane za milijune ljudi diljem EU“, ističe se u priopćenju.