Zašto Njemačka bilježi porast rada na crno?

Njemačko gospodarstvo godinama bilježi pad, a ni za 2025. se ne očekuje veći rast – predviđa se tek mali plus. Istodobno, cvjeta rad „na crno“ i druge gospodarske aktivnosti u sjeni, koje nisu prijavljene. No što se zapravo krije iza činjenice da je udio sive ekonomije u ukupnom gospodarskom učinku Njemačke porastao za više od jedanaest posto u samo jednoj godini?

U 2024. godini udio tzv. sive ekonomije iznosio je 482 milijarde eura, što je najviša razina u posljednjih deset godina i premašuje čak i savezni proračun. Za 2025. ekonomist Friedrich Schneider sa Sveučilišta u Linzu predviđa daljnji porast – na 511 milijardi eura, što bi predstavljalo novo povećanje od 6,1 posto.

Schneider se već više od 40 godina bavi ovim fenomenom. Umjesto izraza „rad na crno“, on radije koristi termin „siva ekonomija“: „To su gospodarske aktivnosti koje su legalne – poput popravka automobila ili čišćenja – ali se obavljaju mimo države, bez plaćanja poreza i socijalnih doprinosa“, objašnjava Schneider u intervjuu za Deutsche Welle. Zakonske odredbe poput minimalne plaće ili maksimalnog radnog vremena pri tome se zaobilaze.

U usporedbi s bruto domaćim proizvodom (BDP), Njemačka s udjelom sive ekonomije između jedanaest i dvanaest posto zauzima sredinu ljestvice među industrijskim zemljama. Rumunjska, na primjer, bilježi udio od 30 posto, a Grčka 22 posto.

Za izračunavanje obujma sive ekonomije, Schneider uspoređuje količinu novca u optjecaju s registriranim gospodarskim aktivnostima.

Pad porezne discipline

Koji su glavni razlozi porasta rada na crno i sive ekonomije? Tu prije svega, kako kaže Schneider, dolazi do izražaja osjećaj građana da plaćaju previsoke poreze i doprinose. „U Njemačkoj imamo situaciju gdje vlakovi loše funkcioniraju, mnogi mostovi na autocestama su oštećeni i moraju se sanirati, što izaziva velike gužve i čekanja. Ako građani osjećaju da za novac koji plaćaju ne dobivaju odgovarajuću uslugu od države, tada opada njihov porezni moral, odnosno spremnost na plaćanje poreza.“

Schneider se ne čudi što mnogi ljudi rade na crno. Za njega je rad na crno „porezna pobuna malog čovjeka“. Ne radi se, kaže, o nekoj velikoj utaji poreza. „Kod nastavnika su to privatni satovi, kod keramičara ‘na crno’ popločana kupaonica."

Ako je porezno opterećenje visoko, ali su usluge koje država pruža na visokoj razini, to se još može prihvatiti, smatra Schneider. „Ali u Njemačkoj imamo situaciju gdje su porezi i doprinosi na rad vrlo visoki, a ono što država zauzvrat nudi u mnogim segmentima je krajnje nezadovoljavajuće.“

„Porezna pobuna malog čovjeka“

U vremenima kada raste nezaposlenost, kada ima manje narudžbi i nema prekovremenih sati, kada se skraćuju radni sati i smjene – tada, kaže Schneider, nastupa vrijeme rada na crno. Pogođeni kažu: sada imam manje novca, ali i dalje želim ići na godišnji odmor ili si nešto priuštiti. Najlakši način da se to nadoknadi je rad na crno. „I to upravo promatram već više od 40 godina. Kada gospodarstvo slabi, siva ekonomija cvjeta.“

Unosna kombinacija socijalne pomoći i rada na crno

U njemačkoj javnosti vodi se žestoka rasprava o socijalnoj pomoći (koja se neko vrijeme naziva Bürgergeld – građanski novac). Kritičari tvrde da visoke socijalne naknade u Njemačkoj potiču rad na crno. Nakon što je socijalna pomoć 1. siječnja 2024. povećana za više od dvanaest posto, prema Schneiderovim podacima je „otprilike 88.000 do 100.000 ljudi napustilo svoje poslove s kraćim radnim vremenom a to su upravo ona radna mjesta za koja očajnički tražimo radnu snagu.“

Više od trećine saveznog proračuna već se sada izdvaja za sektor rada i socijalna davanja. Za 2025. godinu ministrica rada Bärbel Bas, prema podacima Bundestaga, predviđa izdatke za socijalnu pomoć od gotovo 52 milijarde eura – oko pet milijardi više nego prethodne godine. Od toga je oko 29,6 milijardi eura namijenjeno za mjesečne isplate za 5,64 milijuna korisnika. Za troškove stanovanja i grijanja planirano je oko 13 milijardi eura, a ostatak ide na mjere integracije i administrativne troškove.

Rasprava o troškovima je u punom jeku: kancelar Friedrich Merz (Kršćansko-demokratska unija CDU) predložio je ograničavanje novčanog dodatka za najamninu i stanovanje korisnicima socijalne pomoći, što su oštro kritizirali dijelovi koalicijskog partnera Socijaldemokratske stranke Njemačke ali i oporbe.

U međuvremenu je i sama ministrica Bas, koja je socijaldemokratkinja, priznala da državna pomoć privlači i kriminalnu energiju. U intervjuu za magazin „Stern" ona je govorila o „mafijaškim strukturama“ kada je riječ o socijalnim prijevarama. Opisala je postupak po kojem se ljudi iz inozemstva dovode u Njemačku gdje ih kriminalci zapošljavaju na crno, dok istodobno podnose zahtjev za socijalnu pomoć.

„Privatni model kombinirane zarade"

Na ovu kombinaciju rada na crno i socijalne prijevare često je nailazio Markus Karbaum. Kao savjetnik koji na području Berlina pruža obuke za traženje posla korisnicima socijalne pomoći, on ovu mješavinu legalnog rada, rada na crno i socijalne pomoći naziva „privatni model kombinirane zarade".

„Postoje poslodavci koji svojim zaposlenicima nude premalo sati da bi od toga mogli normalno živjeti", kaže Karbaum u razgovoru za DW. Privatni kombinirani model sastoji se od tri komponente: redovitog rada s kraćim radnim vremenom ili tzv. mini-job, dodatne zarade na crno, posebno u sektorima poput ugostiteljstva, gdje je to česta pojava i savjeta poslodavca zaposleniku: „Ono novca koji ti još nedostaje, traži od države.“ To su tri sastavne komponente sustava koje je Karbaum često viđao u praksi.

„Strukturna prijevara"

Tu je čak prisutan i neki osjećaj da se ne to ima „pravo“, ukazuje Karbaum. „Imam pravo na socijalnu pomoć. Nemojte mi to pravo sada oduzimati. Tako bi se mogao opisati taj mentalitet.“

Upoznao je ljude koji dolaze na savjetovanje skupim automobilom, imaju najnoviji mobitel i pričaju mu kako jednom godišnje s cijelom obitelji idu na godišnji odmor u inozemstvo. To formalno nije predviđeno za primatelje socijalne pomoći, „ali se u praksi događa. Riječ je o pojedinačnim slučajevima, ne o većini“, naglašava Karbaum. „Ali, ipak se događa i to je svakako pokazatelj da se radi o strukturnoj prijevari.“

Da bi se protiv toga moglo djelovati, potrebna je veća razmjena podataka, kaže Karbaum. Nju planira i nova vlada na primjer, kroz bolju suradnju između zavoda za zapošljavanje i carinske uprave, koja je zadužena za borbu protiv rada na crno.

S tim se slaže i Friedrich Schneider. No, nakon 40 godina znanstvene analize, ekonomist iz Linza zna da je ključna stvar: „Ako imamo snažan gospodarski rast, rad na crno opada.“