Virovitica: Srpski studenti trče u „najveću borbu u Europi“

Dotrčavaju u fluorescentnim prslucima sve do simboličnog komada crvenog tepiha ispred gimnazije. Nema glazbe ni zviždaljki – u subotu (26. travnja) ovdje je bio dan žalosti zbog sprovoda pape. No, tu je bio pljesak.

Tako je izgledalo u subotu navečer kada je skupina srpskih studenata utrčala u središte Virovitice, završavajući drugu etapu ultramaratona od 1.933 kilometra do Bruxellesa. „Bila je malo lakša etapa od prve, malo smo se i uhodali, a bit će još bolje. Nitko nije umoran“, kaže Filip Marković za DW.

Student beogradskog Elektrotehničkog fakulteta trči s još dvadeset kolegica i kolega. „Želimo probuditi cijelu Europu. Da i svijet vidi našu borbu.“ U Hrvatskoj, kaže, nisu čuli nijednu ružnu riječ. Mnogi im putem donose hranu i vodu.

„Najveća borba u Europi“

Među dvjestotinjak onih koji su dočekali studente bila je i popularna pjevačica Severina Vučković, kojoj je inače zabranjen ulazak u Srbiju, kao i sve većem broju hrvatskih državljana. Oko nje su se tiskale novinarske ekipe.

Neki studenti su za doček doputovali iz Zagreba. Primjerice, Mirta Čenić, studentica politologije. Kaže da bi kolege iz Srbije trebale biti primjer svima. „Ovo je, mislim, veće od svega. Možda će nas buduće generacije jednom pitati – jeste li bili tamo da podržite studente iz Srbije.“

Bio je to lijep doček u slavonskom gradiću o čijim strmim liticama i pitomim ljudima pjeva Đorđe Balašević. Kasnije je Virovitica, u vizijama Vojislava Šešelja, postala jedan od četiri toponima-međa „Velike Srbije“. „Bilo je zastrašujuće tada svakog dana slušati od Šešelja i te bande da je Virovitica granica Velike Srbije“, kaže Petar Budiša, nekadašnji ratni gradonačelnik Virovitice, koji je također došao podržati studente.

„Ali sada nam dolaze mladi ljudi koji vode najveću borbu u Europi. I to mladi ljudi koji su u pravu – ne mogu biti u krivu. Treba im odati svako poštovanje. Zato bi svi Virovitičani danas trebali biti ovdje – ali moji sugrađani postali su ravnodušni prema svemu“, dodaje on za DW.

Ipak, ni sada nije prošlo bez podsjećanja na standardne srpsko-hrvatske teme. Po savjetu policije, odbor za doček uklonio je natpis „dobrodošli“ napisan latinicom i ćirilicom. Kažu, u Virovitici ima dosta branitelja pa, za svaki slučaj, da netko ne bude isprovociran slovima…

Bruxelles – važna adresa

Maratonci trče štafetno – desetak kilometara jedna skupina, pa zatim druga. Nose pismo europskim zastupnicima u Bruxelles, vraćajući štafeti izvorno, kurirsko značenje. Danas postoje načini da se poruke šalju brže i lakše, ali čini se da su do Bruxellesa do sada slabo stizale.

„Voljeli mi Europsku uniju ili ne, Bruxelles je važna adresa. Mi smo u procesu pristupanja pa EU i dalje ima ozbiljan utjecaj, formalno i neformalno. Odlično je što su studenti to prepoznali kao jedno od mjesta gdje treba zagovarati ciljeve protesta“, kaže Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku.

Na temelju nekih izjava, čini mu se da Bruxelles polako mijenja svoj stav. Oprezno, kao i kod sličnih događanja u regiji. „Još uvijek na jedno oko žmire, ali ovo drugo je mnogo otvorenije. Polako mijenjaju poziciju čvrste obrane stabilokracije, kao da razmatraju druge opcije“, primjećuje Popović u razgovoru za DW.

Zahtjev za izbore?

U Srbiji je javni servis RTS blokiran već dva tjedna, a fakulteti skoro pet mjeseci. Bliži se pola godine od smrtonosnog urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu, kada je pod betonom stradalo šesnaest ljudi.

Od tada se prosvjeduje, šeta, blokira, „pumpa“, dok vlasti odgovaraju koktelom represije, ustupaka, kontra-prosvjeda i kontra-studenata, stalno ponavljajući da je riječ o „obojenoj revoluciji“ koju predsjednik Aleksandar Vučić pobjeđuje bez muke.

No, dok neki kritičari žale za „propuštenom prilikom“ 15. ožujka, kada je na ulicama bilo povijesnih tristotinjak tisuća ljudi, studenti i dalje poručuju da „nitko nije umoran“.

I kao da se nešto događa. Najprije su studenti u blokadi s novosadskog Fakulteta tehničkih nauka izglasali zahtjev za raspisivanjem izvanrednih parlamentarnih izbora i najavili mogućnost formiranja studentske liste.

Slično će se pitanje vjerojatno naći i na plenumima drugih fakulteta. Prema Draganu Popoviću, to je važan trenutak – i rezultat šestomjesečnog učenja studenata i naroda u pobuni. „Mi stariji smo razbili predrasude o mlađim generacijama, a one polako razumiju da ponekad treba uzeti realnu politiku i stvarni život u obzir“, kaže. „Došli su do točke gdje nema drugog odgovora osim političke artikulacije borbe.“

Sugovornik DW-a dodaje da – ako svi studenti stanu iza zahtjeva za izborima – oporba izbora neće imati. Možda će gunđati iza zatvorenih vrata, ali javno se neće usuditi. To za DW neslužbeno potvrđuje i čelnik jedne od oporbenih stranaka. „Tko bi se usudio uopće kandidirati protiv studenata? To bi bilo političko samoubojstvo“, kaže.

A kakva bi bila reakcija vlasti? „Reakcija vlasti ovisi o pritisku na vlast“, uvjeren je Popović. „Vučić može popustiti samo pod pritiskom – a ne dobrovoljno darovati slobodu i demokraciju. Računat će što ga više košta i odlučiti.“

Dizanje prašine

U Virovitici je prekasno i previše zadihano za takve teme. „Mi trčimo. Nismo tamo i ne možemo sada utjecati na plenume“, kaže student Filip Marković. „Previše nam se toga događa dok trčimo, a dočeci su predivni.“

Maraton se vidi kao još jedan način borbe. Nadaju se da će podići prašinu barem koliko je prije toga podigla biciklistička „tura do Strasbourga“, gdje su cilj opet bile europske institucije.

Plan je dotrčati do Bruxellesa do 12. svibnja. Sljedeća stanica – Varaždin.