Ukidanje državnih praznika: tko dobiva, a tko gubi?

Ukidanje državnih praznika je u modi. U srpnju je francuski premijer Francois Bayrou predložio da se Uskrsni ponedjeljak i Dan pobjede u Europi (8. svibnja) uklone s popisa od 11 praznika koji se obilježavaju u toj zemlji. Uslijedilo je negodovanje, a politički čelnici i s ljevice i s desnice napali su taj njegov plan.

Bayrou je iznio da bi ukidanje praznika moglo pomoći Francuskoj da smanji pritisak na proračun. Pritom on nije jedini koji je došao na takvu ideju.

Ranije ove godine Slovačka je ukinula jedan od svojih državnih praznika nastojeći poboljšati svoju fiskalnu poziciju. 2023. godine je Danska ukinula obilježavanje Uskrsnog ponedjeljka. Obrazloženje Kopenhagena bilo je da je potrebno stvoriti fiskalni prostor kako bi se pokrio rastući proračun za obranu.

Tom se trendu s druge strane Atlantika pridružio i američki predsjednik Donald Trump. On je 19. lipnja na svojoj društvenoj mreži napisao da „previše neradnih praznika u Americi“ košta „milijarde dolara“.

Mnogi su to protumačili kao političku izjavu, jer je Trump to objavio baš na Dan ukidanja ropstva (Juneteenth), koji je Bidenova administracija 2021. proglasila državnim praznikom.

Jesu li zemlje s manje državnih praznika zaista produktivnije?

Produktivnost ovisi o više faktora

„Dokazi koji idu u prilog toj tezi su ograničeni“, kaže za DW Charles Cornes, viši ekonomist u britanskoj konzultantskoj kući Cebr. „Produktivnost manje ovisi o broju državnih praznika, a više o faktorima kao što su učinkovitost rada, kapitalna ulaganja, vještina radne snage i tehnologija.“

Znanstvene studije sugeriraju da se smanjenjem broja praznika mogu postići samo vrlo mala povećanja BDP-a. Studija Lucasa Rossoa i Rodriga Andresa Wagnera iz 2021. pokazala je da državni praznici zapravo mogu povećati potražnju za nekim potkategorijama BDP-a, ali i da dolazi samo do malog povećanja BDP-a kada praznici padaju vikendom i ne budu zamijenjeni idućim radnim danom.

Međutim, studije MMF-a i njemačkog Bundesbanka otkrile su da bi svako povećanje BDP-a bilo proporcionalno znatno manje od povećanja ukupnog broja radnih dana.

U teoriji, slobodan dan za radnika znači da je njegova produktivnost za taj dan – nula. Uz to, produktivnost je uglavnom smanjena i u danima oko državnih praznika, jer mnogi ljudi uzimaju slobodne dane prije ili poslije praznika kako bi produžili svoje slobodno vrijeme.

Iako smanjivanje broja državnih praznika može dovesti do povećanja poreznih prihoda za vladu, postoje i kontraargumenti po kojima slobodni dani dugoročno povećavaju osjećaj zadovoljstva kod radnika, što onda utječe i na njihovu produktivnost.

„Postoje dokazi koji ukazuju na to da su s manjim brojem dana za odmor i manjim brojem praznika radnici u većem riziku od ’izgaranja’, a to onda vodi ka ukupnom smanjenju osjećaja zadovoljstva kod radnika“, kaže za DW Adewale Maye, analitičar u vašingtonskom Institutu za ekonomsku politiku.

Državni praznici i plaćeni odmor

Debata o državnim praznicima dio je šire rasprave o radnom vremenu općenito. Njemačka, Velika Britanija i Nizozemska neke su od zemalja koje se bore sa sporim gospodarskim rastom pokušavajući preokrenuti trend smanjenja broja radnih sati.

Međutim, ukidanje državnih praznika nešto je sasvim drugo od poticanja duljeg rada – primjerice u Njemačkoj, koja nastoji potaknuti one koji sada rade skraćeno radno vrijeme da rade dulje. Takve mjere obično izazivaju znatno manje reakcija nego ideja o potpunom ukidanju nekih praznika.

Kada se zbroje državni praznici i zakonski plaćeni dani odmora, većina zemalja članica OECD-a ima između 30 i 36 plaćenih slobodnih dana za radnike godišnje, pokazala je jedna studija iz 2020. godine.

SAD je izuzetak

Neke od zemalja s najviše takvih kombiniranih slobodnih dana, primjerice Austrija (38), Danska (36) i Finska (36), ujedno imaju i jedan od najvećih BDP-a po stanovniku u svijetu.

Sjedinjene Američke Države jedina su zemlja OECD-a koja nema zakonski reguliran odmor. Tamo postoji 11 državnih praznika, ali mnoge tvrtke, posebno u maloprodaji, turizmu i transportu, rade i tijekom tih praznika, jer radnicima nisu zajamčeni plaćeni slobodni dani.

Adewale Maye ističe da sve ostale države OECD-a zaposlenima osiguravaju zakonske dane odmora bez štete za ukupno gospodarstvo tih zemalja. „Te su se ekonomije dobro snašle, a istodobno su radnicima omogućile pravo na odmor“, kaže Maye i ocjenjuje da je to jedan od glavnih argumenata protiv hipoteze predsjednika Trumpa da SAD ima previše „neradnih praznika".

„Više rada nikada nije bio problem u Sjedinjenim Državama – ali problem jest stvoriti gospodarstvo u kojem svi radnici i njihove obitelji mogu osjećati podršku, sigurnost i mogućnost napretka“, zaključuje analitičar vašingtonskog Instituta za ekonomsku politiku.

„Kad bi Nijemci radili manje sati…"

Charles Cornes iz britanske konzultantske kuće Cebr ističe kako je možda točno da bi nametanje obveze tvrtkama u SAD-u da ne rade na državni praznik moglo imati negativan gospodarski učinak.

„Ugostiteljstvo i maloprodaja često baš tih dana bilježe porast aktivnosti, a to pruža prijeko potrebnu podršku tradicionalnim trgovcima na malo, jer se oni suočavaju sa stalnim pritiskom rasta internetske trgovine.“

Cornes također naglašava da produktivnost radnika ovisi i o drugim faktorima, a ne samo o broju odrađenih sati. „Primjerice, kad bi Nijemci radili manje sati, ali za to kraće vrijeme održali isti nivo proizvodnje, to ne bi štetilo gospodarstvu. Moglo bi, zapravo, biti društveno i ekonomski korisno ako bi ljudi imali više slobodnog vremena“, zaključuje Charles Cornes.