Turska i Grčka - turizam poboljšava odnose

U Skala Sikamineas na sjeveroistočnoj obali Lezbosa, gdje su 2015. svakodnevno pristajali čamci sizbjeglicama iz Sirije, ovog ljeta dolaze imućni turisti s nasuprotne, turske obale Egejskog mora. Dva riblja restorana na obali su puna, a dominantni jezik ovog popodneva je turski. Obitelji s djecom iz turskog velegrada Izmira, grupa iz lučkog grada Ayvalika koja je došla novom katamaranskom vezom, kao i mladi par iz Istanbula jedu i piju u ovom slikovitom ambijentu.

Isin i njezin dečko su prvi put na otoku. "Prijatelji su nam rekli mnogo dobroga o Lezbosu i odlučili smo doći ovdje na nekoliko dana", kaže Isin za DW. Par iz Istanbula došao je trajektom iz Dikilija, bili su oduševljeni plažama i tavernama otoka i odlučni su vratiti se sljedećeg ljeta. Za prijelaz treba jedva sat vremena, karta košta 35 eura, a ljeti postoji osam polazaka dnevno iz Dikilija do Mitilene, glavnog grada otoka.

Samo u srpnju 2025. na Lezbos je došlo gotovo 29.000 turskih turista, a za kolovoz se očekuje još više. Domaći ugostitelji su vrlo zadovoljni gostima iz susjedne zemlje. "Oni cijene dobru kuhinju, vole piti našu poznatu rakiju od anisa, ouzo, nisu škrti, a većina njih je vrlo prijateljska i opuštena", kaže Takis, koji vodi tavernu u zaljevu Gera. "K nama dolazi turska srednja klasa koja traži mirno mjesto", dodaje.

Lezbos financijski još uvijek pristupačan

Mnogi grčki otoci postali su nedostižni za ljude s prosječnim primanjima s obje strane Egejskog mora, ali Lezbos ne spada među njih. Otok je sada jeftiniji od turskih turističkih odredišta na Egejskom moru poput Bozcaade, Bodruma ili Assosa. Osim toga, atmosfera za Turke koji vole popiti čašicu ili za Turkinje koje se žele sunčati u bikiniju opuštenija je na grčkoj strani Egejskog mora. "Osjećam se vrlo ugodno ovdje", kaže Isin dok njezin dečko toči čašicu ouza.

Skala Sikamineas je malo mjesto, 50 kilometara udaljeno od Mitilene. Pinelopi je odabrala ovo mjesto za svoju keramičarsku radnju, ove godine nije imala mnogo turskih kupaca. "Tečaj postaje sve nepovoljniji za susjede, vrlo malo njih si može priuštiti moje keramičke radove", objašnjava. Zapravo, njezini radovi nisu posebno skupi, ali "i Turci i mi Grci smo pod financijskim pritiskom". Inflacija u Turskoj je u visokom dvoznamenkastom području, dok u Grčkoj iznosi samo 3,7 posto.

Blagajnik u muzeju najvećeg slikara Lezbosa, Theofilosa, vjeruje da nije uvijek pitanje novca. "U naš muzej dolaze posjetitelji iz cijelog svijeta, samo Turci rijetko dolaze. Oni preferiraju taverne umjesto muzeja", kaže pomalo prezrivo. Međutim, pučki slikar Theofilos (1867-1934) slikao je, između ostalog, heroje grčke revolucije koji su se borili protiv Turaka, što možda objašnjava suzdržanost turskih gostiju.

Može li turizam izliječiti rane prošlosti?

Od grčke revolucije 1821. prošlo je više od 200 godina, a od "razmjene stanovništva" između Grčke i Turske 1922. više od 100 godina. Tada se tisuće grčkih izbjeglica iz Male Azije naselilo na Lezbosu, uglavnom iz suprotnih područja oko Ayvalika, Moschonisije i Pergamona. Istovremeno, većina Turaka koji su živjeli na otoku bila je prisiljena na suprotnu, tursku obalu. Obje strane mogle su desetljećima vidjeti svoja rodna sela samo iz daljine.

Danas su odnosi između potomaka tadašnjih prognanika uglavnom prijateljski, prvenstveno zbog međusobnog turizma. Ljudi na Lezbosu nisu ni više ni manje nacionalistički nastrojeni od ostatka Grčke, ali sve češće imaju priliku mirno susresti "neprijatelja" s druge strane. Turski turisti na ulicama Mitilene ne doživljavaju se kao osvajači, nego kao dobrodošli gosti.

Brojne trajektne veze do Lezbosa

Nije bilo slučajno da je zamjenik gradonačelnika Mitilene zadužen za turizam, Nikos Giannakas, s velikim veseljem čekao gradonačelnika Balikesira iz Turske u luci. Ahmet Akin stigao je 1.08.2025. novom katamaranskom linijom brodarskog poduzeća IDO na Lezbos, zajedno s 150 turista.

Turizam i dobra suradnja u pitanju izbjeglica i migracija jedine su održive priče o uspjehu u grčko-turskim odnosima, otkako su premijer Kyriakos Mitsotakis i predsjednik Recep Tayyip Erdogan u prosincu 2023. potpisali sporazum o prijateljstvu i suradnji između Grčke i Turske. Teoretski, obje vlade imaju političku volju razgovarati i o teškim pitanjima bilateralnih odnosa, posebno o određivanju morskih granica između dvije zemlje. No, do toga još nije došlo. Trenutno ni Atena ni Ankara nisu spremne za kompromis.

Iako su vrlo opasne napetosti koje su vladale u Egejskom moru ljeti 2020. okončane, i dalje dolazi do manjih sukoba oko zračnog prostora i teritorijalnih voda. Turska čak zahtijeva da bude konzultirana o grčkim istraživanjima za polaganje podmorskog električnog kabela između Krete i Cipra. A kada nije bila konzultirana, poslala je svoje ratne brodove u Egejsko more, kao što je bio slučaj u jesen 2024. godine uz obalu Kasosa.

Svađa oko zaštićenih pomorskih područja

Najnovije napetosti između dvije zemlje nastale su kada je Atena 21.07.2025. objavila uspostavljanje dva nova morska parka u Jonskom moru i južnom Egejskom moru. Promptno je reagiralo tursko ministarstvo vanjskih poslova napominjući da "treba izbjegavati jednostrane mjere u zatvorenim ili poluzatvorenim morima poput Egejskog i Sredozemnog mora".

Zapravo, morski parkovi imaju veze samo sa zaštitom okoliša, ali u svakoj karti Egejskog mora koju predstavi Grčka ili Turska, druga strana vidi provokaciju. Ankara je odmah reagirala i 2.08.2025. predstavila karte svojih "zaštićenih morskih područja" u sjevernom Egejskom moru i istočnom Sredozemlju od Rodosa do Antalijskog zaljeva. Grčko ministarstvo vanjskih poslova potom je opisalo tursku najavu kao "neprihvatljiv, jednostran i nezakonit čin koji nema pravnih učinaka na grčka suverena prava i predstavlja potpuno nepoštivanje međunarodnog pomorskog prava".

U isto vrijeme turski turisti na Lezbosu ne brinu o tim političkim trzavicama. Oni uživaju u ljepoti otoka.