Test za Iran u pregovorima s europskim državama

Zasad nije jasno u kakvom se tehničkom stanju nalazi iranski nuklearni program nakon izraelskih i američkih napada na iranske nuklearne pogone u lipnju. Upitno je ima li ta zemlja uopće trenutačno sposobnost nastaviti program.

Malobrojni dostupni podaci ne podupiru tvrdnju američkog predsjednika Donalda Trumpa da su iranski nuklearni pogoni i program „uništeni“, kaže stručnjak za Iran Hamidreza Azizi iz berlinske Zaklade za znanost i politiku. Po njegovu mišljenju, Iran bi i dalje mogao biti sposoban ponovno pokrenuti svoj program obogaćivanja urana – u određenom opsegu i u kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju. Teheran, čini se, još uvijek posjeduje velik dio visoko obogaćenog urana prikupljenog posljednjih godina.

Koliko je daleko stigao  Iran?

„Iran nije potpuno izgubio sposobnost obogaćivanja urana“, rekao je Azizi za DW. „No dosad nema nikakvih naznaka da je Iran aktivno poduzeo korake za nastavak tog programa. Takav bi potez više ovisio o političkim i vojnim procjenama nego o tehničkim mogućnostima.“

Nešto drukčije mišljenje iznosi Michael Brzoska, politolog s Instituta za istraživanje mira i sigurnosnu politiku pri Sveučilištu u Hamburgu. On smatra da je Iranu sada tehnički znatno teže obogatiti postojeći uran do razine potrebne za nuklearno oružje.

„Već su i centrifuge potrebne za obogaćivanje vjerojatno toliko oštećene da se više ne mogu koristiti“, rekao je Brzoska za DW. „Iako nije isključeno da postoje skrivene centrifuge na drugim lokacijama, zasad ne postoje nikakve informacije o tome.“

Dvosmislene poruke iz Teherana

Kako bi ipak izvršile određeni pritisak na Iran, Njemačka, Francuska i Velika Britanija dogovorile su se sredinom srpnja s SAD-om da Iranu postave rok za postizanje nuklearnog sporazuma.Taj rok istječe krajem kolovoza. Ako do tada ne dođe do dogovora, europski partneri planiraju automatski ponovno uvesti ranije sankcije UN-a protiv Teherana.

Moguće je da iransko vodstvo sad razmatra svoju dosadašnju strategiju, smatra Brzoska. Iran je oduvijek poricao da želi koristiti svoj nuklearni program u vojne svrhe. „Ali svojim je ponašanjem, osobito visokom razinom obogaćivanja urana, bio sve bliži toj mogućnosti – i time pojačao sumnje u drugim državama.“

Sada se, kaže Brzoska, pokazalo da taj program ima slabosti. „Jer Izrael i SAD svojim su napadima pokazali kao da Iran uskoro doista raspolaže nuklearnom bombom. Zbog toga mi se čini da je Iran sada ipak spreman ponovno razgovarati o ograničenom obogaćivanju nuklearnog materijala.“

Iz Irana se čuju proturječne poruke, smatra Hamidreza Azizi. S jedne strane, iranski su dužnosnici, uključujući predsjednika i ministra vanjskih poslova, poručili da Iran i dalje ostaje otvoren za diplomatske kontakte. S druge strane, nema nikakvih naznaka da je zemlja spremna popustiti u drugim spornim pitanjima – poput domaćeg obogaćivanja urana ili potpore raznim milicijama u regiji.

„Sve to ukazuje na to da Iran i dalje improvizira, umjesto da provodi koherentnu novu strategiju. Čini se da se trenutačna strategija svodi na kupovanje vremena i izbjegavanje nove eskalacije, sve dok se ne pronađe rješenje za brojne probleme“, kaže Azizi.

"Snapback" za Iran

Iran, međutim, nema mnogo vremena zbog roka koji su Njemačka, Francuska, Velika Britanija i SAD zajednički postavile – do kraja kolovoza. Tada bi na snagu mogle ponovno stupiti sve sankcije UN-a koje su bile ukinute 2016. u okviru tzv. Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana (JCPOA), poznatog kao nuklearni sporazum.

Naime, taj sporazum uključuje mehanizam pod nazivom snapback, koji svakom pojedinom potpisniku – SAD-u, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Kini, Rusiji, Njemačkoj i EU – omogućuje pokretanje postupka koji nakon 30 dana automatski dovodi do ponovnog uvođenja svih sankcija UN-a protiv Irana.

One uključuju zabranu putovanja, zamrzavanje imovine, zabranu izvoza određenih roba i usluga te ograničenja u bankarskom sektoru. Ključno je to da nijedna ugovorna strana ne može staviti veto na taj mehanizam.

SAD, koji je pod prvom Trumpovom administracijom 2018. istupio iz sporazuma, ne može samostalno aktivirati taj mehanizam. No pregovori iz srpnja pokazuju da su se tri europske države blisko koordinirale s Washingtonom. Osim toga, SAD je uveo i vlastite sankcije protiv Irana. One su usmjerene ne samo na pojedine gospodarske sektore, poput izvoza nafte i bankarskog poslovanja, nego uključuju i sankcije protiv trećih država i tvrtki koje posluju s Iranom.

Zajednički interes za dogovor o nuklearnom programu

Zbog svega toga, ishod predstojećih pregovora za Iran je od iznimne važnosti, kaže Brzoska. „Iako su sankcije koje su uvele Sjedinjene Države za Iran vjerojatno još i značajnije, mehanizam 'snapback' mogao bi potaknuti čitav niz država da same uvedu gospodarska ograničenja Iranu.“

Ta ograničenja odnose se primjerice na izvoz nafte, ali i na prijenos tzv. dvonamjenske tehnologije – one koja se može koristiti i u vojne svrhe. „Zbog toga bi Iranu bilo u interesu da europske države ne aktiviraju taj mehanizam“, ističe Brzoska. „Iran bi imao snažan interes pronaći zajedničku osnovu s Europljanima.“

Osim mogućeg odustajanja od aktiviranja snapback-mehanizma, tri europske države, međutim, nemaju drugih konkretnih poticaja za Iran, kaže Hamidreza Azizi. To bi moglo otežati postizanje dogovora, dodaje politolog.

„Najizglednije je stoga da će se obje strane dogovoriti o produljenju roka za aktiviranje snapback-mehanizma, kako bi se dobilo više vremena za diplomatske pregovore i eventualno rješenje. Ako se to ne dogodi – a s obzirom na vrlo kratak vremenski okvir do kraja kolovoza – nema puno razloga očekivati sveobuhvatan ili čvrst dogovor.“