Telefoniranje samo na groblju

Oko 750 stanovnika Pilszcza na jugu Poljske i na samoj granici prema Češkoj, već godinama muči problem s njihovim mobitelima. Jednostavno baš nigdje u selu nema prijama signala i kada se mobitel uključi, osvane tek natpis kako uređaj traži mrežu operatera.

Četiri najveća poljska operatera mobilne telefonije su spremna postaviti odašiljač i za ove stanovnike, ali antena mora biti na visini od najmanje 45 metara. Stanovnici su se dugo nadali kako će spas biti stari stup radio-stanice granične policije - koja u ujedinjenoj Europi ionako više nije tamo, ali uslijedilo je razočarenje: taj jarbol je visok samo 42,5 metara.

Pogled stanovnika se onda okrenuo prema zvoniku mjesne crkve Uzašašća Blažene Djevice. Ne samo da je crkva zgodno smještena na brežuljku, nego je i toranj viši od 50 metara - što svakako jamči savršen prijam. Štoviše, ta usluga bi tamošnjoj župi donijela prihod od 5000 zloti na godinu.

Ali koliko god da župnik Adam Welthe želi pomoći suseljanima, niti ne pomišlja dopustiti da se postavi antena na zvonik: "Ljudi žele da idem klečati pred biskupom. Ali to neću učiniti. Biskupija je objavila propis da je to zabranjeno i to moram poštivati. Ne smijem to dopustiti bez dozvole nadređenih: to bi mi donijelo gomilu problema."

Gradonačelnik poljskog mjestašca, Andrzej Taratuta se ipak nada kako bi zvonik moglo biti rješenje: "Još uvijek molim za posebnu dozvolu. Možda neće zaboraviti na nas, male ovčice Božjeg stada. Možda nas ipak čeka takva sudbina - gledano mobilno-tehnički."

Ali već kada pomislite da se morate oprostiti od svog mobitela, konačno smo dobili savjet od jedne mještanke: "Morate iz sela i gore na groblje. Ono leži na brežuljku i tamo ćete sigurno imati prijam."

To potvrđuje i Elzbieta Stankiewicz: "Da, tako je: Ako želim telefonirati, činim što i svi ostali. Stavim mobitel u jedan džep, a u drugi svijeću za mog pokoljnog muža - i na groblje. Nakon što zapalim svijeću, mogu onda razgovarati s mojom sestrom. Ne ide drugačije."

Zato mjesno groblje, osobito za lijepa vremena, pruža nesvakidašnju sliku: prepuno je mještana koji telefoniraju i rješavaju svoje poslove. Među njima je i Daian Krzywy: "Jest, to izgleda smiješno. Na radiju se već zabavljaju sa našom selendrom gdje se može telefonirati samo s groblja. Jest smiješno, ali je tako. U 21. stoljeću čitavo selo može telefonirati samo s groblja - to je malo bolesno."

Među stanovnicima je i Elzbieta Stankiewicz. Baš kao što je i najavila, u jednom džepu je donijela svijeću za svog pokojnog, a danas je donijela i malo svježeg cvijeća - jer mora telefonirati na nekoliko mjesta. Mora se čuti sa zubarom i dogovoriti termin, a naravno da će nazvati i sestru u Lodzu. Došljacima će možda na groblju izgledati da svatko slučajno stoji tamo gdje stoji, ali mještanka nam objašnjava:

"Sve tu ima svoj red. Jedni telefoniraju na lijevoj strani groblja, drugi na desnoj. Svatko ima svoje omiljeno mjesto. Jedan stoji pored zida, jedan ispred. Tko ima T-Mobile, taj mora ići sasvim odostraga, kod onih lipa. Ovdje, gdje ja stojim, tu je bolji prijam operatera Plus. Ali sve to zna baš svako dijete."

Rijetki došljaci u Pilszcz ionako ne propuštaju posjet groblju da vide ovaj nesvakidašnji prizor - i da možda i sami obave pokoji telefonski razgovor. A ako biskup ostane kod svog stava, tako će i ostati do daljnjega - bilo 21. stoljeće ili ne.

Autor: A. Ulrich (aš)

Od. ured.: A. Legović