Tajna različitih podloga na teniskom terenu

Tko ne prati redovito tenis i samo povremeno viđa profesionalce na TV-u ili prati poznanike na lokalnom terenu, zapitat će se zašto se taj sport igra na različitim podlogama. Postoje crvena zemlja, tvrdi tereni i travnjaci.

„Tenis je počeo na travi“, kaže Philipp Born, specijalist za tenis na Njemačkoj sportskoj visokoj školi u Kölnu. Tenis na travi izmišljen je u Velikoj Britaniji 1870-ih, a zatim se proširio po svijetu. Danas se, međutim, najviše koristi tvrda podloga i na njoj se igra otprilike dvije trećine svih profesionalnih turnira.

Otvoreno prvenstvo Australije (od 16. do 29. siječnja) i US Open igraju se na tvrdim podlogama, Wimbledon na travi, a Otvoreno prvenstvo Francuske na crvenoj zemljanoj podlozi. Postavlja se pitanje, kakav utjecaj te podloge imaju na zdravlje igrača i opasnost ozljeda?

Prije svega se mora napraviti razlika između akutne i kronične ozljede. „Što se tiče akutnih ozljeda, tenis je u osnovi sport s vrlo malo ozljeda, jer nema izravnog kontakta s protivnikom", kaže Born. Tipične su ozljede mišića, mišićnih vlakana i ligamenata. To su najčešći zdravstveni problemi koji mogu nastati akutno. „Zglobovi su u tenisu pod velikim opterećenjem i zato su također skloni ozljedama", kaže sportski znanstvenik Born.

Tvrda podloga

Priroda tvrdog terena može izazvati napetost u mišićima čitavih leđa, u donjem dijelu leđa, u kralježnici. Razlog tome su česti start-stop pokreti na relativno tvrdoj podlozi.

„Profesionalci uspijevaju malo zaobići te probleme tako što su sve više u mogućnosti kliziti na tvrdim terenima. Ipak, 99 posto tenisača na svijetu to ne može činiti, što dodatno opterećuje tijelo", kaže Born.

Osim toga, tenisači moraju stalno balansirati vlastitu težinu u svim smjerovima. Stalno skakanje i dočekivanje na noge su veliko opterećenje za sve zglobove.

Rafael Nadal je jedna od žrtava tvrde podloge – iako on voli igrati na toj podlozi, njegovo tijelo baš i ne. Jaka bol, uključujući i bol u koljenima, muči ga kad mora odigrati nekoliko mečeva na tvrdoj podlozi. „Bilo bi bolje da za 15 do 20 godina nađemo rješenje i da igramo na mekšim podlogama", rekao je nedavno španjolski tenisač.

U biti tvrdi tereni više nisu ono što su prvobitno bili. „Postojali su zaista tvrdi betonski tereni, posebno u SAD-u. Tamo još uvijek postoje betonski tereni koji su otvoreni za javnost", kaže Born.

Međutim, tvrda podloga je sada opći pojam za širok spektar gumenih mješavina na terenima. „Podloge na turnirima nisu tako tvrde kao nekada", kaže Born. Njihova velika prednost je u tome što je tvrde terene vrlo lako održavati, a i karakteristike za igru su uvijek iste.

Zemljana podloga

Ovaj teren je napravljen od praha opeke. Na tom zemljanom ili pješčanom terenu je moguće kliziti, što je lakše za zglobove, jer se igrač ne zaustavlja naglo i ne mora odjednom zaustaviti cijelu tjelesnu težinu. Međutim, postoji i opasnost da igrač ozlijedi skočni zglob.

Primjer za to je teška ozljeda koju je zadobio Alexander Zverev na Otvorenom prvenstvu Francuske 2022. U polufinalnom meču protiv Rafaela Nadala pokidao je sva tri ligamenta na desnoj nozi.

Zemljani tereni na Roland Garrosu veoma su tvrdi i prekriveni su sitnim, gotovo prašinastim pijeskom, što znači da loptice odskaču više i čak su brže nego na standardnim zemljanim terenima. Ali, čak i na mekšim terenima s pijeskom krupnijeg zrna, lako je izvrnuti skočni zglob. „Postoji određena nekontroliranost na zemlji zbog neravnina i nepovezanih mjesta na terenu", naglašava Born.

Pored toga, i proklizavanje može biti teško čak i za profesionalne igrače koji nikada u mladosti nisu trenirali na takvim terenima. Serena Villiams i Maria Šarapova, na primjer, obje višestruke pobjednice Otvorenog prvenstva Francuske, prije sezone na zemljanim terenima uvijek su imale posebne treninge. Satima su vježbale pravilan prilazak lopti klizanjem. „Po mišljenju profesionalaca Otvoreno prvenstvo Francuske je turnir koji je najteže osvojiti, jer igra traje duže i samim time je iscrpljujuća“, kaže njemački stručnjak.

Trava

„U svijetu tenisa, travnjak je gotovo zanemariv, jer se na njemu gotovo i ne igra", kaže sportski znanstvenik Born. Profesionalci imaju vrlo kratku sezonu, samo nekoliko tjedana, uključujući i Wimbledon. Ali i za amatere postoji povremeno prilika da iskušaju igru na travi.

Iako travnjak može biti klizav, to je u osnovi meka površina koja je nježnija za zglobove. Međutim, ako je vlažnost vrlo visoka, čak i trava može kriti svoje zamke.

„Morate se kretati vrlo, vrlo pažljivo. Ako napravite previše pritiska u pogrešnim trenucima, padate", opisao je švicarski tenisač Roger Federer 2021., kada je teren Wimbledona imao neke glatke dijelove, jer je bio mokar. Serena Villiams se, na primjer, te godine okliznula i ispala već na početku turnira. Francuz Adrian Mannarino također je morao odustane protiv Rogera Federera poslije slične scene kao i Villiams. Na travnjaku se okliznuo i Srbin Novak Đoković.

Zaključak

„Tvrda podloga izaziva najveće opterećenje na zglobove i koštani sustav", kaže sportski znanstvenik Born. Ali, sve u svemu, različite površine se ne razlikuju mnogo u pogledu rizika od ozljeda.

Kada se netko ozljedi, uzrok je vrlo često više u tome što je umoran, bez obzira je li početnik, profesionalac ili amater. Kada je organizam preopterećen, popušta najslabija karika. A nezgode, koje se s vremena na vrijeme događaju i u tenisu, uglavnom su potpuno neovisne o podlozi. Stoga ne postoji podloga na kojoj bi bio potreban poseban oprez.