Sve više deportacija iz Njemačke
4. rujna 2025
Mert Sayim često posjećuje zračne luke u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji (NRW), a posebno glavni grad te savezne zemlje Düsseldorf. Samo iz tog grada je 2024. godine iz Njemačke zračnim putem deportirano više od 2800 ljudi. To su bili ljudi čiji su zahtjevi za azil odbijeni ili ljudi koji nisu imali izgleda da ostanu u zemlji iz nekih drugih razloga.
Preko 20.000 ljudi deportirano je 2024. godine.
Sayim radi za crkvenu organizaciju za socijalne usluge Diakonie kao referent za izbjeglice, migracije i integraciju. Njegov je posao promatrati deportacije na licu mjesta i dokumentirati moguće neprimjereno postupanje s pogođenima. Vrlo dobro zna koliko je takvih ljudi. Od 2022. godine on je naime porastao s nešto manje od 13.000 na preko 20.000 deportacija godišnje.
A njihov broj nastavlja rasti u 2025. Prema navodima Saveznog ministarstva unutarnjih poslova, u prvoj polovici tekuće godine već je deportirano 12.000 ljudi. Sayim će stoga imati još više posla kada mnogi ljudi budu prisiljeni napustiti Njemačku, pa i protiv svoje volje - nakon pravne revizije. Redovito se dokumentira i objavljuje često deprimirajuće dojmove.
Tek operiran, a već deportiran
Prilikom predstavljanja aktualnog godišnjeg izvještaja Ureda za praćenje deportacija, Sayim opisuje jedan primjer: "Između ostalog, primijetili smo deportaciju djeteta nakon nedavne operacije srca. I to bez provedenog medicinski potrebnog naknadnog pregleda - iako je on već bio zakazan." U takvim slučajevima Sayim priželjkuje veću osjetljivost i fleksibilnost vlasti.
Godišnje izvješće daje opće preporuke u tom pogledu: „Prilikom deportacije bolesnih osoba, mora se od slučaja do slučaja ispitati i pratiti ima li dotična osoba doista pristup potrebnoj medicinskoj skrbi u zemlji odredišta. Pritom se mora uzeti u obzir je li im liječenje dostupno i priuštivo.“ Ako postoje značajni zdravstveni rizici, deportacija se mora obustaviti.
Savezna policija: „Nema deportacija pod svaku cijenu"
No, to se rijetko događa i ako se dogodi da se određenju osobu ne deportira, onda vjerojatnije iz drugih razloga. Na primjer, piloti ponekad odbijaju letjeti ako osobe koje se deportira pokazuju agresivno ponašanje. Sigurnost svih putnika u zrakoplovu je prioritet. To je i stav Savezne policije, koja je odgovorna za sigurnost granica i s kojom državna neovisna agencija za praćenje deportacija u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji već odavno surađuje.
„Nema provođenja deportacija po svaku cijenu", naglašava glavna inspektorica Andrea Hoffmeister iz Ureda za suradnju s medijima Savezne policijske uprave u Sankt Augustinu, koja je upoznata s tim problemom. Svi kolege uključeni u deportacije su obučeni po tom pitanju, neki i kroz specijaliziranu obuku. A u zračnoj luci su na raspolaganju i posebne prostorije za obitelji i djecu.
Poziv na veću transparentnost
Promatrač deportacija Mert Sayim može samo djelomično procijeniti kako se odvijaju takve mjere emocionalnog umirivanja ljudi koji moraju napustiti zemlju. On smije doći samo do „mosta", odnosno prolaza preko kojeg putnici ulaze u zrakoplov, ali ne smije ih dalje pratiti. To je premalo, po njegovom mišljenju: „Praćenje mjera deportacije mora se proširiti i strukturno ojačati“, on poziva na veću transparentnost.
Sayim smatra da nešto takvo treba biti utvrđeno zakonom i na saveznoj ali i na razini njemačkih saveznih pokrajina. Smatra da bi to trebalo uključivati i propise koji omogućuju praćenje cijelog procesa deportacije: „Konkretno, mislimo na preuzimanje ljudi na njihovom mjestu prebivališta i tijekom leta.“ To je već propisano kao obvezno direktivom Europske unije (EU) od 2008., kaže Sayim.
Ministar unutarnjih poslova Dobrindt za rigorozniji kurs
Međutim, Njemačka ignorira ovu direktivu i, zajedno s drugim zemljama, potiče daljnje pooštravanje. Savezni ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt iz Kršćansko-socijalne unije (CSU) pozvao je u srpnju svoje kolege iz Austrije, Danske, Francuske, Češke i Poljske da koordiniraju svoje napore. "Učinkovite deportacije ključni su preduvjet za jačanje povjerenja u uravnoteženu europsku migracijsku politiku", poručili su oni u zajedničkoj izjavi.
Pastor Rafael Nikodemus iz Diakonie Rheinland Westfalen Lippe, koja je odgovorna za praćenje deportacija, želi povjerenje, ali u jednom drugačijem smislu: "Transparentnost u ovom zaštićenom području korisna je za sve institucije uključene u proces deportacije. Važno je da vladine i nevladine organizacije dijele zajednički stav o tome što je opravdano s humanitarne perspektive."
Crkveni azil umjesto deportacije
Pastor Nikodemus također osjeća posljedice sve većeg političkog pritiska i društveno polarizirane rasprave o migracijama i tamo gdje ljudi kojima prijeti deportacija često pronalaze posljednje utočište: u crkvi. U 2024. godini registrirano je 329 novih slučajeva crkvenog azila u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, kaže Nikodemus. "Toga je bilo manje prethodnih godina."