„Sve je kriza tu u Gazi - svaki dan“

Pregovori o primirju između Izraela i Hamasa se otežu i tek u srijedu će u Dohi opet razgovarati. Za to vrijeme, stanovnici Pojasa Gaze jedva da imaju išta od trenutnog prekida vatre: „Ne znam što da kažem — jednostavno tu nema života. Nema ničeg za što se ne trebamo boriti“, kaže nam telefonom Walaa Mahmoud iz Gaze. Ona je djelatnica humanitarne organizacije, a prije svega se žali na cijene koje su odletjele nebu pod oblake: „Sve je problem: nedostaje nam čista voda, nema struje, teško ćete dobiti liječničku njegu, prometnice su u lošem stanju, cijene rastu, javnog prijevoza praktično nema, a i sigurnosti nema. Sve je u krizi.'

S tim se slaže i Walid Abu Daqqa, otac četvero djece iz Gaze, čija je kuća potpuno uništena tijekom rata i koji sad živi kod rođaka. 'Nekad smo trpjeli bombardiranje i smrt, sad je posvuda siromaštvo, visoke cijene, iskorištavanje i težak život u svakom pogledu. Moja djeca ne mogu ići u školu, a ako se razbolim, nema zdravstva koje bi funkcioniralo. A povrh toga je nad nama prijetnja ponovnog izbijanja rata jer nikako da se postigne sporazum“, žali se Abu Daqqa.

Dodaje i kako sve to samo dolijeva ulje na vatru „pohlepe i korupcije“ u svim područjima, jer je uvjeren i kako trgovci iskorištavaju situaciju što su granice opet zatvorene. 'Nema pravde, čak ni u raspodjeli pomoći, čak i banke naplaćuju naknadu ako želite podići vlastiti novac. Ništa ovdje nije normalno,' kaže nam  Abu Daqqa.

Opet međusobne optužbe Hamasa i Izraela

Nakon formalnog kraja prve faze primirja početkom ožujka a dok se o drugoj fazi tek još pregovara, Izrael je zatvorio granične prijelaze prema Pojasu Gaze i prekinuo sve isporuke humanitarne pomoći. U nedjelju je izraelski ministar energije Eli Cohen naložio i izraelskoj elektroopskrbi da prestane isporučivati električnu energiju Gazi, iako su izraelske vlasti već prekinule opskrbu još u listopadu 2023.

Baš sve se opet pretvara u optužbe i protuoptužbe između Hamasa i Izraela: Hamas optužuje Izrael za "kršenje sporazuma o primirju" i "korištenje humanitarne pomoći kao političku ucjenu“ i traži da se onda produži prva faza primirja. Izraelski premijer pak optužuje Hamas kako i humanitarnu pomoć trpa u svoje džepove, a tvrdi kako je odobrio humanitarne  pomoći koja bi trebala biti dovoljna i za nekoliko mjeseci.

Prva faza od 42 dana istekla je početkom ožujka, a pregovori o drugoj fazi sporazuma - koja bi uključivala oslobađanje preostalih 59 talaca, povlačenje izraelskih snaga i razgovore o okončanju rata – još uvijek traju. Za mnoge u Gazi, sve ih to podsjeća na prve dane 15-mjesečnog rata kad je nakon terorističkog napada Hamasa Izrael prekinuo svaku opskrbu Pojasa Gaze.

Bez struje nema ni vode

Utoliko se i prekid isporuke električne energije odnosi samo na jedan dalekovod koji je obnovljen u studenom 2024. i koji prije svega pokreće postrojenje za desalinizaciju u Deir al Balahu u središnjem dijelu Pojasa Gaze. Inače još od početka rata tamošnje stanovništvo uopće nema struje osim iz privatnih generatora na dizel ili malih solarnih panela. Čak i prije rata je ta infrastruktura bila nedovoljna, a u ratu je dobrim dijelom potpuno uništena.

Izraelska nevladina humanitarna organizacija Gisha upozorava kako je postrojenje za desalinizaciju od životne važnosti za stanovništvo Pojasa Gaze: ono je stvaralo 18,000 kubičnih metara vode dnevno. U načelu, ono je sposobno raditi i sa pomoćnim generatorima, ali onda samo s kapacitetom od oko 2,500 kubičnih metara pitke vode. Utoliko i Ujedinjeni narodi upozoravaju na velik problem pitke vode u Gazi u kojoj je oko 600,000 ljudi.

I to je još jedan veliki problem za humanitarne djelatnike: "Već osjećamo posljedice," rekao je Amjad Shawa iz palestinske mreže nevladinih organizacija. "Za generatore trebate gorivo, a to dolazi preko granice. Mnogi nam kažu kako imaju goriva možda samo za sljedećih nekoliko dana. Čak i neke pekare su prestale peći kruh jer nemaju goriva.“

Ratni zločin?

Izrael je i po mišljenju Ujedinjenih naroda odgovoran za civilno stanovništvo: "Humanitarna pomoć u Gazi je od životne važnosti za više od dva milijuna Palestinaca koji su tijekom mnogo mjeseci trpjeli nezamislive uvjete. Pouzdana isporuka  pomoći je neophodna za njihovu preživljavanje", rekao je ovog ponedjeljka Muhannad Hadi, humanitarni koordinator UN-a. „Međunarodno humanitarno pravo je jasno: osnovne potrebe civila moraju biti zadovoljene, uključujući neometano dostavljanje i distribuciju humanitarne pomoći."

Upravo je gladovanje civila kao sredstvo rata središnja točka i optužbe Južnoafričke Republike pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) koji optužuje Izrael za genocid, što Izrael niječe. No time se također bavi i Međunarodni kazneni sud (ICC) u istrazi protiv premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta, za koje je ICC izdao naloge za uhićenje prošle godine.

I izraelski taoci su žrtve

Odluku Izraela potpuno prekinuti električnu energiju Pojasu Gaze kritiziraju i obitelji izraelskih talaca koji su još uvijek u rukama Hamasa. Pozivaju se na izjave talaca koji su pušteni i koji svjedoče kako su i oni bili među prvima koji su trpjeli posljedice takvih odluka izraelske vlade jer bi ih otmičari zlostavljali i kažnjavali. Zato su i obitelji otetih podnijele tužbu Visokom sudu pravde Izraela kako poništila tu odluku, javlja izraelski list Ha'aretz.

Humanitarni djelatnici poput Amje Shawe kažu kako bi satima mogli nabrajati goruće probleme u Gazi: nema stanova niti bilo kakvog skloništa, nema pitke vode, posvuda je smeće kojeg nitko ne odvozi, ima još i bombi i streljiva koje nisu eksplodirali, u ruševinama su još uvijek mrtva tijela žrtava koji nisu pokopani.

A onda je tu još i prijetnja novog ratnog sukoba. „Mnogo toga je tu i psihologija: svaki dan čujemo iz Izraela kako bi se rat mogao nastaviti, a većina ljudi živi tek na ruševinama svojih nekadašnjih domova u vrlo kritičnim humanitarnim uvjetima. Tako da iz dana u dan nestaje i sposobnosti uopće se baviti svim tim problemima“, kaže nam Shawa.

Posljednjih dana opet odjekuju eksplozije izraelskih zračnih i topničkih napada, opet ima i žrtava. „Što je danas, neće biti isto i sutra. Ne možete ništa planirati“, žali se Shawa. „Radimo najbolje što možemo, a tu su ljudi već svašta preživjeli. Ali potrebe su ogromne.“