Surogat-majke u Kazahstanu: žrtve kriminalnih bandi?

Alija i Natalija (imena promijenjena) strahuju za svoje živote. Posrednici koji primaju narudžbe iz Kine za surogat-majke  vrše pritisak na ove dvije žene iz Kazahstana jer one očito postavljaju previše nezgodnih pitanja. Isto se događa i drugim surogat-majkama koje su pogođene ovim sustavom. Sve one imaju između 25 i 30 godina, žive u iznajmljenim stanovima, imaju djecu, razvedene su, nemaju partnere i nemaju stabilna primanja.

Svaka od njih je tražeći posao naišla na oglase na društvenim mrežama, u kojima im se za surogat-majčinstvo obećava 6 do 8 milijuna tengea (oko 9.000 do 13.000 eura). Također im se za vrijeme trudnoće nudi besplatan smještaj i mjesečna plaća od oko 500 eura.

„Takav oglas sam vidjela na Instagramu, a ima ih i na TikToku. Nazvala sam i nakon toga je počelo dopisivanje na WhatsAppu. Odmah su mi predložili da obavim pregled u jednom privatnom centru za reproduktivnu medicinu. Kada sam sve završila, preporučili su mi da se embrio transfer ne obavi u Kazahstanu, već u Kini“, ispričala je Alija za DW.

I Nataliji je to isto bilo preporučeno. „Liječnici iz medicinskog centra su rekli: ovdje ćeš dobiti šest milijuna tengea, tamo - osam. Osim toga, besplatno ćeš putovati dva tjedna u Kinu, gdje je zdravstveni sustav bolji. Za mene su dva milijuna tengea mnogo novca, pa sam pristala“, kaže ona.

Kontakti i smještaj

Međutim, u slučaju Natalije transfer embriona nije obavljen u Kini, već u Kambodži. „Iz Almatyja su me odvezli u Peking - a odatle u Phnom Pen. Ne znam točno kuda su nas vozili, jer su stakla automobila bila zatamnjena. Ali zgrada je bila jako visoka, oko 40 katova. Tamo su mi izvršili intervenciju i tamo sam bila smještena“, kaže.

Alija je, s druge strane, ostala u Pekingu. „S aerodroma su me odvezli u hotel, a sljedećeg jutra su me pokupili automobilom. Morala sam im predati telefon. Kroz prozore se ništa nije vidjelo, pa nisam znala kuda idemo. Vozili smo se jako dugo, a zatim smo se zaustavili u nekoj vrsti garaže. Bilo je jezivo. Ja i još tri žene koje su već bile tamo dobile smo marame i odjeću, pokazivali su nam gestama kuda da idemo“, prisjeća se Alija. Po njenim riječima, zahvat je trajao 15 minuta i više je izgledao kao ultrazvučni pregled.

Alija i Natalija navode da su nakon transfera embrija, zajedno s drugim ženama iz Rusije, Uzbekistana i Kirgistana, provele tjedan dana u medicinskim centrima, a zatim su vraćene u Kazahstan. Tamo je Natalija smještena u jednu kuću izvan Almatyja, a Alija u stan koji su navodno iznajmili kineski naručitelji. Doktori su tamo redovno pregledali žene koje nisu smjele napuštati smještaj. Prema Natalijinim riječima, s njom je u kući živjelo još dvadeset surogat-majki s vlastitom djecom. Nekima od njih, transfer embrija je bio obavljen u Laosu.

Nejasni ugovori i prijetnje

Natalija kaže da je, kada su kod nje počeli trudovi, zbog nemarnosti medicinskog osoblja morala sama pozvati taksi i otići u gradsko rodilište. „Rodila sam dijete i ono je upisano na moje ime. Tri dana kasnije došle su dvije kineske dadilje i odnijele ga. Rekle su da će ga odvesti u Kinu. Ne znam što je sada s njim. Navodni biološki roditelji traže da potpišem izjavu o odricanju“, kaže ona i dodaje da nikakav ugovor s njima nije potpisala. Prema njezinim riječima, samo je jedna žena iz njenog okruženja imala pravi ugovor.

Alija kaže da su liječnici u šestom mjesecu trudnoće posumnjali da nosi dijete s Dawnovim sindromom. „Posrednici su rekli da sam ja kriva zbog toga i da mi neće platiti, čak da ja dugujem njima novac“, kaže ona. Kasniji pregledi su, prema njenim riječima, pokazali da je dijete zdravo. „Usprkos tome, prijete mi da će me silom odvesti u Šimkent ili Biškek na abortus“, kaže ona.

Što kažu odvjetnici surogat-majki?

Odvjetnici Albina i Asamat Bekulov, kojima su se žene obratile za pomoć, iznenađeni su. „Organizacija s kojom su žene potpisale papire registrirana je kao dobavljač lijekova“, kaže Albina Bekulova za DW. A Asamat Bekulov napominje da dokumentacija nije u skladu sa zakonom.

„U ugovoru moraju biti navedeni biološki roditelji djeteta, njihova imena se unose u izvod iz matične knjige rođenih. Mora biti riječ o supružnicima koji su u braku, a ne o firmi kao naručitelju. To u ovim dokumentima ne postoji. Nema ni podataka o registraciji trudnoće ni o troškovima za njegu surogat-majki. To su bezvrijedni papiri", kaže advokat.

Prema njegovim riječima, ovdje se radi o kaznenom djelu koje spada pod „trgovinu djecom", jer nije jasno gdje djeca koju su rodile surogat-majke na kraju završe. Odvjetnici strahuju da su ove žene možda žrtve međunarodne kriminalne mreže koja djecu koristi za ilegalne transplantacije organa. Iskustva žena ukazuju da se „posao“ s centrom u Kini širi preko Rusije, Kazahstana, Kirgistana, Gruzije i zemalja jugoistočne Azije. Odvjetnici su u međuvremenu podnijeli prijavu policiji u ime surogat-majki.

„Surogat-majčinstvo se ne može zabraniti“

Predsjednik Kazahstanskog društva za reproduktivnu medicinu, Vjačeslav Lokšin, također ne isključuje mogućnost da su ove žene žrtve međunarodne bande. Prema njegovim riječima, surogat-majke koje u Kazahstanu postupaju legalno dobivaju najmanje isto koliko nude kineski posrednici. „Kod nas se plaća deset milijuna tengea (oko 16.000 eura) i sve je transparentno, bez putovanja u inozemstvo. Sve se registrira i ugovor se ovjerava kod javnog bilježnika", naglašava on u razgovoru za DW.

Ovaj stručnjak ne isključuje mogućnost da posrednici dobivaju mnogo više. „Oni traže 15 do 20 milijuna (oko 24.000 do 31.000 eura), a ženama daju šest milijuna tengea, a razliku zadržavaju za sebe“, pretpostavlja on i dodaje: „To je strašno! Ali surogat-majčinstvo se ne može zabraniti. Ako bi ono u Kazahstanu bilo zabranjeno, još više žena bi se nudilo u inozemstvu", smatra Lokšin.