Sustavna diskriminacija Sinta i Roma u školama i vrtićima

Primjera je mnogo: osnovnoškolci koji već dugo maltretiraju svog Sinti (kako se zovu Romi u Njemačkoj) vršnjaka, zbog čega se on ne usuđuje ići u školu, dok nastavno osoblje zbog njegovog čestog izostajanja prijeti uključivanjem Centra za socijalni rad i brigu oko djece i mladih pa i oduzimanjem djeteta. Tu je i dječji vrtić, koji petogodišnjem trojezičnom Sinti mališanu dijagnosticira kašnjenje u razvoju i želi ga poslati u specijalizirani vrtić za djecu s posebnim potrebama, iako pedijatar kod djeteta nije pronašao nikakve poteškoće.

A tu su i škole, koje odbijaju primiti romsku i Sinti djecu, ili ih automatski upućuju u specijalne škole jer ih povezuju s problemima u obitelji. Ovo su samo neki od mnogih primjera navedenih u studiji „Anticiganizam u obrazovanju na primjeru škola i vrtića” koju je objavio Centar za prijavu i informiranje o slučajevima anticiganizma

"Dobivamo prijave o napadima i zlostavljanju djece Sinta i Roma nacionalnosti u vrtićima i školama iz svih njemačkih pokrajina. To uključuje verbalne i fizičke napade, čak i slučajeve u kojima su djeca redovito premlaćivana. Zastrašujuće je što nastavnici često ne reagiraju kako bi spriječili nasilje”, kaže Guillermo Ruiz, direktor Centra za prijavu slučajeva anticiganizma za Deutsche Welle (DW). “Škola bi trebala biti sigurno mjesto gdje se djeca osjećaju zaštićeno, ali to često nije slučaj.”

Njemačkoj su potrebni povjerenici i savjetnici za obrazovanje

Ruiz može ispričati još mnogo uznemirujućih priča o anticiganizmu u njemačkim obrazovnim ustanovama: na primjer, o djevojčici koju su njeni vršnjaci vukli za kosu preko cijelog školskog dvorišta dok je to nastavnik samo nijemo promatrao. Ili o drugoj djevojčici, koja je pitala svog učitelja je li točno da su Sinti i Romi ubijani tijekom Holokausta a on joj je odgovorio: "Da, to je točno, od njih je pravljen sapun i od tvog djeda također”.

Studija prikazuje zastrašujuću sliku rasizma, kojem su djeca i mladi Sinti i Roma izloženi. "Ako ste izloženi mobingu i ako vas od malih nogu maltretiraju  i stalno vam daju do znanja da nemate istu vrijednost kao drugi, to ostavlja posljedice”, objašnjava Ruiz. "Takva iskustva mogu ozbiljno narušiti samopouzdanje djece i mladih. Neka djeca zato više ne žele ići u školu, a onda ih optužuju da ne pridaju važnost obrazovanju. To je začarani krug.”

Ruiz kritizira i sustavnu otpornost škola na prijave diskriminacije: "Niti jedna prijava diskriminiranja nije dosad bila uspješna. Nilazimo na zid šutnje i zatvoren sustav.” On poziva da se pojača angažman i poveća broj savjetnika u obrazovanju, da bude više nastavnika kojima bi se djeca mogla povjeriti  ali i da se anticiganizam uvede kao obavezna tema u obrazovanju nastavnog kadra, što je, na primjer, već uvelo ministarstvo obrazovanja u saveznoj pokrajini Sarska.

“Treba nam inkluzivna škola u kojoj će se učiti o povijesti Sinti i Roma, Holokaustu i današnjem anticiganizmu i čiji će nastavnici i profesori biti svjesni tih problema. Također su nam potrebni efikasni mehanizmi za pritužbe, kako bi roditelji mogli dići glas i podnijeti žalbe. A ako se anticiganizam dokaže, moralo bi biti i posljedica.”

Institucionalni rasizam jača uslijed jačanja desnice u Njemačkoj

U Eisenbergu, gradiću s 11.000 stanovnika u njemačkoj saveznoj državi Tiringija, zajednica Roma i Sinta ima povjerenicu koja im je dostupna 24 sata dnevno, sedam dana tjedno. Renata Conkova, koja je odrasla u romskoj obitelji u Slovačkoj, već četiri godine vodi ured RomnoKher, savezne udruge Sinta i Roma – i brine se o 250 romskih obitelji u regiji.

"Bavim se svime: školom, posjetama liječniku, traženjem stana, zapošljavanjem, prijavama obitelji kod državnih službi poput obiteljske blagajne i zavoda za zapošljavanje, pa čak i sudskim procesima. Borim se svaki dan za integraciju i protiv rasizma.”

Conkova je svjesna brojnih slučajeva anticiganizma u školama: “U jednoj školi nastavnica izbacuje romsku djecu s nastave jer ‘neugodno mirišu’. Zatim ih bilježi kao odsutne, što roditeljima stvara dodatne probleme.”

Ali postoje i pozitivni primjeri: “U Greizu smo pokrenuli kurs opismenjavanja za ukrajinsku romsku djecu. Mnoge romske majke sada vide da ne moraju strahovati za svoju djecu kada idu u školu.” Ipak, Conkova primjećuje da se institucionalni rasizam povećava s jačanjem desnice u Njemačkoj, posebno u pokrajinama gdje Alternativa za Njemačku (AfD) ima veliku podršku, poput Tiringije: "Sve više liječnika sada otvoreno govori da ne žele primati Rome. Također, sve češće se čuju povici ‘Stranci van!’ Integracija znači da su vrata otvorena u oba smjera, ali za nas su ona zatvorena.”

Prvi savezni povjerenik za borbu protiv anticiganizma je postigao mnogo

Mehmet Daimagüler već tri godine neumorno radi na borbi protiv anticiganizma. Ovaj odvjetnik je od 1. svibnja 2022. prvi savezni povjerenik njemačke vlade za anticiganizam i poboljšanje života Sinta i Roma. Njega nisu iznenadili rezultati studije o anticiganizmu u školama i vrtićima – prema njegovim riječima, rasizam prema Sintima i Romima nije rijetka pojava u državnim institucijama.

“Anticiganizam je duboko ukorijenjen u društvu, toliko da se čak ni ne doživljava kao rasizam. Ljudi, koji razmišljaju i djeluju rasistički, to smatraju nečim normalnim. Svi negativni stereotipi koji postoje kod roditelja, prenose se i na njihovu djecu”, objašnjava Daimagüler.

On je općenito zadovoljan svojim dosadašnjim rezultatima. U prosincu 2023. pokrenuo je rezoluciju Bundestaga s 27 zahtjeva vladi za poboljšanje integracije, zaštitu i osnaživanje zajednica Sinta i Roma. Svi zastupnički klubovi osim AfD-ovog su podržali ovu inicijativu. Osim toga, uspostavljeno je savezno povjerenstvo za borbu protiv anticiganizma.

S obzirom na sve veći utjecaj desnice, Daimagüler smatra da je ovo neophodno: "Anticiganizam je postao vidljiviji – s jedne strane kroz centar za prijavu takvih slučajeva, a s druge strane zbog sve grubljeg jezika u društvu, koji se manifestira i prema Romima.”

Ali Daimagüler je razočaran nacrtom koalicijskog sporazuma između CDU-a i SPD-a: “Sinti i Romi nisu nigdje spomenuti. Zaštita nacionalnih manjina spominje se u samo jednoj rečenici.”

Mandat Alija Daimagülera ističe s promjenom vlade, a nije sigurno hoće li funkcija saveznog povjerenika za anticiganizam biti zadržana. “Ako se ukine, to bi bilo jako loše, jer nas u inozemstvu, posebno u istočnoj Europi, pomno prate. Njemačka je bila uzor u rješavanju ovog problema, ali sada prijeti opasnost da umjesto napretka napravimo korak unazad.”