Studentski bunt preselio u Niš

Hodanjem, trčanjem, biciklom, automobilima, autobusima, na sve moguće načine studenti iz cijele Srbije stigli su posljednjeg dana veljače u Niš. Za 1. ožujka bilo je najavljeno „Majanje po Nišu" (majanje bi se najbliže moglo prevesti kao „muvanje"). Najavljena je i kiša, ali se toga dana nije usudila pasti.

„Kad se saniramo, u Niš će marširamo", pjevali su studenti u ritmu koračnice posljednju noć pred dolazak u Niš. A na dočeku, uz vatromet i obojeni dim od baklji, probijali su se biciklisti, maratonci i pješaci. Transparenti u rukama poručivali su da za njih nema stajanja.

Cijeli grad izašao je pozdraviti studente iz svih krajeva Srbije: Novog Sada, Beograda, Novog Pazara, Stare i Nove Pazove, Vršca, Užica, Čačka, Bora, Knjaževca i svih drugih usputnih mjesta. Ljudi su pružali ruku u znak čestitke i zagrljaj u znak dobrodošlice.

Umorni studenti izdržali su doček do kraja, makar sjedeći na pločnicima ispred Narodnog kazališta u centru grada, a potom su otišli na novo previjanje rana. U srednju školu, gdje je bio trijažni centar, po dvoje su unosili one s najtežim ozljedama, uz gromoglasni pljesak.

Pod tabanima više od 500 km

Mnogima od njih ovo je već treća šetnja, pa pod svojim tabanima imaju i više od 500 kilometara puta.

Bojan Mirković s Fakulteta prometnih znanosti u Beogradu jedan je od njih. Nakon Novog Sada i Kragujevca, u koje je išao pješice, ovaj put krenuo je iz Bora. Pun dojmova, ne pokazuje znakove umora.

„Ovo je stvarno fenomenalan osjećaj koji smo probudili kod ljudi", kaže Bojan. „Posebno u mjestima između, koja su mahom zaboravljena,  to je stvarno nevjerojatno. Ništa ne bih mogao izdvojiti, sve je bilo nevjerojatno. Ljudi koji nas dočekuju daju nam novu snagu da idemo dalje."

Ipak, posebno mu se urezalo malo selo Čumić, nedaleko od Kragujevca, gdje su se okupili mještani okolnih sela da dočekaju studente. To ga je najviše dirnulo – ne samo zbog dočeka, nego zbog zajedništva više malih sredina okupljenih oko studenata i njihove odlučnosti.

Gotovo neprimjetan među mnoštvom ljudi na pločniku sjedi Ognjen. Potpuno promukao, bez glasa, šali se: „Ja sam previše vikao, zato sam promukao." Ipak, to mu nije najveći problem.

„Imam ogromne žuljeve, ne možemo više. Zaista smo jako ozlijeđeni i iscrpljeni, i 'naši' iz prve pomoći su fenomenalni, puno su nam pomogli, hvala im", kaže on jedva čujnim glasom, ali s osmijehom na licu.

Svi dijalekti Srbije i strani jezici na prosvjedu

Srednjoškolci su noć proveli u srednjim školama, a studenti na fakultetima i u niškoj dvorani Čair, koju im je grad ustupio. Međutim, mnogi su spavali kod prijatelja ili su pronašli smještaj kako su znali: neki su platili, ali znatno više njih bili su gosti potpuno nepoznatih domaćina.

Prvog ožujka – novi dan za sve njih. Kiše opet nema, iako je bila najavljena. Ali gužva koja se predviđala premašila je sva očekivanja.

Kolone vozila stigle su na dan prosvjeda iz svih krajeva Vojvodine, istočne, zapadne i južne Srbije. Čuli su se svi dijalekti, ali i strani jezici – bugarski, makedonski, hrvatski, pa čak i mađarski.

Ovu gužvu je komentirao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučićkoji je imao miting u Zaječaru dan ranije. Rekao je da je u Niš ušlo 6.000 automobila, a odmah potom dodao da je u odnosu na Kragujevac, na jug došao manji broj ljudi. Ipak, društvene mreže odaju nepregledne kolone automobila koje ni poslijepodne nisu uspjele ući u grad. Toliko veliki broj ljudi na niškim ulicama odaju i medijske ekipe CNN i CNBC koje su protest prenosile uživo.

Na ulicama je čak i srpska dijaspora – građani Njemačke, Švicarske, Švedske, a jedan stanovnik Chicaga je došao kako bi ovog dana kuhao za okupljene građane. Mapa Srbije sa šarenim pribadačama stoji oko vrata jednom Nišliji. Prilazi ljudima da „bocnu" mjesto odakle su došli. Da je znao da će biti i više od toga, nosio bi bar kartu Europe, kaže.

Fluktuacija na ulicama bila je iznimno velika, teško je procijeniti i približan broj ljudi. No, Nišlije su spremno dočekale goste – posvuda se kuhalo, pržilo i peklo. Donirano je meso za varivo od graha, gulaše, niški roštilj i hot-dogove.

Pripremljena su i posebna jela za iftar za studente iz Novog Pazara, jer je upravo započeo ramazan.

„Majanje" – nova riječ i novi Studentski edikt

Mnogi su prvi put čuli za riječ „majanje" i shvatili da su Nišlije ponosne na svoj govor.

Upravo u Nišu donesen je „Studentski edikt" – glavni dio prosvjeda: „Donesen u Nišu, 1. ožujka 2025. godine", započeli su pred masovnom publikom. „Mi, studenti i slobodni građani Srbije, okupljeni u gradu Nišu, gradu koji je svjedok novih ideja i promjena, donosimo ovaj edikt kojim proglašavamo vrijednosti za koje se borimo – kao zavjet budućnosti i državi u kojoj želimo živjeti."

Između ostalog, edikt ističe odredbe o slobodi, pravdi, mladosti, dostojanstvu, znanju, solidarnosti i budućnosti:

„Zalažemo se za društvo u kojem se poštuje dostojanstvo svakog pojedinca. Srbija u kojoj stručnjaci nisu podcijenjeni i gdje se znanje vrednuje više od poslušnosti, gdje mladi vide nadu u svojoj zemlji."

„Neka ovaj edikt bude naša obveza i naše obećanje – da ćemo graditi državu koja će pripadati svima, u kojoj će svako dijete moći sanjati velike snove. Država u kojoj će pravda i sloboda biti jače od bilo kojeg pojedinca."

Prosvjed u Beogradu 15. ožujka

Čini se da svi prisutni vjeruju u bolju budućnost. Nišlije su ponosne što nikada prije nisu doživjele ovakve emocije u svom gradu.

Na kraju, prosvjednici su u ponoć u potpunosti očistili grad, što je još jedna od posebnosti po kojima su studenti postali poznati.

A poziv na sljedeće prosvjede već je uručen – crvenim slovima na glavnoj ulici u Nišu stoji: „15.3. BG". Taj dan, Beograd očekuje okupljanje svih.