Stari spor, novi pregovori: U čemu je problem na Cipru

Ponovno se pregovara, ali nijedna od suprotstavljenih strana ne očekuje rješenje. Tako bi se moglo opisati trenutno stanje u ciparskom sukobu. 

Predstavnici obje strane imaju prilično različite stavove o mogućem rješenju. Glavni tajnik UN-a António Guterres pokušao je tijekom neformalnih razgovora u Palais des Nations u Ženevi pronaći zajedničku osnovu za ponovno pokretanje službenih mirovnih pregovora. 

O čemu se zapravo radi?

Kao što je često slučaj u sukobima, i na Cipru uzroci sežu duboko u prošlost. Desetljećima je među najvećom etničkom skupinom, ciparskim Grcima, postojao zahtjev za ujedinjenjem otoka s Grčkom. Mnogi ciparski Turci, koji su se tijekom stoljetne pripadnosti otoka Osmanskom Carstvu naselili na Cipru, to su odbijali. 

Sredinom 20. stoljeća sigurnosna se situacija na otoku pogoršala. Nakon pregovora između Ciprana, tadašnje kolonijalne sile Velike Britanije, kao i Turske i Grčke, Cipar je 1960. postao neovisna država – a tri navedene države dobile su status jamaca. 

Velika britanija i danas održava dvije vojne baze koje su formalno britanski prekomorski teritoriji. Masakri između etničkih skupina 1963. ušli su u povijest pod nazivom „Krvavi Božić“. Nakon toga, Ujedinjeni narodi poslali su mirovne snage na otok, koje su ondje prisutne do danas. 

Radikalni ciparski Grci izveli su 1974. puč protiv vlade kako bi nasilno pripojili otok tadašnjoj vojnoj diktaturi u Grčkoj. Turska je, radi zaštite ciparskih Turaka, poslala vojsku i zauzela sjeverni dio otoka. Iako je u Republici Cipar puč ubrzo slomljen, Turska je zadržala kontrolu nad sjeverom otoka. Suštinski, to područje obuhvaća takozvanu Tursku Republiku Sjeverni Cipar, koja se 1983. jednostrano proglasila neovisnom, ali osim Turske, međunarodna zajednica je ne priznaje kao državu. 

Osnovni cilj Republike Cipar je ponovno ujedinjenje otoka, dok se politički predstavnici ciparskih Turaka zalažu za rješenje s dvije odvojene države. 

Od svibnja 2004. Republika Cipar je članica Europske unije. Prema međunarodnom pravu, članstvo obuhvaća cijeli otok – međutim, ni nakon više od 20 godina vlasti na sjeveru ne provode europske zakone. 

Koja su mirovna rješenja dosad propala – i zašto? 

Ujedinjeni narodi stacionirali su mirovne snage na Cipru prije više od 60 godina. Ne samo zbog visokih troškova, već i iz političkih razloga, UN se već desetljećima aktivno angažira kao posrednik u ovom sukobu – kako bi se on okončao. 

Neposredno prije pristupanja južnog dijela Cipra EU-u, 2004. godine činilo se da je rješenje na dohvat ruke. Tadašnji glavni tajnik UN-a Kofi Annan predložio je federaciju, u kojoj bi oba dijela otoka zadržala široku autonomiju, dok bi ih u međunarodnim odnosima predstavljala zajednička vlada. Na referendumu je sjever glasao za plan, ali su u južnom dijelu Cipra prevladali glasovi protiv. 

Od tada su vođeni pregovori – u različitim formatima i pod različitim okolnostima. Novi glavni tajnik UN-a António Guterres 2017. godine morao je u švicarskom Crans-Montani objaviti neuspjeh pregovora. Ključno sporno pitanje bio je zahtjev za povlačenje oko 35.000 turskih vojnika, koji su i dalje stacionirani na sjeveru. Turska i Grčka, kao i obje ciparske delegacije, međusobno su se optuživale za neuspjeh službenih pregovora. 

Što je bila polazna točka za aktualne razgovore?

António Guterres organizirao je 2021. godine sastanak u Ženevi kako bi neformalno ispitao postoji li zajednička osnova za službene pregovore. Tada to nije bio slučaj. 

Ovo je drugi pokušaj. Osim ciparskog predsjednika Nikosa Hristodulidisa i predstavnika ciparskih Turaka Ersina Tatara, za pregovaračkim stolom sjede i jamci – Grčka, Turska i Velika Britanija. „Neformalni sastanak pružit će priliku za značajnu raspravu o daljnjem putu“, rekla je glasnogovornica UN-a uoči sastanka. 

Hristodulidis je kao cilj naveo ponovno pokretanje službenih pregovora, dok se Tatar založio za produbljivanje unutarciparske suradnje – uz isticanje samostalnosti ciparskih Turaka. 

Nakon „konstruktivne“ zajedničke sjednice, Guterres, kako se i očekivalo, nije mogao objaviti veliki proboj. Ipak, barem je dogovoreno da se sljedeća runda razgovora održi krajem srpnja.