Vlast pokušava gasiti otpor, studenti postavljaju ultimatum

Na asfaltu koji već gori pod 40 stupnjeva, Beograd se sprema za još jedan politički vrući dan – novi studentski protest zakazan za 28. lipnja. Građani širom Srbije iščekuju taj datum s uzdignutom obrvom i zadržanim dahom. Očekivanje raste, ali i neizvjesnost – jer studenti i dalje šute o planu, lokaciji i točnom terminu okupljanja.

Vladi Srbije uputili su „ultimatum“ – zahtijevaju raspisivanje izvanrednih parlamentarnih izbora i uklanjanje takozvanog Ćacilenda u Pionirskom parku, i to do 28. lipnja u 21 sat.

„Mi očekujemo da će u slučaju neispunjenja navedenih zahtjeva u datom roku građani Srbije biti spremni da poduzmu sve postojeće mjere građanske neposlušnosti, kako bi zaštitili svoje temeljno pravo na slobodan i legitiman demokratski sustav", dodaju studenti u otvorenom pismu Vladi Srbije.

Protest 28. lipnja dolazi nakon osam mjeseci borbe studenata i građana za političku i kaznenu odgovornost zbog pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, koja je usmrtila 16 ljudi.

Sveučilište pod pritiskom

Dok studenti najavljuju novu političku prekretnicu, vlast pojačava pritisak na sveučilišta. Već četiri mjeseca sveučilišni nastavnici preživljavaju od osmine plaće, jer vlast odbija isplatiti ih za razdoblje tijekom kojeg, zbog studentskih blokada, nisu držali nastavu.

Novac će stići kad se izgubljena nastava nadoknadi, poručuje država, pa se fakulteti sada dovijaju kako da uz studentske blokade ipak ispune taj preduvjet. Neki su prešli na online-predavanja, drugi samo šalju literaturu i računaju na to da će se studenti snaći. Na fakultetima gdje su praktične vještine ključne, profesori upozoravaju da se ne radi o nastavi već o njezinoj parodiji. Pedagoški i pravno, kažu, kompletan koncept je – neprihvatljiv.

„To je jasno i profesorima koji se pretvaraju da drže nastavu, i studentima koji u takvoj nastavi ne sudjeluju, a ponajviše državi koja nas je na takvu nastavu natjerala", kaže profesorica Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Jelena Kleut. „Jedino što bi bilo pošteno jeste odbiti takvu nastavu i jedan dio kolega i kolegica je to uradio, ne osvrćući se na posljedice.“

Ipak, najveći teret i neizvjesnost padaju upravo na studente. Mnogi odbijaju sudjelovati u toj farsi, iako im godina prolazi, a nitko im ne jamči ni kako će ona biti zaključena, ni pod kojim uvjetima.

„Ako se država krene osvećivati studentima, mogli bismo imati čitave generacije koje obnavljaju godinu i gube status. Ne vjerujem da će se to dogoditi, jer bi obuhvat bio ogroman. Ali, i ranije smo mislili da neke stvari nisu moguće, pa ih je vlast ipak provodila", kaže Kleut.

Još je dublja neizvjesnost među srednjoškolcima koji su sada, umjesto priprema za prijemni, ostavljeni u praznom hodu, jer država fakultetima još nije odobrila upis novih generacija. Kleut smatra da je neprihvatljivo da maturanti služe za potkusurivanje između vlade i akademske zajednice.

„Ali i oni su bili jako buntovan dio društva, blokirali su svoje srednje škole i gimnazije. Moguće da se Vladi zapravo ne sviđa ta ideja da čitava jedna nova buntovna generacija osvane na fakultetima“, dodaje Kleut.

Obruč se steže oko svih koji su podržali studente

A represija se širi – i ne trpe je samo oni koji se bune, već i svi koji su im pružili podršku: iz učionica, ureda, kazališnih dvorana.

Tri profesorice srbobranske gimnazije „Svetozar Miletić“ dobile su otkaz jer su obustavile nastavu u znak solidarnosti sa studentima. Među njima je i Slavica Filipović. Ona je, kako kaže, izvela 24 generacije.

„Duboko sam se svima poklonila i zaključala svoju učionicu“, napisala je na Facebooku. „Divno je bilo biti profesorica svih vas. Bogatstvo. Upamtite – učite, jer znanje vam nitko ne može oduzeti. I molim vas, imajte svoj stav. Budite svoji, ma koliko vas to koštalo.“

Pritisak se ne zaustavlja na prosvjeti. Država je bez najave ukinula porezne olakšice IT-sektoru, jednom od najglasnijih podržavatelja protesta koji je organizirao pomoć za nastavnike ostavljene bez plaća. Jasna je poruka: tko stane uz studente – gubi privilegije.

Red za sankcije tako je stigao i do kulturnih institucija. One koje su podržale studente – bilo iskazivanjem podrške, štrajkom ili protestom – ostale su bez financiranja.

„Pokazuje se da režim ima problem s pojedinim dijelovima društva, gdje je gotovo cijela zajednica protiv vlasti. Kažnjeni su svi koji nisu izričito podržali sadašnji režim. To su neovisni kazališni festivali, kao što je, recimo, Shakespeare festival ili nacionalna institucija kao što je Sterijino pozorje. To je izdavač kao što je Akademska knjiga“, kaže za DW Gojko Božović, osnivač i glavni urednik izdavačke kuće Arhipelag i član Proglasa. „Kulturnom zajednicom se ne može upravljati dekretima, a ako niste njezin dio, pogotovo ne možete njome vladati dekretima.“

I EU iznevjerila očekivanja

Dok vlast pritiska saveznike studenata kod kuće, i oni glasovi izvana sve su tiši – i sve rjeđi. Dužnosnici Europske unije mjesecima su slali oštre poruke Beogradu, ali su efekti izostali.

Povjerenica za proširenje Marta Kos je prilikom posjete Srbiji početkom svibnja poručila da su zahtjevi studenata u skladu s onim što i Europska komisija traži od Srbije i da do novosadske tragedije ne bi došlo da je postojala vladavina prava.

U isto vrijeme, Europska unija je zbog neispunjenih obveza iz tzv. Plana rasta – poput reforme medijskih zakona, izbora članova REM-a i revizije biračkog spiska – zamrznula isplatu 111 milijuna eura pomoći. Visoka predstavnica za vanjsku politiku Kaja Kallas poručila je u Beogradu da „reforme moraju biti stvarne, a ne samo štiklirane na papiru“.

Vlada je brzo reagirala: pokrenula je novi proces izbora članova REM-a, usvojila medijske zakone i – Bruxelles je povukao pritisak. Srbija je pohvaljena za „napredak", a na njezin račun je uplaćeno 51,66 milijuna eura predfinanciranja iz europskog paketa pomoći.

„Taj novac je potvrda našeg europskog puta", izjavio je tim povodom ministar financija Siniša Mali.

Ali iz ugla onih koji se već godinama bore da taj put ne ostane samo deklaracija, signal iz Bruxellesa je obeshrabrujući, jer se sve, na kraju, opet svelo na štikliranje.

Nakon niza diplomatskih sastanaka novinar i direktor vesti televizije Nova S, Slobodan Georgiev, uvjeren je da međunarodna zajednica zapravo cijelo vrijeme stoji uz režim.

„Poruke koje dobivamo su, uvjetno rečeno, prijateljske. Kažu: Pa vi znate što Srbija treba uraditi da bismo mi mogli kazati da je napravila napredak – pa pomozite i vi. Kao da civilni sektor i medijska udruženja odlučuju o bilo čemu. To jednostavno nije fer. Uvijek ponavljaju: nismo naivni, jasno nam je sve, razumijemo i dijelimo vašu frustraciju. Ali sve to, suštinski, ne znači ništa“, smatra Georgiev.

Sve će se vidjeti na Vidovdan

Ipak, dok se riječi u Bruxellesu pažljivo važu, građani na ulicama Srbije ne popuštaju. I dalje svakog dana u 11:52 – točno u minutu kada je nadstrešnica u Novom Sadu pala i usmrtila 16 ljudi – zaustavljaju promet i blokiraju puteve. U tišini i ustrajno odaju počast stradalima i ne dozvoljavaju da se novosadska tragedija zaboravi, kao mnoge prije nje.

Studenti vjeruju da je jedini način da se do pravde stigne nova raspodjela političke moći. Svjesni su, kažu, duboko neregularnih izbornih uvjeta i izbornog inženjeringa, ali vjeruju da zajednički front studenata, profesora, oporbe, građanskih inicijativa i ostalih dijelova pobunjenog društva može uzdrmati Srpsku naprednu stranku. Blizu su bili na nedavnim lokalnim izborima u Kosjeriću i Zaječaru, gdje je SNS pobijedio za dlaku.

Aleksandar Vučić, međutim, poručuje da izbora neće biti prije 2026. Može li se taj zid probiti bez međunarodne podrške? Naši sugovornici sumnjaju. Jedino, kaže profesorica Jelena Kleut, ako ga nadomjesti ogroman pritisak iznutra.

„I vidjet ćemo 28. lipnja koliko je građana spremno biti dio tog pritiska“, kaže Kleut. „Vidjet ćemo koliko su studenti organizirani, koliko su u stanju artikulirati ciljeve i taktike koje bi mogle dovesti do raspisivanja izbora."

Nezadovoljstvo, kaže, nije nestalo, ali je zamor realan, a osjećaj hitnosti – izblijedio.

„Mislim da je nezadovoljstvo podjednako snažno kao u prosincu, ali osjećaj da se nešto mora odmah uraditi – to se možda izgubilo. I vjerujem da će ga biti lakše povratiti najesen, nego u srpnju ili kolovozu."

Zato se, više od vrućeg ljeta, sada računa na vruću političku jesen. Pod uvjetom da studenti do tada izdrže.