Studentski protesti se nastavljaju, vlast kupuje vrijeme

Stječe se dojam da se vrh režima u Srbiji ponovno odlučio za omiljenu taktiku: kupovinu vremena i iscrpljivanje protivnika. Ostavka premijera još nije potvrđena u parlamentu, a kako stvari stoje, to neće ni biti prva točka dnevnog reda sljedeće sjednice skupštine 4. ožujka, što u praksi znači da vlast ima još nekoliko mjeseci do odluke – nova vlada ili novi izbori. Njihova nada je da će do tada studentski prosvjedi ili prestati ili pasti u nebitnost.

Istovremeno je, kao način za smirivanje javnosti, pokrenuta i navodna borba protiv korupcije, u kojoj se uglavnom uhićuju bivši direktori javnih poduzeća, i to za kaznena djela počinjena prije više godina. 

Uhićenja s dogovorenim ishodom 

Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Ognjen Radonjić skreće pozornost na činjenicu da je „državno odvjetništvo pokrenulo istragu o korupciji povodom urušavanja nadstrešnice zbog, kako kažu, pritiska javnosti. Zašto im je bio potreban pritisak javnosti da to učine? Upravo zato sada imamo narativ vlasti da tu nije riječ o korupciji, već o grešci struke. Ostala uhićenja zbog pronevjera koja se događaju nemaju veze sa studentskim zahtjevima, tako da mislim da je sve to samo bacanje prašine u oči i da se radi o unaprijed dogovorenom ishodu“, kaže naš sugovornik za DW. 

„Mislim da je takozvana borba protiv korupcije pokušaj Srpske napredne stranke (SNS) da reaktivno prikrije ove događaje i provodi neku vrstu kriznog menadžmenta“, ocjenjuje za DW politolog Dejan Bursać. 

Politolog Dejan Bursać kaže da stranka koja ima brojne probleme s korupcijom, a glavna tema u društvu trenutno je korupcija, onda ima problem na koji nekako mora reagirati. "Nisam siguran da će SNS ovim uhićenjima uspjeti nešto postići, jer reakcija ljudi na sve to može biti: 'Za sve ste to znali, zašto prethodnih godina niste ništa poduzeli, a sada uhićujete silne ljude u samo nekoliko tjedana?' Kao što bi reakcija mogla biti i: 'To su samo sitne ribe, a ako su se one toliko obogatile, koliko tek kradu oni na mnogo višim pozicijama?'“, smatra Bursać. 

Nova vlada – isti ritam 

Čelnici vlasti trenutačno najavljuju da će se rješenje političke krize tražiti u formiranju nove vlade te da navodno od novih izbora neće biti ništa. „Nova vlada svakako suštinski ništa ne mijenja“, navodi Ognjen Radonjić, „i ona će nastaviti u starom ritmu, a vrlo je neizvjesno kako će se ovo završiti. Jer, ako studenti ne odustaju od svojih zahtjeva, a ja mislim da oni neće biti ispunjeni jer bi to vodilo do samog vrha vlasti, onda imamo neizvjesnu završnicu. Ne znamo koliko će ona trajati i hoće li biti manje ili više nasilna, ali to je tako s diktaturama koje su duboko umiješane u korupciju i kriminal“, napominje Radonjić. 

Očekivalo bi se da SNS ide na izbore u nekoj redovnoj situaciji, jer bi to smanjilo pritisak u sljedećih šest mjeseci, navodi Dejan Bursać. No, dodaje: „Sada je situacija drugačija jer su s druge strane studenti. Studenti mogu pozvati na bojkot izbora, a tom bojkotu mogu se pridružiti mnoge društvene skupine i oporba. Cijela ova farsa s kršenjem ustavnog roka od 30 dana za potvrdu ostavke premijera služi Vučiću da promotri situaciju i odluči hoće li formirati novu vladu ili će ipak ići na izbore“, ističe Bursać za DW. 

Vlast živi paralelni život 

Najavljuje se čitav niz novih prosvjeda u Srbiji, od kojih bi najveći trebao biti u Nišu 1. ožujka. No, nakon mnogih manjih i većih prosvjeda koji su već održani, u javnosti se počela postavljati pitanja koliko sve to ima efekta i može li se sve svesti samo na prosvjede i šetnje. To naročito postaje aktualno nakon izbora novog gradonačelnika Novog Sada, koji je pod policijskom opsadom i bez oporbe postavljen na tu poziciju. 

Ognjen Radonjić primjećuje kako je točno da vlast pokušava nastaviti svoj paralelni život, ali su, s druge strane, studentski prosvjedi ipak značajno mobilizirali ljude. "No, po mom mišljenju, širenje prosvjeda je negdje i stalo, jer su u nekoj vrsti obustave rada samo obrazovni sektor i odvjetnici. To nije dovoljno. Mislim da je glavno oružje delegitimizacija ove vlasti i generalni štrajk, ali ne smijemo, naravno, zaboraviti odnos Europe prema ovoj vlasti, koji je, nažalost, vrlo povoljan“, smatra Radonjić. 

Dejan Bursać i kaže da „studenti imaju svoja četiri zahtjeva i nisu postavljali užestranačke političke zahtjeve poput pitanja izbora novog gradonačelnika Novog Sada, izbora premijera ili potencijalnog pada režima. To su teme za neke druge društvene snage. "Studenti su svojim djelovanjem značajno ugrozili ovaj režim i doveli do pada Vlade nakon 17 godina. No, sada govorimo o političkoj artikulaciji prosvjeda, a za to moraju biti odgovorne neke oporbene stranke – bilo postojeće, bilo nove, nastale na valu ovog nezadovoljstva“, ocjenjuje Bursać. 

Politička artikulacija pobune 

Jedna od dilema koja je također donekle podijelila demokratsku javnost jest dosljedno distanciranje studenata od političkih stranaka. Dok je to u početnoj fazi naišlo na jednodušno odobravanje, kako se situacija zaoštravala i vlast postajala sve nervoznija, pojavile su se i primjedbe da je to distanciranje možda otišlo predaleko. 

„Razumijem zašto se oni distanciraju od političkih stranaka i mislim da im je to dosad koristilo. Oni su vjerojatno najznačajniji politički faktor danas u Srbiji i sasvim je legitimno da i s njihove strane dođe neki prijedlog političke platforme, koji bi mogao, ali i ne mora, uključivati neke oporbene stranke. No ovaj bunt će se u nekom trenutku morati politički artikulirati“, upozorava Radonjić. 

Ali problem je što oporba nije pronašla svoje mjesto u ovom duelu vlasti i studenata, ocjenjuje Dejan Bursać. „Nakon studentskih prosvjeda javnost sada ima velika očekivanja, koja dobar dio oporbe ne može ispuniti“, zaključuje Dejan Bursać za DW.