Srbija: studentski pokret iznutra

Zvuk policijske sirene i poruka s megafona: „Poštovani profesori i profesorice, obavještavamo vas da počinje blokada Filozofskog fakulteta.“ Tako je krenuo val studentskih blokada na Univerzitetu u Novom Sadu.

Studentica prve godine komunikologije Olga Pantić tada je bila na smjeni u fakultetskoj kantini. Izašla je s posla i pridružila se kolegama. Fakultet je od tada njezin dom – tu spava, jede i živi. „Toliko sam se navikla da mi je ovdje sada i ljepše nego kod kuće. To je kao posao. Pogotovo uoči nekih velikih prosvjeda", kaže Olga za DW.

Studenti su odmah na početku ispostavili svoje zahtjeve, među kojima su utvrđivanje političke i kaznene odgovornosti za pad nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, ispod koje je poginulo 15, a teško ozlijeđeno dvoje ljudi.

Svoja vrata otvorili su i studentima drugih fakulteta koji su dolazili da se raspituju o tome kako da i oni stupe u blokadu. „Mi smo im često ustupali i svoj amfiteatar i učionice za sastanke i dogovore oko toga kako da i oni stupe u blokadu, kako da organiziraju svoje plenume. I pojedini fakulteti su svoje prve plenume, zapravo, održali na našem fakultetu", sjeća se studentica Tatjana Rašić. Tako je u svega nekoliko tjedana blokirano gotovo čitavo novosadsko sveučilište.

Sve radi kao švicarski sat

Oni koji su često kasnili na jutarnja predavanja i borili se s poštovanjem rokova, sada funkcioniraju kao švicarski sat. Sve odluke donose izravno demokratski, na plenumima, a zadaci se realiziraju kroz timove.

Olga Pantić je predstavnica svog fakulteta u sveučilišnom redarskom timu. Oni se brinu za sigurnost na prosvjedima, zaustavljaju promet, usmjeravaju prosvjedne kolone i vode računa o tome da sve prođe u redu i miru. „Imamo koordinatore i delegate. Svaki koordinator ima voki-toki kako bismo mogli međusobno da komuniciramo, i oni delegatima govore što da rade, kada da krenu, kada da stanu, a delegati imaju megafone i svatko od njih ima neku svoju sekciju kojom se bavi. Na primjer, delegati za bokove, za zadnji ili prednji dio. I svi smo usuglašeni. I svi slušamo jedni druge", objašnjava Olga.

Nakon brojnih napada na demonstrante, redari su dobili i svoju specijalnu jedinicu – dabrove. Naziv jedinice je igra riječi s nazivom državne specijalne vojne jedinice koja se zove „Kobre“. „Dabrovi nose zaštitu za motore i kacige, da ako naleti automobil, oni mogu da padnu, a da se ne ozlijede. I to su fizički najspremniji studenti. Oni prvi istrčavaju ispred vozila ako treba."

Svaki fakultet ima i svoje posebne timove. Za higijenu je zadužen tim kojeg na Filozofskom fakultetu zovu Sanitarna brigada, dok tim za logistiku upravlja donacijama, i ovih dana ima pune ruke posla da prenese stotine madraca za spavanje u Kragujevac gdje će se održati sljedeći veliki prosvjed.

Poseban redarski tim vodi računa o tome tko ulazi i izlazi s fakulteta. Studenti tehničkih znanosti napravili su aplikaciju koja im pomaže u vođenju precizne evidencije kako bi izbjegli "nepozvane" goste.

„To su oni koji su pravili probleme, bilo da su nekog vrijeđali ili su uhvaćeni u tome da se bave špijunažom, da prenose informacije s plenuma ili lažu. To usuglašavamo na razini čitavog sveučilišta, i tko je na jednoj crnoj listi na jednom fakultetu, ne može ući ni na druge fakultete”, priča Olga.

Plenumi kao zaštitni znak

S ponosom ističu da sve odluke donose na plenumima u kojima sudjeluju svi studenti koji to žele. „I svaka odluka koja se tiče zajednice u blokadi donosi se na licu mjesta većinom glasova. I to je jedini legitimni način na koji naša zajednica donosi odluke“, objašnjava za DW student Nemanja Ćurčić.

U plenumu ponekad sudjeluje i po stotine studenata, a rasprave mogu trajati satima, jer svatko ima pravo javiti se za riječ. „To jeste nekad iscrpljujuće, ali mi studenti ne vjerujemo u reprezentativni vid demokracije. U našoj zajednici se pokazao kao loš, jer kad pružimo priliku nekom pojedincu da nas predstavlja, to također i ostavlja mogućnost za neki vid korupcije, osobnog mišljenja i svega toga što svakodnevno vidimo u našem političkom životu. Studenti to ne žele. Mi smo izabrali ovaj teži, ali ispravniji i pravičniji put“, objašnjava Nemanja.

Koji su stvarni dometi pokreta?

Svjetska pop diva Madonna je na svom Instagram-profilu napisala da se uSrbiji događa najveći studentski prosvjed od 1968. godine. S tim se slažu i pojedini analitičari. Taj pokret je probudio čitavo školstvo, odvjetnike, medicinare, IT-sektor i brojne građane, doveo do pada vlade i pokrenuo prosvjede u gotovo svim općinama u Srbiji. Ali koji su njihovi stvarni dometi?

„Oni su politička snaga koja ima najveći legitimitet u ovom trenutku u našoj zemlji. Kad bi oni predložili i sudjelovali u pravljenju neke političke platforme – kako god ona izgledala – to je jedina platforma koja ima šanse za uspjeh", ocjenjuje profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Ognjen Radonjić.

Za sada, međutim, studenti pokazuju veliko nepovjerenje prema svim oporbenim akterima – od aktivističkih grupa, preko nevladinih organizacija, do političkih stranaka, ali i prema prijedlozima koji od njih dolaze, poput formiranja prijelazne vlade koja bi osigurala rad institucija i osigurala fer uvjete za naredne izbore.

„Mislim da im nije svrsishodno ništa nametati u ovom trenutku. Ja sam uvjeren da će to u njima vremenom sazrjeti. Moramo ih pustiti. Oni jesu u strahu od vanjskih utjecaja i ubačenih elemenata i pokazuju neke elemente zatvorenosti, ali to je očekivano imajući u vidu sve kroz što su prošli“, dodaje Radonjić.

On podsjeća na to da je upravo njihova struktura njihov najveći štit u ovom trenutku. „Vlast je od početka pokušavala ubaciti svoje elemente, ali dok god oni odlučuju u masi, ti elementi ne mogu doći do izražaja, ne mogu ih preglasati. Druga stvar, oni nemaju vođe, pa vlast nema koga vrbovati i potkupiti ili dezavuirati u javnosti“, dodaje Radonjić.

Ali baš na plenumima, kažu, oni već uveliko raspravljaju o ovim temama, i istražuju sve modele koji su u javnosti predloženi. „Mi smo doista svjesni naše moći u društvu u ovom trenutku. Iz tog razloga doista promatramo svaki sljedeći korak, svako mišljenje s kojim ćemo izaći u javnost, svaku temu koju postavljamo u javni taj eter“, objašnjava Tatjana Rašić.

Ali prije svega toga očekuju da njihovi zahtjevi budu ispunjeni. Jer bez toga, kažu, nema bilo kakve nade da itko u Srbiji može očekivati pravdu.