Srbija: i studenti i EU traže slobodne medije
2. lipnja 2025Za novinara portala 021.rs iz Novog Sada Zorana Striku radni dani postali su jedva podnošljivi. Otkako je 1. studenoga prošle godine pala nadstrešnica na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu i usmrtila 16 ljudi, valovi prosvjeda u Srbiji ne jenjavaju, a pritisak u redakcijama raste – jer posla je više, resursa sve manje, a prijetnje sve otvorenije.
Strika kaže da je, nakon godina suočavanja s verbalnim prijetnjama, sada prvi put fizički napadnut tijekom izvještavanja. Snimao je pristaše SNS-a koji su se okupljali za miting u Beogradu, kada je svjedočio brutalnom napadu na prolaznika koji je pokušao fotografirati skup.
„Tri muškarca su ga oborila na tlo, počela ga tući, oteli su mu mobitel i bacili ga u Dunav. Jedan je tada primijetio da snimam i zaletio se na mene te pokušao oteti moj telefon“, priča Strika.
Nakratko je izgledalo da se situacija smiruje, pa je Strika pokušao pomoći ozlijeđenom mladiću. Posudio mu je svoj telefon kako bi obavio poziv, no napadači su se vratili.
„Objasnio sam da sam novinar, rekao im da se maknu, da je policija pozvana. Istrgnuli su moj telefon iz njegove ruke, pokušao sam ga vratiti, ali su ga bacili u Dunav", kaže Strika.
Povećan broj napada
U Srbiji je od početka godine zabilježeno 128 slučajeva napada i pritisaka na novinare, dok ih je tijekom cijele prošle godine bilo 166, pokazuju podaci Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS).
„Fizički napadi su se povećali, a ono što zabrinjava jest da se fizički napadi i uznemiravanje novinara događaju u prisutnosti policije. Novinare se prikazuje kao one koji provociraju napade samo zato što rade svoj posao, a policija na to ne reagira“, objašnjava za DW glavna tajnica NUNS-a Tamara Filipović Stevanović.
Najveći problem, dodaje, je to što nitko ne odgovara za napade, slučajevi ne dobivaju pravni epilog, pa se demoniziranje oporbenih medija od strane provladinih medija i javnih dužnosnika nastavlja.
Osim toga, novinari su često i pod prismotrom. Amnesty International je objavio da su vlasti u Srbiji nezakonito nadzirale telefone novinara i aktivista. Jedan od njih je i lokalni novinar iz Dimitrovgrada Slaviša Milanov. On je objasnio da mu je u policiji instaliran špijunski softver bez naloga državnog odvjetništva.
„Jesmo li mi kriminalci da se taj softver koristi na nama?“, rekao je za N1. „Što god da se dogodi meni ili nekome u mojoj okolini, smatrat ću državu odgovornom za to.“
Europski milijuni ubrzali reforme
Sigurnost novinara samo je jedna od ključnih točaka na koje godinama ukazuju međunarodne i domaće organizacije koje prate stanje slobode medija u Srbiji. Zahtjevi za slobodnim medijima bili su dio svih većih građanskih prosvjeda u posljednjih deset godina.
Iste zahtjeve ima i Europska unija u procesu eurointegracija. Reformska agenda, koja sadrži konkretan plan reformi koje bi Srbija trebala ispuniti do 2027. godine, kao jedan od prvih koraka navodi izmjene medijskih zakona i izbor članova Vijeća Regulatornog tijela za elektroničke medije. Budući da Srbija to nije ispunila, EU je odgodila isplatu 111 milijuna eura pomoći.
Vlada se zatim brzo angažirala. Pokrenut je novi proces izbora članova Vijeća REM-a, a radnim skupinama su dostavljeni nacrti medijskih zakona.
„Molimo vas da nam, ukoliko imate komentare na sva tri nacrta zakona, iste dostavite u roku od narednih 48 sati, kako ne bismo dodatno odgađali proces usvajanja i usporavali europske integracije Republike Srbije“, stoji u e-poruci koju je Ministarstvo informiranja i telekomunikacija uputilo članovima radnih skupina.
Osveta neovisnim medijima
U NUNS-u se ne osjećaju kao kočničari reformi. Odazivaju se na pozive i pritiske međunarodne zajednice da sudjeluju u dijalogu s državom – iako, kako kažu, svaki put budu izigrani.
„Osjećamo se iscrpljeno, zato što neprestano radimo, a na kraju se ispostavi da smo uzalud uložili sav taj napor, trud i stručnost“, kaže Filipović Stevanović. „Čak i kada nešto na kraju uđe u zakon, to nije jamstvo da neće biti zloupotrijebljeno, da neće biti doneseni neki podzakonski akti koji će u potpunosti promijeniti duh zakona.“
To se, kaže, dogodilo s projektnim sufinanciranjem, pa su u komisije koje donose odluke o tome koliko će koji medij dobiti novca iz proračuna dospjeli ljudi koji „nisu kompetentni ni vjerodostojni”. Novosadski 021 tako prvi put nije dobio ni dinara iz sredstava namijenjenih javnom interesu.
„Ono što se ove godine dogodilo je osveta države prema medijima koji su profesionalno izvještavali o svemu što se događalo u Novom Sadu i Srbiji od 1. studenog“, kaže Zoran Strika.
Umjesto njih, tvrde naši sugovornici, novac su dobili mediji koji blisko surađuju s vlastima i sustavno krše novinarski kodeks.
Sličan obrazac, smatraju, vidljiv je i u novom procesu izbora članova Vijeća REM-a. Medijska zajednica i oporba upozoravaju da među kandidatima ima onih koji ne ispunjavaju osnovne uvjete, ali i istaknutih simpatizera vladajuće stranke.
„Bojim se da će Europskoj uniji biti dovoljno samo da se članovi izaberu, bez obzira tko oni bili, a mi time nećemo riješiti problem“, kaže Filipović Stevanović.
„Bit će samo gore“
„Reforme moraju biti stvarne, a ne samo križanje navodno obavljenih točaka na papiru“, bila je jasna visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku Kaja Kallas prilikom nedavnog posjeta Srbiji.
No iza zatvorenih vrata, kažu u NUNS-u, nisu dobili jamstva da će stvari zaista krenuti tim putem. U medijskoj zajednici prevladava pesimizam – očekivanja su da će naredno razdoblje biti još teže.
„Mediji su važna poluga ove vlasti i mislim da je vrlo jasno opredjeljenje da se tu stvari ne mijenjaju u dobrom smjeru, nego ako je moguće još više zarobe, uokvire i stave u službu propagandnog stroja“, ocjenjuje Tamara Filipović Stevanović.
Zoran Strika jedinu nadu i dalje vidi u publici – i u mogućoj promjeni svijesti koju su prosvjedi potaknuli.
„Nadam se da će zajednica prepoznati važnost medija koji su im najbliži i koji su u prethodnim godinama zaista mnogo dali kako bi toj zajednici pružili kvalitetu, i da će onda upravo ta zajednica održavati medije na životu“, zaključuje on.