Sport u nacističkoj Njemačkoj: ideologija i propaganda

Koji značaj je sport imao za naciste?

Sport je u doba nacističke Njemačke imao važnu ulogu, ali tada se nije govorilo o sportu, već o tjelesnom odgoju. Glavni cilj je bio unapređenje zdravlja i produktivnosti ljudi - za gospodarstvo i rat. Individualni sport je bio u drugom planu.

Radilo se o kolektivu, masi, tzv. „narodnom tijelu", kojem je svaki Nijemac kao pojedinac trebalo doprinijeti na najbolji mogući način. U skladu s nacističkom ideologijom uvijek se radilo o snazi i borbenosti.

„Ono što je slabo mora biti uklonjeno“, počinje citat koji se pripisuje Adolfu Hitleru. „U mojim redovima će rasti omladina koje će se svijet plašiti. Želim nasilnu, gospodarsku, neustrašivu, okrutnu omladinu. (...) Obučavat ćemo ih u svim tjelesnim vježbama."

Ove tjelesne vježbe su bile obvezne u mnogim nacističkim masovnim organizacijama kao što su Njemačka omladina (DJ), Hitlerova omladina (HJ), Savez njemačkih djevojčica i djevojaka (BdM) ili Snaga kroz radost (KdF). Također se preporučivalo članstvo u sportskom klubu.

U Hitlerovoj omladini, ali i u školskom sportu, tjelesne vježbe su kod dječaka služile za uvježbavanje vojničkog ponašanja i izbor onih koji bi kasnije mogli zauzeti vodeće pozicije u vojsci.

Zašto su nacisti 1936. ipak organizirali Olimpijadu?

Međunarodni olimpijski odbor (MOO) je 1931. Olimpijske igre dodijelio Berlinu - još u vrijeme Vajmarske republike. Nacisti, koji su došli na vlast 1933., otvoreno su pokazivali da su protivnici olimpijskog pokreta.

Kozmopolitska ideja Olimpijskih igara bila je nespojiva s njihovim pogledom na svijet, sportska natjecanja s pripadnicima „neprijateljskih naroda" iz Prvog svjetskog rata su bila protiv njihovog osjećaja časti, a poricali su i ravnopravnost Židova i „crnaca" s drugim rasama.

Međutim, nacisti su brzo shvatili - prije svega Hitler - kakvu priliku Igre pružaju da se svijetu predstave kao miroljubiva, otvorena, mlada država.

„Napravili su zapanjujući zaokret“, kaže za DW povjesničar Ansgar Molzberger s Njemačke visoke sportske škole u Kölnu. „Isto kao što su do kraja Vajmarske republike strogo odbacivali olimpijski pokret s njegovim idealima međusobnog razumijevanja naroda i internacionalnosti, sada su se predstavljali kao njegovi veliki pristaše."

Pored toga, željeli su iskoristiti Olimpijske igre za demonstraciju vlastite snage - kako što se tiče dobre organizacije, tako i sportskih uspjeha.

Jesu li postojali sportovi koje su nacisti posebno podržavali?

„Jedan sport koji se može posebno istaknuti je boks. Svi stariji dječaci su morali trenirati boks u školi", kaže Molzberger. Timski sportovi kao što su nogomet i rukomet su i dalje postojali, ali je uvijek bio naglašavan borbeni duh.

Kako su izgledale tjelesne vježbe za žene i djevojke?

Sportske aktivnosti za žene su također bile snažno obilježene ideologijom. Žene su prije svega bile svedene na ulogu majke i domaćice. Da bi tu ulogu dobro ispunile, trebale su trenirati svoje tijelo, poboljšati zdravlje i kondiciju i ojačati disciplinu.

U Savezu njemačkih djevojaka (BDM), u kojem su bile organizirane djevojčice i djevojke u dobi od deset do osamnaest godina, postojale su tjelesne vježbe koje su djevojke ne samo fizički, već i ideološki obučavale i pripremale za njihovu buduću ulogu u društvu.

Jesu li se Židovi i Židovke mogli i dalje baviti sportom?

Ubrzo nakon preuzimanja vlasti, 7. travnja 1933. donesen je zakon prema kojem su državni službenici i javni radnici morali biti arijskog porijekla. Primjena tog tzv. „arijskog paragrafa" je postepeno proširivana kako bi se Židovke i Židovi potpuno isključilo iz profesionalnog i društvenog života i na kraju se zabrana odnosila na liječnike, studente, medije, kazališta i druge kulturne ustanove i udruženja.

Ovaj zakon je vrijedio i za sportske klubove, ali zbog predstojećih Olimpijskih igara njegova provedba nije dosljedno zahtijevana. Nacisti nisu željeli negativni odjek u medijima i razloge za moguće oduzimanje Olimpijskih igara ili bojkote.

Ipak, bilo je kritike i poziva na bojkot. Oni su se pojačali nakon donošenja Nürnberških zakona 1935. koji su kasnije postali pravni temelj za progon i uništenje Židova.

No mnogi sportski klubovi i savezi primijenili su „arijski paragraf" na vlastitu inicijativu. Tako je Njemački gimnastički savez, tada najveći njemački sportski savez s 1,5 milijuna članova, isključio Židovke i Židove već dan nakon donošenja zakona. Drugi savezi, poput plivačkog, veslačkog ili skijaškog saveza, slijedili su njihov primjer.

Njemački nogometni savez (DFB) reagirao je manje radikalno i dozvolio Židovima da i dalje igraju. Međutim, nisu smjeli imati vodeće pozicije u nogometnim klubovima.

Kao posljedica isključenja čisto židovski sportski klubovi su od 1933. do 1936. doživjeli pravi procvat s velikim porastom broja članova. No nakon Olimpijskih igara 1936. situacija za Židove i Židovke u Njemačkoj se pogoršala.

„Poslije Olimpijade mogli su skinuti masku", kaže povjesničar Molzberger. „S početkom sveobuhvatnog progona Židova od 1938. sustavno je uništen i židovski sport u Njemačkoj."

Ovaj tekst je preveden s njemačkog jezika