Sjarhij Cihanouski: Moja sloboda je nada za Bjelorusiju

Jedan od najpoznatijih bjeloruskih političkih zatvorenika, bloger Sjarhij Cihanouski, pušten je 21. lipnja nakon posjeta američkog posebnog izaslanika Trumpa za Ukrajinu, Keitha Kellogga Bjelorusiji. Cihanouski je prvi veliki intervju nakon puštanja dao Aleksandri Boguslavskoj iz DW-a, koja ga je intervjuirala i prije pet godina u Bjelorusiji, neposredno prije njegova uhićenja.

Cihanouski je uhićen u svibnju 2020., nakon što mu je odbijena prijava kao predsjedničkog kandidata za izbore protiv Aleksandra Lukašenka, a zatim je osuđen na 18 godina zatvora. Njegova supruga Svjatlana Cihanouskaja tada je preuzela kandidaturu i nastupila je na predsjedničkim izborima umjesto njega. Nakon što je Lukašenko objavio vlastitu pobjedu na izborima koje su promatrači smatrali namještenima, Svjatlana je bila prisiljena pobjeći iz Bjelorusije. Od tada živi u Vilniusu i postala je vođa bjeloruske demokratske oporbe u egzilu.

DW: Prvi snimci koje smo vidjeli prikazuju kako silazite iz autobusa i grlite suprugu. Kakav je bio osjećaj zagrliti Svjatlanu nakon pet godina zatvora?

Sjarhij Cihanouski: Nisam mogao vjerovati. Proveo sam pet godina u samici – ponekad u ćeliji od tri kvadrata, ponekad šest, ponekad čak osamnaest. A onda, kad napokon vidiš otvoren prostor oko sebe, preplave te emocije. Vrata autobusa su se otvorila i vidio sam Svjatlanu. Nisam mogao vjerovati i oči su mi se napunile suzama. Zagrlio sam je i rekao: „Idemo nekamo." Našli smo mirno mjesto da možemo razgovarati sami. Iskreno, ni sad još ne mogu vjerovati. Emocije su bile toliko snažne da su suze samo tekle.

Ovo je vaš prvi veliki intervju nakon oslobađanja, ali ne i prvi za DW. Razgovarali smo u svibnju 2020., samo nekoliko tjedana prije vašeg uhićenja na skupu u Hrodni što je dovelo do petogodišnje zatvorske kazne. Tada sam vas pitala jeste li spremni na represiju, a vi ste rekli da jeste. No jeste li mogli zamisliti da će biti ovako okrutna i ovako duga?

Režim je i prije ljude zatvarao pod navodno nepolitičkim optužbama, kao što su ekonomski prekršaji. Budući da sam poduzetnik, mislio sam da će mi dati tri-četiri godine zbog nekih izmišljenih optužbi i to tek nakon izbora. Nisam očekivao da će ih toliko prestrašiti to što sam poticao na stvarne promjene. Kad su to shvatili, odlučili su me preventivno zatvoriti, ušutkati, blatiti i držati u zatvoru.

Kako izgleda provesti pet godina u samici?

Zamislite da s nikim ne možete razgovarati: doslovno ni s kim. Ne čujete nijednu ljubaznu riječ jer čujete samo uvrede, prijetnje i negativnost od čuvara. Pokušavaju vas uvjeriti da ste nitko i ništa, da su vas svi zaboravili, da su svi odustali i da se više nitko ne bori za vas. Ali ja im nisam vjerovao. Znao sam da me mnogi Bjelorusi podržavaju: vidio sam to svojim očima na ulicama.

Najteže mi je bilo razmišljati o obitelji jer nisam imao nikakve informacije o njima. Imao sam pristup knjigama i stalno sam čitao. To mi je pomagalo odvratiti misli i da izdržim dok ne dođe dan slobode. Znao sam da će taj dan doći.

Na konferenciji za novinare nakon oslobađanja rekli ste da američki predsjednik Trump mora izgovoriti samo jednu riječ da bi svi politički zatvorenici u Bjelorusiji bili oslobođeni. Koja je to riječ?

Naravno, to je metafora. Američka vlada se već godinama zalaže za oslobađanje bjeloruskih političkih zatvorenika. Temelji su postavljeni – to sam čuo i od diplomata koji su sudjelovali u našem oslobađanju, ali i iz drugih izvora.

Tužitelj me posjetio u zatvoru još prošle godine, dok je predsjednik bio Biden. Dakle, pripreme su već tada bile u tijeku, ali je pod Donaldom Trumpom cijela stvar ubrzana. Trump je mislio kako će moći brzo riješiti ukrajinsko pitanje, što bi vodilo ukidanju sankcija Rusiji. A kako su Bjelorusija i Rusija u savezu, ukidanjem sankcija Rusiji i režim Aleksandra Lukašenka automatski bi imao puni pristup svemu – pa bi i sankcije Bjelorusiji morale biti ukinute. A to bi značilo i puštanje političkih zatvorenika.

Ali zašto je baš Trump uspio postići oslobađanje političkih zatvorenika, dok europski čelnici nisu?

Nije stvar u Trumpu kao osobi. Riječ je o velikoj politici gdje je sve povezano i gdje ne možeš izdvojeno riješiti pitanje političkih zatvorenika u Bjelorusiji. To je svakako važno pitanje, ali nije veliko kao rat u Ukrajini – koji je noćna mora, tragedija za cijelu Europu.

Mislim da europski dužnosnici i diplomati postupaju ispravno kada ignoriraju režim u Minsku. Sve dok su politički protivnici iza rešetaka, s režimom ne treba voditi nikakav dijalog.

Kako ste saznali za početak ruskog rata protiv Ukrajine i što ste tada pomislili?

Tada sam još bio u istražnom zatvoru. Posjećivali su me odvjetnici i redovito sam primao novine pa sam odmah saznao. Nisam mogao vjerovati. Još uvijek ne mogu shvatiti kako je Putin, kako su Rusi mogli napasti drugu zemlju pod izlikom da su Rusi u Ukrajini ili ruski jezik ugroženi. Ako zaista vjerujete da su Rusi tamo progonjeni, onda ih dovedite u svoju zemlju. Sagradite im kuće, dajte im mirovine. Zašto ubijati toliko ljudi?

Nakon toga više nisam dobivao nikakve informacije, tako da zapravo ne znam što se dalje događalo. Sada tek počinjem sve to upijati i pokušati razumjeti.

Ali jedno mi je jasno: potpuno podržavam predsjednika Zelenskog. On je suočen s nevjerojatno teškom situacijom i svi ga moramo podržati – čak i ako tu i tamo pogriješi.

Tijekom ovih pet godina, vaša supruga se iz obične Bjeloruskinje pretvorila u pravu političku figuru. Neki je čak nazivaju izabranom predsjednicom. Kako gledate na tu njezinu preobrazbu? Imate li osjećaj da ponovno upoznajete vlastitu ženu?

Ne, nije bilo potrebe da je iznova upoznajem. Ali iskreno, iznenadilo me koliko se promijenila. Postala je prava poslovna žena, a prije nije bila takva. Sada je toliko profesionalna i odlučna. No kod kuće se ništa nije promijenilo. S djecom i sa mnom je sve isto. Jedina razlika je što je stalno potpuno iscrpljena.

Mislite li da bi vaše oslobađanje moglo ponovno potaknuti demokratski pokret? Dati Bjelorusima novu nadu?

Ne samo da bi moglo, sigurno hoće. Apsolutno. I mislim da ćete nas vrlo brzo vidjeti u mnogim gradovima u Njemačkoj i u drugim europskim metropolama. Što se mene osobno tiče – sigurno ćete me opet gledati u prijenosima uživo.

Žalite li zbog ičega nakon pet godina zatvora?

Nimalo. I svoju sam ženu pitao isto – i unatoč svemu kroz što smo prošli, rekla je da ni ona ne žali. Nismo mogli drugačije. Morala je predati kandidaturu umjesto mene. A kad su joj supruga bacili u zatvor bez ikakvog razloga, nije imala izbora nego boriti se za mene. Znala je da nisam kriminalac, a ne boriti se nije bila opcija.