Simpatije, ali i oštre kritike Izraela

Dok Izrael pred Vijećem sigurnosti UN-a traži veći međunarodni pritisak na islamističku terorističku organizaciju Hamas, izvješća o mogućem zauzimanju Pojasa Gaze od strane Izraela izazivaju zabrinutost. Takav bi potez, upozorio je UN-ov diplomat Miroslav Jenča u New Yorku, mogao imati „katastrofalne posljedice za milijune Palestinaca“ i dodatno ugroziti živote preostalih talaca u Gazi.

Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar u međuvremenu je optužio zemlje koje su nedavno najavile priznanje Palestine kao države da su time uništile sporazum o prekidu vatre.
„Dopustite da to jasno kažem: te su zemlje produžile rat“, rekao je Saar na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a koju je sazvao Izrael.

Oštre kritike međunarodne zajednice su usmjerene i na katastrofalno humanitarno stanje u Pojasu Gaze. Uz odobrenje Izraela, od početka tjedna zrakoplovi Ujedinjenih Arapskih Emirata, Jordana, Egipta, Njemačke, Belgije i Kanade ispustili 120 paketa pomoći na područje Pojasa Gaze. No, Palestinci na terenu i humanitarne organizacije upozoravaju da je ta pomoć nedostatna i loše raspodijeljena.

„Ono što pada s neba ne stigne nikome osim onima koji se mogu izboriti za to", telefonom nam javlja Diaa al-Asaad, 50-godišnjak i otac šestero djece iz Gaze. Stranim novinarima je ulazak u Gazu i dalje zabranjen.

Neka mjesta na koja se pomoć izbacuje – takozvane zone spuštanja – teško su dostupna, objašnjava al-Asaad, jer se često nalaze u blizini ili unutar izraelskih zabranjenih vojnih područja, takozvanih „crvenih zona". „Pomoć treba biti pravedno raspodijeljena svim stanovnicima – a ne ovako“, misli taj stanovnik Gaze.

"Kao životinjama”

Slično misli i Majed Ziad, stanovnik izbjegličkog kampa Nuseirat u Gazi: „Rješenje nije da nam bacaju hranu. Ljudi trebaju normalan, ljudski pristup hrani – a ne da im se hrana baca kao zvijerima u džungli koje love plijen."

Dostava humanitarne pomoći iz zraka se čini kao jedina mogućnost u okolnostima sve gore humanitarne katastrofe. Stanovnici Gaze, njih oko 2,2 milijuna, suočeni su s kroničnim nestašicama i uglavnom potpuno ovise o vanjskoj pomoći. Lokalna proizvodnja hrane gotovo je u potpunosti uništena. Tijekom cijelog rata stručnjaci su upozoravali da je Gaza na rubu gladi.

Upozorenja o tome sada dolaze i iz sustava Integrated Food Security Phase Classification (IPC), kojeg podupiru UN-ove agencije. Prema njihovim podacima, worst case – dakle glad stanovništva je već nastupila. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) svjedoči prošlog mjeseca i nagli porast smrtnosti djece povezane s pothranjenošću.

"Besramno lažu o nama”

Izrael, koji nadzire granice Gaze, početkom ožujka prekinuo je opskrbu kao oblik pritiska na Hamas – organizaciju koju mnoge zemlje smatraju terorističkom – tvrdeći da ta skupina sama grabi pomoć koja tamo stiže. Na međunarodni pritisak, u svibnju je Izrael ponovno dopustio ograničenu isporuku pomoći, ali ju je preusmjerio na distribucijska mjesta kojima upravlja Zaklada za humanitarnu pomoć Gazi (GHF), koju podupiru SAD. Ali veoma je opasno stanovnicima uopće doći do mjesta za distribuciju: navodno je od paljbe izraelske vojske već stotine ljudi poginulo u blizini tih punktova.

Premijer Benjamin Netanyahu više je puta optužio Hamas za krađu pomoći i tvrdi kako su optužbe o gladi u Gazi „kleveta“. „Lažu o nama. Kažu da namjerno izgladnjujemo palestinsku djecu. To je bezočna laž. Od početka rata pustili smo gotovo dva milijuna tona hrane", izjavio je u videu objavljenom na platformi X.

Od početka rata u listopadu 2023., vlasti u Gazi pod upravom Hamasa izvijestile su o više od 60.000 mrtvih, a strahuje se da ih još mnogo leži pod ruševinama. Hamas u svojim informacijama ne govori jesu li žrtve bili borci ili civili, makar se može procijeniti kako je mnogo od žrtava žene i djeca.

Mora stizati cestom

Humanitarne organizacije smatraju da je pomoć iz zraka krajnja mjera zbog brojnih rizika na terenu. U ponedjeljak je objavljeno da je jedna medicinska sestra u Gazi poginula kad je na nju pala paleta pomoći tijekom najnovijeg izbacivanja paketa.

Pomoć iz zraka skupa je i manje učinkovita od pomoći kamionima, upozorio je na platformi X visoki povjerenik UNRWA-e Philippe Lazzarini. „Izbacivanje pomoći iz zraka stotinu je puta skuplje od slanja kamiona. A kamioni prevoze dvostruko više pomoći nego avioni“, napisao je.

Na nedavnom posjetu Izraelu i okupiranim palestinskim teritorijima, njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul priznao je kako je pomoć iz zraka daleko od dovoljne i pozvao Izrael neka otvori kopnene prijelaze kako bi se pomoć mogla učinkovito isporučiti.

„Ključan je put cestama", rekao je njemački ministar. „Izraelska vlada ima obvezu brzo omogućiti siguran prolaz dovoljne količine humanitarne i medicinske pomoći, kako bi se spriječile masovne smrti od gladi.“

Potvrdio je da u Gazu ulazi više kamiona pomoći, ali dodao je: „I dalje je to nedovoljno“, pozvavši na „temeljitu promjenu izraelske politike“.

U utorak je izraelska agencija koja upravlja civilnim poslovima na palestinskim teritorijima objavila da će djelomično ponovno otvoriti ulazak robe u Gazu putem lokalnih dobavljača, kako bi se smanjila ovisnost o humanitarnoj pomoći.

Utrka za kamionima

Uz pomoć iz zraka, izraelska vojska prošlog je tjedna najavila „taktičke" prekide paljbe i humanitarne koridore za konvoje pomoći u tri regije Gaze. Ipak, Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) izvijestio je da je pomoć koja ulazi u Gazu i dalje nedostatna, a konvoji se suočavaju s kašnjenjima i opasnostima. Tako je, primjerice, nedavna isporuka goriva putovala čak 18 sati za samo 24 kilometra.

Mnogi Palestinci ubijeni su u blizini punktova GHF-a ili dok su čekali pomoć. Kamioni pomoći često ne dospiju do onih kojima su namijenjeni – bilo zbog pljačke očajnih stanovnika, bilo zbog kriminalaca koji to žele za crno tržište.

Dalia al-Affifi, majka dvoje djece iz Gaze, rekla je da većina pomoći nikada ne stigne do običnih ljudi. Cijene osnovnih namirnica, poput brašna, eksplodirale su: dosežu i do 100, 120 šekela (25–30 eura) po kilogramu, što si mnogi jednostavno ne mogu priuštiti.

Kao žena, kaže al-Affifi, ne može se niti natjecati s mladim muškarcima u utrci za kamionima s hranom. Isto tako se boji i poslati nekog iz obitelji. „Brat mi je ovdje, ali ne želim da ide tamo i riskira život i za mene."

Diaa al-Asaad se također iz dana u dan bori prehraniti svoju djecu. Prošlog je tjedna pješačio nekoliko kilometara prema području Zikim na sjeveru Gaze kako bi pokušao dočekati konvoje UN-ove pomoći. „Pokušao sam doći do brašna, ali nije bilo šanse. Uspio sam dohvatiti par konzervi graha i slanutka. Jednostavno mi treba hrane."