RTS između režima i studentske blokade

Već se nekoliko puta šuškalo da bi policija mogla razbiti studentsku blokadu Radio-televizije Srbije (RTS), ali ona i dalje traje – već deveti dan. Počelo je prošlog ponedjeljka (14. travnja) kada su zatvoreni prilazi zgradama javnog servisa u Aberdarovoj i Takovskoj u središtu Beograda, kao i studijima na Košutnjaku.
Od nekoliko desetaka do nekoliko tisuća ljudi, ovisno o dobu dana, ne dopuštaju zaposlenicima ulazak. Ipak, izlazak je moguć.
Program RTS-a je ograničen, a središnji Dnevnik izgleda kao jedva sastavljena emisija neke lokalne televizije.
Pobunjeni studenti, koji već pet mjeseci blokiraju svoje fakultete, tvrde da će ostati ispred javnog servisa dok se ponovno ne raspišu izbori za Regulatorno tijelo za elektroničke medije (REM). Ili dok se RTS ne „ugasi“.
Kada je reporter DW ovih dana bio na licu mjesta, atmosfera je uglavnom bila kao i na ostalim studentskim blokadama: preko dana razigrana, ljudi dolaze i odlaze, razgovaraju, pušu u zviždaljke. Navečer je glazbeni program. Noću vlada tišina.
Jedini izuzetak bila je prošla srijeda (16. travnja), kada je policija nakratko pokušala otvoriti prolaz za zaposlenike – kroz obližnju ćevabdžinicu.

Novinari kivni i uplašeni

Prvi čovjek kuće Dragan Bujošević ne oglašava se osobno ali to je tako već godinama. Izdaju se priopćenja u kojima se govori o „nezakonitim blokadama“, „progonu“ zaposlenika i najtežim uvjetima rada „još od bombardiranja“. Tada su, prije točno 26 godina, NATO snage u raketiranju ubile šesnaest zaposlenika.
Nekoliko novinara RTS-a neslužbeno za DW kaže da su ogorčeni na uredništvo, ali i na jednostrane kritike kojima se RTS predstavlja kao najveći problem medijskog prostora. Neki su u strahu, osjećaju se kao pokretne mete za sve napade.
Drugi izvor DW-a smatra da program, sastavljen na brzinu i s minimalnim sredstvima, potpuno promašen. „Da sam ja Bujošević, prekinuo bih program. Svijet neće propasti.“
Što se tiče informativnog programa, svjesni su da RTS nije objektivan, da primjerice predsjednik Aleksandar Vučić dolazi gostovati kad god poželi, ali jedan izvor kaže: „Od 15 minuta izvještavanja u Dnevniku o velikom prosvjedu 15. ožujka, sada smo došli do ovoga sad.“
Dodaje i da bi zahtjev studenata za gašenjem RTS-a mogao itekako razveseliti upravo Vučića. Ionako ima niz odanijih televizija koje se na ovaj ili onaj način financiraju državnim novcem.
Mnogi novinari RTS-a osjećaju se neprirodno stisnuti između dva medijska pola – agresivnih režimskih tabloida i televizija s jedne strane, i medija koji pod svaku cijenu kritiziraju vlast.
„Vodeći ljudi naše kuće tu se nisu dobro snašli. Sami pali, sami se ubili. Ali se bojimo da, ako ne valja Bujošević, bolje nećemo dobiti. Možda, primjerice, Dragana J. Vučićevića ili Milomira Marića“, kaže jedan sugovornik.

Kolaž osuda
Dvjestotinjak zaposlenika, okupljenih u inicijativi „Naš pRoTeSt“, tvrdi da rukovodstvo RTS-a diskriminira radnike tako što u sadašnji izvanredni program uključuje samo podobne. Tvrde i da se ne zna tko posljednjih dana uređuje informativne emisije.
A one su kolaž osuda blokade RTS-a sa svih strana, od predsjednika Vučića do dežurnih analitičara iz studija drugih televizija s nacionalnom frekvencijom.
Najdalje idu tabloidi bliski vlasti, koji rutinski govore o „terorističkoj akciji“ studenata, o „teroru manjine“ i „zločinačkom nasilju“ nad zaposlenicima javnog servisa.
Studenti beogradskog Filozofskog fakulteta u blokadi poručili su da je radnicima RTS-a ugroženo pravo na „dostojanstven rad“, ali ne blokadama, nego već mnogo ranije.
„Uskraćivanjem mogućnosti kritičkog mišljenja i djelovanja u skladu s tim, brojnim malverzacijama, zastrašivanjem i izlaganjem velikim pritiscima“, navode oni, pozivajući RTS da i o studentskoj pobuni izvještava objektivno.

Kakav RTS „zaslužuje postojati"
Obje velike novinarske udruge, UNS i NUNS, osudili su lijepljenje plakata nalik tjeralicama za urednicima RTS-a, kao i to što su na društvenim mrežama objavljivani brojevi telefona nekih novinara.
No o samoj blokadi mišljenja su podijeljena. Dok UNS apelira da se svim novinarima omogući rad, iz NUNS-a kažu da je RTS izvan okvira novinarstva i zakona, pa ne žele braniti nekoga tko krši kodeks.
„Prosvjed studenata je opravdan. To je logičan završetak svega što se događalo u posljednjem desetljeću otkako RTS gubi na profesionalnosti i pretvara se u propagandni bilten Aleksandra Vučića“, kaže za DW Željko Bodrožić, predsjednik te udruge.
Sociolog Vladimir Vuletić, ranije dugogodišnji član Upravnog odbora RTS-a, osuđuje blokade. Dodaje i da i u vlasti i u oporbi ima onih koji bi se radovali gašenju javnog servisa.
„Mislim da je važno da RTS postoji kao javni servis“, rekao je za TV Prvu, a dio izjave prenio je i RTS u Dnevniku. „Vjerujem da je većina onih koji su ispred RTS-a tamo kako bi učinili da RTS bude bolji. Ali kad imate zahtjev za ukidanjem RTS-a, onda to govori o svojevrsnoj autodestrukciji.“
Na pitanje nije li bizarno da novinarska udruga podržava prosvjed kojim se traži i gašenje javnog servisa, Bodrožić odgovara da RTS-u treba korjenita reforma, da on mora „informirati, ali i oplemenjivati“. „Samo takav javni servis zaslužuje postojati.“
Prvi zahtjev studenata je ipak novi izbor članova Vijeća REM-a, nakon što su vlasti izgleda ponovo naumile da podobni ljudi vode to važno regulatorno telo
To je tijelo koje je posljednjih godina šutjelo kada su televizije kršile zakon, nije dodijelilo petu nacionalnu frekvenciju, a nedavno je dodijelilo ekstremnoj Televiziji Informer beogradsku frekvenciju uz tvrdnje da ta televizija „ima najbolji elaborat“.
Blokada RTS-a se nastavlja, kao središnji događaj prosvjeda koji se približavaju polugodišnjem trajanju i čiji se kraj ne nazire. Studenti tvrde da neće odustati. I da nitko nije umoran.