Rizična igra nizozemskog populista Geerta Wildersa

Birači u Nizozemskoj će morati ponovno na izbore do kraja godine, budući da je krajnje desna Stranka za slobodu (PVV) napustila koalicijsku vladu zbog spora oko migracijske politike. Geert Wilders, čelnik PVV-a, povukao je svoje ministre iz četveročlane vlade, čime je Nizozemsku gurnuo u mjesece političke neizvjesnosti. I objavio: „Namjera mi je postati sljedeći premijer."

Odlazeći premijer Dick Schoof vodit će tehničku vladu u Den Haagu sve dok se ne održe novi izbori, za koje stručnjaci vjeruju da se neće održati prije listopada.

Pitanje sada glasi – može li Wilders, jedan od političara s najdužim stažem na krajnjoj desnici u Europi, pronaći put do dužnosti premijera ili je već istrošen u očima nizozemskih birača?

„To je pitanje od milijun dolara", rekla je za DW Armida van Rij iz britanskog think-tanka Chatham House.

Budući da su višestranačke koalicije uobičajene u Nizozemskoj, za politički uspjeh u petom po veličini gospodarstvu Europske unije potrebne su dvije ključne stvari: glasovi građana i sposobnost da se grade savezi s drugim strankama.

Bijeg od odgovornosti?

Wilders je prvi put ušao u parlament 1998. i više od desetljeća proveo je na krajnje desnoj margini, sve dok porast potpore nije doveo do toga da njegova stranka 2010. podrži manjinsku koalicijsku vladu Marka Ruttea – ali je potom 2012. povukla tu podršku.

Sve više ga prati reputacija političara koji se povlači kada postane gusto.

„Sve ovo izgleda loše za Wildersa“, kaže Adriaan Schout iz nizozemskog Instituta za međunarodne odnose Clingendael. „Podržao je Rutteovu vladu pa se 2012. povukao [zbog novih mjera štednje], i to ga od tada prati. To što je sada to ponovno učinio, djeluje vrlo loše u očima javnosti.“

Wildersova stranka PVV trenutno ima najviše zastupničkih mjesta (37 od 150) u nizozemskom parlamentu, nakon iznenađujućeg uspjeha na izborima 2023. Iako ankete pokazuju pad popularnosti otkako je PVV ušao u vladu, one ipak ukazuju na to da bi njegova stranka i sada bila najjača – kada bi se izbori održali odmah.

„Birači bi sada mogli i nagraditi Wildersa, čak i ako je on povukao ručnu, zbog nezadovoljstva što nije došlo do promjena u migracijskoj politici“, kaže Pieter Cleppe, glavni urednik portala BrusselsReport.eu, desno orijentiranog magazina koji se bavi EU politikom.

„Formirati vladu bez Wildersa bit će moguće samo ako se preuzme barem dio njegove antimigrantske agende“, rekao je za DW.

Ali sada, kada bivše koalicijske stranke izražavaju „bijes“ zbog kolapsa vlade, čak i ako Wilders uspije na predstojećim izborima, ostale stranke mogle bi ga prozreti i odbiti ući u koaliciju s njim – a kamoli prepustiti mu mjesto premijera.

Najstroža azilantska politika dosad

Politička borba oko migracija dosegla je vrhunac kada je Wilders krajem svibnja krenuo na sve ili ništa i predložio „plan od 10 točaka“ o azilu, koji bi uveo neke od najdrastičnijih migracijskih mjera u Europi.

Plan je predviđao raspoređivanje vojnih postrojbi na nacionalne granice, potpuno ukidanje smještaja za izbjeglice, privremenu obustavu spajanja obitelji za tražitelje azila koji su već dobili status izbjeglice, kao i deportaciju sirijskih izbjeglica.

Odbijanje koalicijskih partnera da odmah prihvate ovaj plan navelo je Wildersa da povuče svoje ministre iz vlade.

„Sam plan je duboko problematičan jer krši niz zakona EU-a i međunarodnog prava, posebno pravo na azil“, rekao je Davide Colombi iz Centra za europske političke studije (CEPS).

„Migracije i azil trenutačno se instrumentaliziraju u europskoj politici“, dodaje Colombi u intervjuu za DW. „Postoji tendencija normaliziranja nezakonitih prijedloga širom EU-a, ne samo u Nizozemskoj, kao da su migracije i azil izvan zakona."

Fragmentacija krajnje desnice

Europa je danas svjedok raspada nekoć ujedinjene krajnje desnice – ne zbog ideoloških razlika, već zbog ograničenja koja nameću demokratski sustavi u kojima djeluju.

Marine Le Pen iz Francuske ne smije se kandidirati na predsjedničkim izborima 2027. zbog pronevjere sredstava EU-a, dok je migracijsku agendu talijanske premijerke Giorgije Meloni osujetio domaći pravosudni sustav.

„U Švedskoj i Danskoj desničarski populisti su uspjeli utjecati na politiku, ali Nizozemska nema tradiciju manjinskih vlada“, kaže Pieter Cleppe. „Wilders se mogao bolje pripremiti za vlast privlačeći u svoj pokret više ljudi iz političkog mainstreama."

Miješanje karata na nizozemskoj političkoj sceni ponovno počinje. U mjesecima koji dolaze stranke će se boriti za poziciju – a mnoge će pokušati izbaciti Wildersa iz igre.

Wilders, međutim, za sada djeluje prkosno i izgleda da će udvostručiti napore kako bi javnosti prodao svoju antimigrantsku politiku, umjesto da igra na sigurno i pokuša graditi saveze s drugim političkim strankama.