Progon izbjeglica na poljsko-bjeloruskoj granici

Aleksandra Chrzanowska nakratko zastaje, provjerava svoju lokaciju na mobitelu i zatim kreće ravno u šumu – bez staze i bez ikakvih oznaka. Njeni su koraci sigurni, iako je tlo neravno i blatnjavo.

Nacionalni park Białowieża posljednja je prašuma Europe. Gotovo svaki dan od 2021. Chrzanowska, djelatnica varšavske organizacije za ljudska prava Association for Legal Intervention, nalazi se u ovoj šumi na granici Poljske i Bjelorusije. Tada je Bjelorusija počela olakšavati ulazak u Poljsku ljudima iz trećih zemalja kako bi izvršila pritisak na EU. Poljska je reagirala podizanjem graničnih ograda i politikom vraćanja migranata. Otada se situacija na granici razvila u humanitarnu krizu.

Chrzanowska pokazuje kartu na svom mobitelu, prekrivenu šarenim oznakama. Svaka od njih označava jednu “intervenciju” – tako aktivisti mreže Grupa Granica nazivaju svoje humanitarne akcije u pograničnoj šumi prema Bjelorusiji. Donose uglavnom toplu juhu, vodu, odjeću, obuću i prijenosne punjače. Često pružaju i medicinsku pomoć, a u težim slučajevima ih podržava liječnik.

Ni pet metara visoka ograda ne zaustavlja migraciju

Od kada je podignuta pet metara visoka ograda na granici s Bjelorusijom, ozljede poput prijeloma kostiju ili dubokih posjekotina od bodljikave žice, znatno su se povećale. „Ograda ne zaustavlja ljude“, kaže Chrzanowska. „Oni nemaju izbora. U domovini im je život u opasnosti.“

Oko 5.600 poziva u pomoć stiglo je 2024. u Grupu Granica - u oko 1.400 slučajeva mogli su intervenirati i tako pomoći oko 3.400 ljudi. Migranti koji su ostali zaglavljeni dolazili su iz zemalja poput Sirije, Eritreje, Sudana, Somalije i Afganistana.

Iste godine poljska je granična straža zabilježila oko 30.000 pokušaja ilegalnog prelaska granice. A brojke rastu: Frontex je za 2024. izvijestio o povećanju od oko 200 posto na tzv. istočnoj migrantskoj ruti preko Bjelorusije.

Izbjeglice traže pomoć putem hitnog telefona

Aleksandra Chrzanowska ide do jedne oznake kako bi pokupila predmete koji su ostali od prethodne intervencije. Ponekad Grupa Granica može te stvari iskoristiti za kasnije akcije, ali im je prvenstveno važno da se u ovom jedinstvenom zaštićenom prirodnom području ne ostavlja otpad. Chrzanowska stavlja jednokratne rukavice i u vreću za smeće ubacuje termosicu, poderanu jaknu i jednu dječju cipelu.

Zazvoni joj mobitel - zove bazni logor. Signal je loš, Chrzanowska opsuje, ali je najvažnije razumjela: dvojica Afganistanaca upravo su putem međunarodnog broja za hitne slučajeve poslali SMS molbu za pomoć. „Moramo požuriti“, kaže i odjednom kao da se preobrazila. Uzima vreću za smeće i na putu prema bazi u trku preslušava glasovne poruke s detaljima nadolazeće intervencije.

Skriveni duboko u šumi

U glasovnim porukama stoji da jedan od muškaraca ima duboke posjekotine, a afganistanske izbjeglice mole i za suhu odjeću i obuću jer su potpuno mokri. Poslali su fotografiju rane, koja je proslijeđena liječniku na konzultaciju. U međuvremenu, ostali volonteri u bazi pakiraju potrebne stvari u velike putne ruksake.

Ubrzo nakon toga Chrzanowska i još jedna aktivistica kreću na put – prvo šumskim putem, zatim ravno u šumu, iz sigurnosnih razloga same. Susreću izbjeglice na lokaciji koju su im oni prethodno poslali. Kada se zajedno vraćaju, Chrzanowska priča da su se muškarci dobro sakrili, pa ih je trebalo dugo tražiti.

Muškarci, u srednjim dvadesetima, ne govore engleski. Aktivistice koriste aplikacije za prevođenje na mobitelu – upisuju pitanja koja se zatim prevode na paštunski. Koliko dugo su već u šumi? Muškarci upisuju u mobitel: nekoliko tjedana, na poljskoj strani već tri dana. Ovo im je treći pokušaj, a već su dva puta doživjeli „pushback“. To znači da ih je poljska granična straža već dvaput uhitila i vratila u Bjelorusiju – unatoč njihovom zahtjevu za azilom. Od 27. ožujka 2025. pravo na azil na granici prema Bjelorusiji u Poljskoj je suspendirano.

Teške ozljede na graničnoj ogradi

Muškarci već danima nisu ništa jeli ni pili i zahvalno prihvaćaju ponuđenu juhu od slanutka, zaslađeni čaj i vodu. Dok se okrepljuju, Chrzanowska se dopisuje s liječnikom. Rana na stopalu jednog muškarca dublja je nego što je djelovalo na fotografiji. Liječnik joj šalje upute kako da očisti i zbrine ranu.

Muškarac u mobitel upisuje da je ozljedu zadobio pri skoku preko granične ograde. Naoružani bjeloruski vojnici koji su ih pratili do granice bili su vrlo agresivni i tukli su ih. Postavili su ljestve uz pet metara visoku čeličnu ogradu na granici i prisilili Afganistance da s druge strane skoče.

„Inače bismo pozvali hitnu pomoć kako bi rana bila profesionalno zbrinuta“, kaže Aleksandra Chrzanowska. „Ali to je previše rizično otkad je uvedena zabrana azila, jer tada dolazi i granična policija. A time je vrlo vjerojatno da će izbjeglice ponovno biti vraćene u Bjelorusiju – bez obzira na ozljedu.“

Lokalne humanitarne organizacije prepuštene same sebi

Intervencija traje oko pola sata. Chrzanowska pokušava što bolje očistiti ranu. Kasnije izvještava da je muškarac imao vrlo jake bolove i da je iscrpljen ležao na šumskom tlu. „Brinula sam se hoće li uopće više moći hodati“, kaže. Nakon što je nešto pojeo i popio, brzo se oporavio.

Za Aleksandru Chrzanowsku to su uvijek vrlo dirljivi trenuci: „U početku su izbjeglice jako uplašene. Ponekad imate osjećaj da se ponašaju poput divljih životinja – skrivaju se i bore za opstanak. Ali kad obuku suhu odjeću, popiju topli čaj ili pojedu toplu juhu – tada se vidi kako ponovno postaju ljudi.“ Neki tada čak inzistiraju da podijele obrok s njom.

Mreža Grupa Granica sastoji se od brojnih lokalnih nevladinih organizacija i inicijativa pomoći, a podržava je stotine volontera i nekolicina stalno zaposlenih. Osim organizacije Liječnici bez granica, nijedna međunarodna humanitarna organizacija nije prisutna na poljsko-bjeloruskoj granici – za razliku od drugih vanjskih granica EU-a.

Poljska vlada kritično gleda na rad aktivista i kriminalizira njihovu pomoć. Trenutno se u istočnopoljskom gradu Hajnówka vodi postupak protiv pet pomagača izbjeglicama koji su u šumi pomogli iračko-kurdskoj obitelji sa sedmero djece. Tereti ih se za pomaganje ilegalnim migrantima radi vlastite koristi.

Aleksandru Chrzanowsku takve optužbe ne zastrašuju. „Pomoć je legalna“, kratko kaže. Samo nekoliko sati kasnije stiže novi poziv u pomoć: grupa od četvorice Afganistanaca moli za pomoć, jedan navodi da je slomio nogu prilikom pada s ograde. Ovaj put s aktivistima ide i liječnik.

Ova reportaža nastala je uz podršku Zaklade za njemačko-poljsku suradnju.