Rabljena odjeća je sad čak "potraga za blagom"

Potraga za posebnim komadima odjeće jedno je od najdražih hobija za Leonie. Ovu 27-godišnju studenticu modnog dizajna ne zanima toliko nove kolekcije modnih kuća, nego ciljano traži rabljene komade – ponajviše na internetu.
„To je poput digitalnog lova na blago“, opisuje Leonie svoj pristup. Ključno je, kaže, upisati prave ključne riječi – i to na više jezika. Iskustvo joj govori kako je tako najlakše naći na neki neobičan komad – za Leonie pravi osjećaj euforije.

Rabljena odjeća u novom ruhu

Leonie nije usamljena u svojem oduševljenju vintage-modom. Posebno među mladima od 15 do 30 godina, tzv. generacijom Z, vintage je postao pravi mainstream. Rabljena odjeća oduvijek je bila dio mladenačke mode, kaže Elke Gaugele, profesorica mode i stilova na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. No novost je način na koji se danas medijski prati.

Dok je nekad kupovina u secondhand dućanima značila probijanje kroz prenatrpane trgovine veoma često i neugodnog mirisa, već godinama procvat doživljava internetska trgovina takvom robom. Promjena imidža vidi se i u jeziku: umjesto "rabljeno" češće se koristi izraze poput „preloved" (voljeno prije) ili „vintage".

Prema definiciji, vintage odjeća stara je najmanje 20 godina – ali se ta granica na internetu često zanemaruje. Pod oznakom „vintage“ mogu se naći i puno noviji komadi, često čak i rabljena „fast fashion“ odjeća. Naziv „vintage“ tim predmetima daje dojam ekskluzivnosti, a nerijetko i višu cijenu.

Što je tu toliko privlačno?

„Kupnja vintagea usko je povezana s mojom percepcijom same sebe", kaže modna novinarka i savjetnica za društvene mreže Valentina Herbort. Ona vodi Instagram-kanal o „najvažnijem iz mode i (pop)kulture" koji prati gotovo 70 tisuća ljudi. U središti pažnje joj je baš taj mladi naraštaj.

Valentina Herbort vidi trend vintagea prvenstveno kao odgovor u želji za individualnošću. „Generacija Z ima, zahvaljujući globalizaciji, znatno veći izbor u modi nego prethodni naraštaji. Iz toga proizlazi i težnja da se pronađe vlastiti, jedinstveni stil.“

U digitalnom dobu u kojem se trendovi šire u stvarnom vremenu po čitavoj planeti, to uopće nije lako. „Svi gledamo iste serije, crpimo iste izvore inspiracije. Zato svi na kraju kupe iste 23 stvari u Zari – čak i ako je izbor puno širi. Gen Z to još teže podnosi od prethodnih naraštaja.“

Želja za kvalitetom

Osim težnje za jedinstvenošću, Valentina Herbort naglašava i interes za sam proizvod. Više nego ikad prije, generacija Z pridaje važnost kvalitetnim materijalima. Nove traperice, primjerice, lošije su kvalitete. „Kad obučeš jedne stare i jedne nove, razlika se odmah osjeti. To je snažan prodajni argument: kupiti nešto bolje za manje novca.“

I održivost te pošteni uvjeti proizvodnje često su važan kriterij prilikom kupovine. Industrija brze mode već se godinama suočava s kritikama zbog loših radnih uvjeta, malih plaća radnicima i onečišćenja okoliša. Vintage-trend je „promišljen odgovor generacije Z“, smatra Elke Gaugele.

Vintage kao potrošačko dobro

Dati odjeći drugi život i tako uštedjeti resurse svakako je održivo. No istraživač trendova Eike Wenzel sumnja da se zbog vintage-trenda doista manje kupuje "fast fashion". „Vintage nije izlaz iz potrošačkog društva“, kaže on.

To potvrđuje i pogled na društvene mreže: sa sviješću o održivosti nema mnogo veze kada vintage-entuzijasti otvaraju gomile paketa u tzv. „thrift hauls“. Osim toga, ni vintage više nije bezvremenski koncept, nego podliježe modnim ciklusima kao i ostatak modne scene. Drugim riječima, nije moderno sve što je staro – mijenjaju se naglasci. Trenutno su u trendu stilovi „Y2K“, moda iz 2000-ih – s nisko krojenim trapericama, puno šljokica i namjerno jeftinim izgledom. „Fast vintage" - moglo bi se reći? Eike Wenzel se slaže.

Više od trenda?

Unatoč svemu, Valentina Herbort smatra da je oduševljenje za vintage pozitivan pomak u pogledu održivosti. Sigurno ima onih koji uz vintage i dalje kupuju novu robu, kaže ona, ali to nije većina. „Vjerujem da smo u društvenom zaokretu. Ljudi prepoznaju prednosti kvalitetne rabljene odjeće i dugoročno se odlučuju za vintage umjesto brze mode.“

Tome se nada i Sandra Calderon iz Kolumbije, koja putem svog Instagram-profila „Revancha Vintage“ prodaje odabrane unikatne komade. I u njezinoj domovini mijenja se percepcija vintagea – više se ne doživljava kao stara roba, nego kao jedinstveni komadi s pričom. Osvrćući se na europsko tržište, kaže:

„Ima puno stvarno kvalitetne vintage-odjeće, ali su cijene dijelom prenapuhane – jer je to sada u trendu. Ponekad neki vintage-komad košta više nego nova roba. To je protivno ideji da bi vintage trebao biti pristupačna opcija.“

Njezina vizija za budućnost glasi: „Vintage i rabljena odjeća ne bi smjeli biti samo trend, nego prvi izbor.“ Pogled u Leoniein ormar vjerojatno bi je razveselio – već je 90 posto ispunjen vintage-komadima.