Prirodni raj nakon uništenja HE Kahovka

Hodamo po prostoru nekadašnjeg akumulacijskog jezera kod brane Kahovka. Još prije dvije godine voda je ovdje dosezala do nekoliko metara visine. Nakon uništenja hidrocentrale Kahovka 6. lipnja 2023., za što se Ukrajina i Rusija međusobno optužuju, na ovom je mjestu isprva nastala pustinja. Danas ovdje buja vegetacija u kojoj živi mnoštvo životinja.

Najveća ukrajinska rijeka Dnjepar ponovno je oblikovala golema poplavna područja kakva su postojala prije izgradnje hidrocentrale 1950. godine. Ekolog Vadim Manjuk kaže da Dnjepar na ovom području ima mnogo rukavaca. „Ono što se događa u velikim dijelovima ove poplavne doline nije vidljivo golim okom, ali svuda ima sličnih potoka“, objašnjava ekolog. „Ti dotoci mogu imati snažan tok, ali mogu biti i uski ili širi, slični barama. Svi ti labirinti postojali su i prije nego što je ovo područje potopljeno zbog izgradnje hidrocentrale.“

Povratak divljine

Žubor potoka stalno prekida cvrkut ptica. „Orao štekavac! Samo zbog njega se isplati ponijeti dalekozor. On je bio pravi gospodar neba doline Dnjepra", kaže Manjuk i kroz dalekozor promatra nebo.

Tijekom više sati boravka vidjeli smo i jastreba, škanjca, čaplju, lastavice, zmije, jednog dabra pižmovca pa čak i tragove divljih svinja. Mještani govore kako su ondje viđali i srne i jelene. Prema ekologu, grmlje vrvi kukcima: mravima, osama, kornjašima, grabežljivim stjenicama, leptirima, bogomoljkama...

Na tlu pronalazimo okamenjene kosti praživotinja i ulomke keramike. Jedna kost izgleda kao papak. Manjuk je uzima u ruku i promatra. „Ovo je vrlo stara kost. Tada još nije bilo krava. Ima ovdje mnogo takvih kostiju – i od vunastih nosoroga i od mamuta, dakle velikih životinja“, priča.

Iz pustinje u šume i livade

Prije godinu dana već smo s ovim ekologom obišli područje nekadašnje akumulacije. Od tada ovdje raste i znatno više vrsta biljaka. Dok je tada bilo oko 200 vrsta cvjetnica, danas ih ima gotovo 500. Ondje gdje je nekada bio samo pijesak, sada su zelene livade. Posvuda cvjetaju makovi, šaševi, čičkovi, metvica i šumska raž. Svega toga nije bilo prije godinu dana, naglašava ekolog. „S vremenom će se ovdje razviti ne samo šume, nego i livade“, uvjeren je Manjuk.

Stabla se u međuvremenu uzdižu pet do šest metara u visinu. Vrbe i topole rastu i po metar za godinu dana, procjenjuje ekolog. Upozorava nas da dalje ne idemo jer je preopasno. „Šuma se promijenila – postala je gušća i veća“, kaže.

Prošla godina nije bila laka za ovu poplavnu dolinu, kaže on. Ljeto i jesen 2024. bili su previše suhi pa su se stabla počela sušiti. No u proljeće su došle kiše pa su se dolina oporavila. „Ove godine su položili prvi ispit kod suše, ali sad treba vidjeti kako će biti do kraja godine", žali se Manjuk.

Treba li opet hidrocentrala?

Ostaje pitanje, ima li uopće budućnost ovaj novonastali prirodni raj? U Ukrajini se još uvijek raspravlja o tome isplati li se obnavljati uništenu hidrocentralu Kahovka. Ekolog i povjesničar agrara Petro Volvač je još kao dijete tumarao po ovim poplavnim područjima, prije nego što je uopće izgrađena sada uništena hidrocentrala, a čitavo područje postalo akumulacijsko jezero. On je protiv obnove, jer bi to značilo uništenje obnovljene prirode. S njime se slaže i Vadim Manjuk. „Siguran sam da bi ovaj nacionalni park bio među deset najboljih u Europi. Bio bi nevjerojatan!“, uvjeren je ekolog.

Važni argumenti i za hidroelektranu

Ipak, inženjeri smatraju da je cijeli sustav hidrocentrale Kahovka izuzetno važan: najprije za opskrbu vodom i stanovništva i poduzeća, za navodnjavanje u poljoprivredi, ali i za plovidbu rijekom i energetski sustav. Nakon uništenja hidrocentrale više nema dovoljno vode za sve.

Oleh Paščenko iz hidrocentrale Kahovka kaže da nestanak akumulacije ugrožava opstanak čitave regije. „U bunarima je svake godine sve manje vode“, kaže. Razina podzemne vode pala je prvih šest mjeseci nakon uništenja brane već za pet metara, a sada je na 15 metara dubine ili više. Paščenko smatra da će 2025. godina biti teška za Dnjepar jer je dotok vode već tri do pet puta manji nego inače. Zato se akumulacija mora obnoviti – inače će biti još gore. „Tu će nastati pustinja", upozorava.

Paščenko kaže da sadašnje stanje još nije dramatično, ali samo zato jer je i tu znatno manje stanovnika zbog rata, a ni poljoprivreda ni industrija ne rade punim kapacitetom. No vode će nedostajati čim se ljudi počnu vraćati.

I nuklearka treba vodu

U međuvremenu državno energetsko poduzeće Ukrhidroenergo radi na planovima obnove hidrocentrale i akumulacije. U početnoj fazi trebaju se istražiti ostaci brane i dno bivše akumulacije. Nakon toga bi mogla započeti obnova centrale. To bi moglo trajati pet do šest godina, jer samo punjenje akumulacijskog jezera vodom zahtijeva dvije godine, poručuju iz Ukrhidroenerga. Tamo su uvjereni da se samo tako može zajamčiti sigurna opskrba regije pitkom vodom.

Vršitelj dužnosti glavnog direktora Ukrhidroenerga Bohdan Sučezki kaže: „Ako država to bude tražila, izgradit ćemo ondje veliku elektranu. Sve ovisi o gospodarskoj situaciji. Osim toga, bez akumulacije Kahovka po mišljenju stručnjaka nije moguć ni siguran rad nuklearne elektrane Zaporižja.”