Primirje bez mira: regija između nade i neizvjesnosti

Izraelsko-iranski sukob izašao je iz svoje najvrelije faze. Primirje koje je u ponedjeljak isposlovao američki predsjednik Donald Trump izgleda da se stabilizira, unatoč nekoliko kratkotrajnih kršenja za koje su odgovorne obje strane. Time su sve države u regiji dobile priliku da preispitaju svoje stavove u vezi sa sukobom i posljedicama koje iz njega proizlaze.

Dosadašnji stav niza država bio je prije svega: ambivalentan. Tako je Jordan u zajedničkoj izjavi s drugim arapskim, afričkim i azijskim državama izrazio „kategoričko odbijanje i osudu" izraelskih napada na Islamsku Republiku Iran od 13. lipnja 2025. godine, ali je istovremeno oborio rakete ispaljene iz Irana koje su prelijetale preko njegovog teritorija. Jordanska vlada se pozvala na samoobranu. Isto je učinila i Saudijska Arabija, koja je potpisala izjavu. Iako iz Rijada nije stigla službena izjava o rušenju iranskih raketa, stručnjaci smatraju da je to sasvim moguće.

U stvari se situacija u Jordanu i Saudijskoj Arabiji ne razlikuje mnogo od one u drugim državama regije. Obje zemlje imaju stabilne odnose s Izraelom – Jordan je čak potpisao mirovni sporazum – ali su istovremeno oslonjene na vojnu suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama. Jordan dodatno prima i financijsku pomoć iz Washingtona, oko 1,45 milijardi dolara (1,25 milijardi eura) godišnje. Time je Jordan, poslije Izraela, drugi najveći svjetski primatelj američke pomoći.

I Jordan i Saudijska Arabija imaju u vidu interese cijele regije. To se prije svega odnosi na njezinu stabilnost. A ona se temelji na uravnoteženom odnosu s Iranom.

Zabrinutost zbog pada režima

Ova ambivalentnost će vjerojatno i ubuduće oblikovati regionalnu politiku, posebno kod zaljevskih država, smatra Simon Wolfgang Fuchs s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu. „U zaljevskim državama se vrlo pažljivo registrira da je Iran izgubio značajan dio svog potencijala prijetnje“, kaže on u razgovoru za DW. Sirija je također ispala iz igre kao saveznik Irana. „U tom kontekstu, iz perspektive zaljevskih država, izgleda razumno približiti se ovom, iako oslabljenom, ali i dalje veoma važnom akteru u regiji. Ali nema interesa za direktno slabljenje režima u Iranu, a još manje za njegov pad i kaos koji bi iz toga proizašao. Sličan stav ima i Jordan.“

Zaista, susjedne države sada očigledno žele spriječiti pad autoritarnog režima. „Pitanje je svakako što bi uslijedilo nakon Islamske Republike", objašnjava Marcus Schneider, direktor bejrutskog ureda Zaklade Friedrich Ebert, u analizi objavljenoj na internetskoj stranici zaklade. „U samoj zemlji, iz razumljivih razloga, ne postoji organizirana oporba – ni politička niti vojna. A u egzilu postoje dvije snage – Narodni mudžahedini i monarhisti – čija je borbena sposobnost upitna.“

Egipatska ambivalentnost

Slično ambivalentno ponašanje pokazuje i Egipat. Zemlja je u najvrelijoj fazi sukoba bila izuzetno suzdržana. Egipat je pozdravio dogovoreno primirje i najavio da će nastaviti svoje diplomatske napore s partnerima. Cilj je učvršćivanje primirja, smirivanje situacije i postizanje sveobuhvatnog, trajnog rješenja krize.

Egipat se nalazi u delikatnoj poziciji, upravo zbog svoje ovisnosti o američkoj vojnoj pomoći, kaže Fuchs. To se posebno pokazalo tijekom rata u Pojasu Gaze. Kairo je jasno odbacio sve planove o prihvaćanju izbjeglih Palestinaca iz Pojasa Gaze i dao do znanja da neće prihvatiti protjerivanje stanovništva. „S druge strane, egipatska vlada je učinila sve da ne naljuti izraelsku stranu i SAD, zaustavljajući, na primjer, marš solidarnosti s Gazom iz Tunisa, napadajući međunarodne aktiviste 14. lipnja i ne dozvoljavajući im da se približe Sinaju."

Egipatska vlada očigledno želi izbjeći komplikacije u odnosima sa SAD-om. Zajedno s drugim državama posvećena je borbi protiv terorizma i osiguravanju egipatskih granica s konfliktnim zemljama i regijama poput Libije, Pojasa Gaze i Sudana. Egipat također prima značajnu američku vojnu pomoć. Samo prošle godine ta pomoć je iznosila 1,3 milijarde dolara (1,12 milijardi eura). Sve to doprinosi tome da se Egipat i dalje usklađuje s Bijelom kućom, posebno s obzirom na to da iz Washingtona nema kritika na katastrofalnu situaciju s ljudskim pravima u vladi Al-Sisija.

Zabrinutost za političku ravnotežu

Svim državama u susjedstvu Irana postalo je jasno koliko je važno održati ravnotežu u regiji – čak i kada je riječ o tako teškom partneru kao što je Iran. „Oslabljeni Iran bi se mogao obuzdati i ukrotiti“, piše Schneider. „No zemlja koja je satjerana u kut, teško ranjena i koja se bori za opstanak je nepredvidiva."

A Fuchs upozorava da se kurs trenutne američke administracije u velikom dijelu regije doživljava kao iritantan. „Trumpova vanjska politika, vođena preko društvenih mreža, ruši svu dosadašnju izvjesnost u međunarodnim odnosima. Ipak, teško da će SAD u narednim godinama usmjeriti svoju glavnu pažnju na Bliski istok. Izrael i Iran su ovdje izuzeci. Za daljnje intervencije ne postoji veliko zanimanje, fokus će se neizbježno preusmjeriti prema Istočnoj Aziji", predviđa Fuchs.