Potsdamska konferencija: bitka za (poslijeratnu) Njemačku

Na Potsdamskoj konferenciji su tri pobjedničke sile Drugog svjetskog rata prije 80 godina kreirale poslijeratni poredak. Mnogi su se tada pitali hoće li atmosfera podjela i nepovjerenja i 1945. „zatrovati" mir kao što se to dogodilo 1919. – nakon kraja Prvog svjetskog rata?

Nacistička Njemačka  je doduše već bila poražena, ali Japan se uporno i dalje borio. Fotografija "Velike trojke" trebala je signalizirati optimizam i jedinstvo: tadašnji britanski premijer Winston Churchill, novi američki predsjednik Harry S. Truman i sovjetski diktator Josif Staljin  predstavili su se svjetskom tisku na obligatornom rukovanju.

Ali osmijeh je tada bio samo fasada: u teškim pregovorima koji su od 17. srpnja do 2. kolovoza 1945. održani u dvorcu Cecilienhof u blizini Potsdama čelnici triju pobjedničkih sila postavili su temelje i za Hladni rat i za podjelu Njemačke. Francuska je igrala samo sporednu ulogu.

Zašto Potsdam, a ne Berlin?

Berlin je u to vrijeme ležao u ruševinama. Stoga se konferencija održala u Potsdamu, minimalno oštećenoj pruskoj kraljevskoj prijestolnici. Palača u Novom vrtu imala je preko 100 soba i, prije svega, veliku dvoranu koja je trebala biti pozornica za središnji dio konferencije. Veličanstvena građevina dinastije Hohenzollern upravo se renovira i bit će zatvorena tri godine.

Već je i dolazak do Potsdama bio naporan: Truman je morao putovati preko Atlantika do Antwerpena krstaricom S.S. Augusta, a zatim je iz Bruxellesa letio u Berlin predsjedničkim avionom "Sveta krava" („The Sacred Cow"). Staljin je stigao znatno kasnije: on je kratko prije Potsdama doživio napad slabosti. Također se bojao letenja. Ukrcao se u vlak koji je posebno za tu priliku dovezen iz muzeja – i to nakon što je željeznička pruga od Moskve do Potsdama mukotrpno stavljena ponovno u pogon.

Dok su se šefovi vlada međusobno posjećivali u svojim rezidencijama u Neubabelsbergu, razgledali ruševine Berlina i sastajali se na pregovorima u palači, Truman je 16. srpnja obaviješten o prvom uspješnom testiranju atomske bombe u pustinji Novog Meksika. Ubrzo nakon toga upravo je iz Potsdama naredio korištenje atomske bombe. Vojni cilj bio je okončati rat s Japanom, ali postojala je i još jedna „meta": naime ruski diktator koji se pripremao za to da Sovjetski Savez pretvori u svjetsku velesilu.

Bitka za prevlast u Europi

U ljeto 1945. godine slavlje zbog pobjede protiv nacističke Njemačke je dobrano zasjenilo političko natezanje pobjedničkih sila. Tijekom pregovora brzo je postalo jasno da su bivši saveznici sada suparnici - za prevlast u Europi.

Barem na papiru, postojao je dogovor o denacifikaciji i demokratizaciji Njemačke. Potsdamski sporazum, objavljen 2. kolovoza, propisao je, između ostalog, podjelu Njemačke na četiri okupacijske zone i njezinu demilitarizaciju. Pobjedničke sile složile su se oko toga da će svoje reparacije „naplatiti" resursima iz vlastitih okupacijskih zona, a da pritom dugoročno ne unište poraženu zemlju.

Nacionalsocijalističke stranke i institucije bile su zabranjene, a dogovorena su suđenja ratnim zločincima. „Njemački narod mora biti uvjeren u to da je pretrpio potpuni vojni poraz i da ne može izbjeći odgovornost za ono što je sam time i sebe nanio", navodi se.

Politički ciljevi sporazuma uglavnom su provedeni u mjesecima koji su slijedili. Ali namjera naglašena na konferenciji u Potsdamu o tome da se Njemačku tretira kao jednu ekonomska jedinicu - nije uspjela. Tako je počela podjela Njemačke.

Protjerivanje „na uredan i human način"

Također je zaključeno i protjerivanje Nijemaca iz istočnoeuropskih zemalja poput Poljske, Čehoslovačke i Mađarske. U sporazumu je navedeno da se to treba provesti "na uredan i human način". Međutim, stvarnost je bila drugačija: uslijedilo je brutalno protjerivanje milijuna Nijemaca. Mnogi to nisu preživjeli.

Nekoliko članaka završnog dokumenta sastavljeno je samo privremeno jer je trebao uslijediti mirovni sporazum s cijelom Njemačkom. Međutim, to se nikada nije dogodilo. Tek sa sklapanjem "Ugovora 2+4" 1990. godine Njemačka je dobila pravno obvezujući sporazum kojim je de jure okončano poslijeratno stanje, te su ukinuta okupacijska prava saveznika.

ms (KNA)