Pojam koji dijeli desnicu: AfD i dilema "remigracije"

Zahtjevi za zatvaranjem granica, zaustavljanjem useljavanja i masovnim protjerivanjem ljudi iz Njemačke predstavljaju ideološki temelj Alternative za Njemačku (AfD). Ta stranka već godinama zagovara radikalnu promjenu kursa u migracijskoj politici. I to ne bez uspjeha: na prošlim saveznim izborima Nijemci su joj dali više od 20 posto glasova i time ju učinili drugom najjačom strankom u parlamentu.

Od tada AfD teži sudjelovanju u vlasti. No, nedostaju joj opcije za ostvarenje moći jer se stranka tijekom godina toliko radikalizirala da nijedna druga stranka službeno ne želi surađivati s njom.

Posebno svojim zahtjevom za milijunskom „remigracijom“ AfD izaziva pažnju javnosti. Jer, koga točno AfD želi protjerati iz Njemačke, ostaje sporno – čak i unutar same stranke.

Tajni sastanak u skrovitoj vili

„Izvorno se pojam remigracija u AfD-u koristio kako bi se prikrilo da stranka zapravo zagovara masovna protjerivanja“, objašnjava Benjamin Hene s Tehničkog sveučilišta u Chemnitzu u razgovoru za DW. Ovaj politolog istražuje populizam i krajnje desne stranke. „Pojam je postao poznat široj javnosti početkom 2024. godine, kada je 'Correctiv' razotkrio konkretna razmišljanja u desno-ekstremnim krugovima o protjerivanju useljenika.“

Ta je medijska kuća, koja za sebe kaže da se zalaže za „jačanje demokracije“, tada izvijestila o sastanku desnih ekstremista u Potsdamu, na kojem se raspravljalo o takozvanom „Masterplanu remigracije“ austrijskog desnog ekstremista Martina Sellnera. Među prisutnima su bili i dužnosnici AfD-a.

Izvještaj je izazvao veliki val prosvjeda u Njemačkoj: milijuni ljudi izašli su na ulice kako bi prosvjedovali protiv fantazija o protjerivanju. Od tada se AfD žestoko brani od optužbi da želi protjerivati i useljenike s njemačkim državljanstvom.

Međutim, stranka se nije distancirala od tog pojma – naprotiv. U predizbornoj kampanji za Bundestag članovi stranke vodili su snažnu kampanju sa zahtjevom za „remigracijom“. Vodeća kandidatkinja AfD-a za Bundestag, Alice Weidel, neposredno prije izbora pozvala je na približavanje desno-ekstremnom miljeu.

U govoru na stranačkom kongresu u Riesi u siječnju 2025. ponovila je zahtjev za protjerivanjima „u velikom obujmu“: „A ako to treba nazvati remigracijom, onda neka se zove re-mi-gra-ci-ja“, poručila je Weidel okupljenim članovima koji su joj pljeskali.

Remigracija – šifra krajnje desnice

Riječ „remigracija“ među desnim ekstremistima oduvijek je bila šifra za obnovu navodno etnički homogenog stanovništva. Taj zahtjev snažno podsjeća na zločinačko razdoblje nacističkog terora.

Pod diktatorom Adolfom Hitlerom nacistička Njemačka ubila je milijune ljudi diljem Europe: Židove, Rome i Sinte, osobe s invaliditetom, homoseksualce i mnoge druge – jer nisu odgovarali nacističkom idealu njemačkog identiteta, bili su terorizirani i ubijani.

Pojam „remigracija“ stoga je uvijek služio i za retoričko uglađivanje onoga što se zapravo misli. U javnim raspravama pristaše su tvrdile da se to odnosi isključivo na protjerivanje stranaca koji se ilegalno nalaze u Njemačkoj.

Aktivisti iz krugova bliskih AfD-u, poput austrijskog desnog ekstremista Martina Sellnera, godinama forsiraju zahtjev za „remigracijom“. Sellner želi pomaknuti „granice onoga što se smije reći“ u krajnje desnom smjeru – i to i sam otvoreno tvrdi. Riječ je o kulturnoj borbi s desnice.

Međutim, sve je više sudskih presuda u Njemačkoj koje Sellnera i njegove zahtjeve za remigracijom smatraju jasno protuustavnima. Tako je, primjerice, Savezni upravni sud u Leipzigu u lipnju 2025., u okviru postupka zabrane jednog udruženja, naveo da Sellnerove ideje krše ustavom zajamčenu pravnu jednakost svih njemačkih državljana.

U obrazloženju presude o njegovim idejama remigracije stoji: „One polaze od potrebe očuvanja 'etnokulturnog identiteta' i zato tretiraju njemačke državljane migrantskog podrijetla kao građane drugog reda.“

To je, čini se, potaknulo poznatog zastupnika AfD-a u Bundestagu Maximiliana Kraha na reakciju: „Sellnerov koncept je protuustavan“, izjavio je Krah na jednom događaju svog zastupničkog kluba u srpnju 2025.

AfD: Strah od zabrane stranke

Krah je jedan od najistaknutijih političara AfD-a. Njegovi nastupi su glasni i provokativni, često uz cigaru i šampanjac. Svojim kampanjama na TikToku uspio je pridobiti mnoge mlade birače za AfD. Po struci je pravnik – i sada se uključuje u debatu o remigraciji.

Krah upozorava svoje stranačke kolege da ne traže protjerivanje useljenika s njemačkim državljanstvom: „Ruke dalje od državljana! Bez obzira koliko nas živcirali!“ On se boji da bi se, bez jasnog distanciranja od Sellnerovog „koncepta remigracije“, AfD mogao suočiti s opasnošću zabrane pred Saveznim ustavnim sudom. Mnogi političari, posebno iz redova socijaldemokrata, već mjesecima pozivaju na takav postupak.

Politolog Benjamin Höhne kaže da mnogi vodeći političari AfD-a slijede Krahovu logiku: „U AfD-u se osjeća strah od moguće inicijative za zabranu stranke. Ako bi do toga došlo, bilo bi korisno da stranka prethodno ublaži svoju retoriku.“

AfD je signalizirao korak u tom smjeru na svojoj konferenciji početkom srpnja: za razliku od predizborne kampanje, u završnom dokumentu više se ne spominje „remigracija“. Je li AfD na putu deradikalizacije?

Benjamin Höhne je skeptičan: „Vidimo u istočnim dijelovima zemlje podružnice u kojima postoje sumnje u strategiju deradikalizacije, jer se dosadašnji uspjesi na pokrajinskim izborima pripisuju upravo radikalnom kursu.“

Političari AfD-a iz istočne Njemačke i dalje otvoreno zahtijevaju protjerivanje useljenika – čak i ako imaju njemačko državljanstvo.

Zastupnica AfD-a: „Ti ljudi nam ovdje ne trebaju!"

Jedan primjer je zastupnica AfD-a iz Brandenburga, Lena Kotré. Sebe naziva „glasnogovornicom za politiku remigracije" svog kluba. Na jednom predavanju o temi „remigracije" u lipnju 2025. u Berlinu, tražila je i protjerivanje useljenih njemačkih državljana.

Radi se o ljudima koji se, prema njezinu mišljenju, ne uklapaju u njezinu predodžbu njemačkog identiteta – primjerice zato što se ne „asimiliraju", odnosno ne prilagođavaju: „Ti ljudi nam ovdje ne trebaju. Ti ljudi su teret. Ti ljudi moraju napustiti zemlju."

Maximilian Krah je u međuvremenu postao neka vrsta nepoželjne osobe u krajnje desnim krugovima bliskim AfD-u: njegov desno-ekstremni izdavač Götz Kubitschek upravo mu je otkazao suradnju.