Otrovne žestice u Turskoj
9. ožujka 2025
Turska raki je došla i u naš jezik za sve vrste žestokih pića, makar je u njenoj domovini to žestica s anisom, slična makedonskoj mastici. Ali raki je duboko ukorijenjena u turskom društvu: satima se „mezi“ i pijucka raki, turski pjesnik Orhan Veli Kanik u pjesmi sanja „biti riba u boci raki“, a ima i pop-pjesama koje pjevaju o tom piću. Isto tako je poznato i kako je „otac nacije“, Kemal Atatürk veoma rado posegnuo za čašicom, ne samo kao iskaz prekida s vjerskom tradicijom islama po kojoj je – teoretski, alkohol zabranjen.
No u posljednje vrijeme su turski mediji prepuni vijesti o trovanju alkoholom, osobito u velikim gradovima kao što su Istanbul, Ankara i Izmir, ali i u turističkim odredništima. Od početka godine najmanje 160 ljudi je preminulo od trovanja, a u prvom redu je tu riječ o ilegalno proizvedenim žestokim pićima. Prema riječima turskog ministra unutarnjih poslova Alija Yerlikaye, do kraja veljače zaplijenjeno je 648.000 litara ilegalno proizvedene raki, ali i votke, viskija, džina i drugih žestica, a uhićeno je preko 500 osoba.
Problem je što su se u Turskoj mnogi okrenuli vlastitom pečenju rakije jer je porez na alkohol drastično povećan kako bi se napunila kronično prazna državna blagajna. Boca obične raki je Turcima postala luksuz: košta oko 35 eura, što je gotovo trostruko više nego što bi takva boca koštala i u Njemačkoj. A obzirom da je i prosječna plaća negdje oko 570 eura, nema malo žednih koji su se opet sjetili starog kotla za pečenje rakije.
Metanol iz industrije
No problem jest što se ne rade žestice samo za sebe, nego i za prodaju i za ugostiteljstvo. Njemačko ministarstvo vanjskih poslova je čak izdalo upozorenje putnicima i turistima u Turskoj neka svakako izbjegavaju bilo kakvu žesticu iz već otvorene boce ili one kojoj je oštećen pečat – u Turskoj je on plavo-tirkizan preko zatvarača boce. I turske udruge upozoravaju turiste neka se radije okane ponuda “all inclusive” gdje to znači i alkoholna pića jer se gotovo sigurno izlažu životnoj opasnosti.
Problem je naravno ne etilni alkohol, nego metanol. Po okusu se on praktično uopće ne može razlikovati pogotovo u začinjenim žesticama kao što je raki, ali njegovo ispijanje vodi trovanju, povraćanju pa i mogućoj smrti. On lako može nastati u nevješto izvedenoj destilaciji žestica, ali u Turskoj tu nije riječ o umješnosti pri proizvodnji nego o čistom kriminalu: metanol se smatra industrijskom tekućinom i na njega nema posebnog poreza tako da se namjerno miješa u proizvedenu žesticu.
No problem će teško nestati dok i žestice u Turskoj budu tako skupe. A u cijeni je najveći dio – oko dvije trećine, porez na alkohol: “Dok je prije 15 godina potrošački porez iznosio oko 51,5 turske lire po litri alkohola, sada je gotovo 1366 lira - što predstavlja nevjerojatni porast od 2553 posto”, sažima na socijalnoj mreži porezni savjetnik Ozan Bingöl.
Predsjednik protiv raki
No mnogi u Turskoj ipak ne mogu bez čašice: jedan naš sugovornik u Izmiru nam priznaje kako si više ne može priuštiti otići u restoran, a obzirom da nema povjerenja u ilegalne napitke koje može kupiti “na crno”, već godinama peče vlastitu rakiju, ponekad radi i vino. Po njegovom mišljenju, Erdogan i njegova vlada tim porezom ne želi samo napuniti državnu blagajnu, nego je to i represija nad svima koje režim ne smatra “dobrim muslimanima”.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan se doista rado predstavlja kao “pobožni musliman”, a i u svojim govorima Turcima često savjetuje umjesto raki posegnuti za tipičnim turskim jogurtom, ayranom. No i stručnjaci upozoravaju kako porezi – a još manje takvi savjeti predsjednika, nikad neće odvratiti stanovnike Turske od alkohola, ali će ih izložiti životnoj opasnosti i traže smanjivanje poreza na alkohol.
Tako i Cagin Tan Eroglu konstatira kako niti s većim cijenama potrošnja alkohola u Turskoj nije značajno pala, baš kao što je jedva nešto promijenila odredba o zabrani bilo kakve reklame alkoholnih pića. Raki i žestice su duboko u običajima tamošnjeg društva, makar se jedva može vjerovati službenim statistikama kako građani Turske u prosjeku popiju samo 2 litre žestokih pića godišnje. Koliko je popijeno “prave domaće” raki i žestica, to nitko ne zna.