80 godina od proboja iz Jasenovca: Naprijed, drugovi, juriš!

Osamdeset je godina od proboja posljednje skupine zatvorenika iz sustava logora u sklopu koncentracijskog logora Jasenovac. U Republici Srpskoj proboj logoraša obilježava se danas, odnosno prve nedjelje nakon Uskrsa, dok se na hrvatskoj strani obilježava na dan proboja logoraša 22. travnja.

Prema dostupnim podacima, u logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini, te 1945. godine ostalo je tek nešto više od tisuću logoraša, od kojih je slobodu u proboju ugledalo samo njih 90,  prema drugim procjenama 106, odnosno 117.

Sinjski inženjer i heroj iz Miljevića

„Na kraju, kada je bilo jasno da nitko neće ostati živ, logoraši su se odlučili organizirati među sobom i izabrali su Antu Bakotića, kemijskog inženjera iz Sinja. Tijekom ratnih godina priključio se partizanima i 1943. godine je zarobljen u dolini Neretve te preko Sarajeva doveden u Jasenovac“, priča kustos Spomen-područja Jasenovac Đorđe Mihovilović, objašnjavajući kako je protekla ta noć. „I on je imao zadatak da u tim jutarnjim satima uzvikom 'Naprijed, drugovi, juriš!' da znak za početak proboja. Tako se i dogodilo.“

Arhiva bilježi da je oko polovice ukupnog broja logoraša krenulo u proboj, dok su ostali zbog lošeg fizičkog stanja ostali u logoru. Krenuli su prema istočnim vratima, na njih je otvorena vatra iz okolnih osmatračnica, tako da su ljudi koji su izlazili gazili jedni preko drugih.

„Veliku zaslugu za izlazak logoraša iz prostora logora imao je Mile Ristić, koji je za mještane svojih rodnih Miljevića na Kozari bio heroj, iako nikada nije proglašen narodnim herojem. On je uspio oteti puškomitraljez jednom ustaškom stražaru i otvoriti vatru na ustaše, što je omogućilo prolaz logorašima kroz kapiju“, priča Mihovilović, dodajući jedan malo poznat detalj. „Godine 1980. nalazio se na liječenju u bolnici u Gradišci, a nakon što je saznao za smrt Josipa Broza Tita, skočio je kroz prozor bolnice i poginuo“, kaže Mihovilović.

Logorske cigle za obnovu

Kada je rađen popis preživjelih iz proboja, utvrđeno je da ih je prošlo samo 90, od kojih danas više nitko nije živ. Nakon proboja ustaše su napustili lokaciju, a početkom svibnja u Jasenovac su ušli vojnici 1. bataljuna 4. srpske brigade XXI. udarne divizije Jugoslavenske armije i oslobodili ga.

Nakon Drugog svjetskog rata logor nije rekonstruiran, sela su bila spaljena, a nakon što su se mještani vratili, lokalne vlasti počele su izdavati dozvole za korištenje cigli iz logora za obnovu kuća. Tek nakon 60-ih godina pokrenuta je inicijativa za izgradnju memorijalnog centra.

Nekoliko stotina metara dalje od Jasenovca, preko rijeke Save, nalazi se najveće stratište jasenovačkih logora Donja Gradina, gdje se sedam dana nakon obilježavanja na hrvatskoj strani održava pomen žrtvama Nezavisne Države Hrvatske (NDH). „Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina – genocida u koncentracijskom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini“ danas zajednički obilježavaju vlade Republike Srpske i Srbije već nekoliko godina unazad.

Sustav logora smrti NDH obuhvaćao je oko 80 logora, a Donja Gradina kao najveće stratište u sustavu koncentracijskih logora Jasenovac formirana je u kolovozu 1941. godine.

Procjene SFRJ

Iako prizori masovnih grobnica, sustava za mučenje i spaljivanje svjedoče o strahotama tog vremena i egzekucijama koje su vršene nad logorašima, uključujući i djecom, priču koju prenose kustosi ovog Spomen-područja donose, kako kažu, hladne glave.

„Da ljudi na temelju mog izlaganja steknu dojam o svemu, a ne da im namećem mišljenje. Pogotovo zbog specifičnosti mjesta i poštovanja prema žrtvama“, kaže kustos Spomen-područja Donja Gradina Mirko Dimić, nastavljajući o strahotama ovog logora. „Većina je ovdje ubijena na način licem u lice, žrtva i počinitelj. Korišteni su maljevi, kame, noževi, tupi ili oštri predmeti, i to je velika razlika u odnosu na mučenja u logorima nacističke Europe.“

U Spomen-području Donja Gradina barataju brojem od 700 tisuća ubijenih, koji se kao procjena navodio u vrijeme bivše Jugoslavije neposredno nakon rata. Taj broj, navodi Dimić, ne odnosi se samo na područje današnjeg Jasenovca i Donje Gradine, nego i na okolna mjesta u Hrvatskoj i druge lokacije na kojima su završili svi oni koji su prošli kroz logor Jasenovac. „Dosad je poimenično popisano 83 tisuće ubijenih. Ali mi se pozivamo na te procjene, jer je brojke nemoguće točno utvrditi, posebno danas, nakon toliko godina“, kaže Dimić.

Sustavno zatiranje tragova

U Donjoj Gradini nalazi se 41 masovna grobnica, smještenih u devet grobnih polja: Bare, Brijestovi, Hrastovi, Jasen, Košute, Orlovače, Tišina, Topole i Vrbe. O veličini stradanja na području potkozarskih mjesta i drugih u okolini svjedoči podatak da gotovo 20 godina nakon rata nije bilo regruta u vojsci ili ih je bilo vrlo malo.

„Upravo ovi kazani govore o još jednoj monstruoznosti, u kojoj su ustaše od ljudskih ostataka ubijenih pokušali praviti sapun. Postoji jedno svjedočanstvo logoraša Midžića, koji opisuje kako su mu donijeli jednu kantu sa skuhanim ostacima i on je na temelju zuba koje je vidio unutra shvatio da se radi o ljudskim ostacima. Tada su ga pitali može li se od toga proizvesti sapun“, kaže Dimić, dodajući da su ustaše pred kraj rata iskopavali ljudske ostatke i prebacivali ih u rijeku Savu, što je bilo sustavno zatiranje tragova.

Prema navodima Spomen-područja Jasenovac u Hrvatskoj, u provođenju rasnih zakona Nezavisne Države Hrvatske ustaše su ubile velik broj djece. Velik broj njih umro je od gladi i bolesti. Masovno su, dodaje se, srpska i romska djeca dovođena u logore u ljeto 1942. godine. Djece je bilo u logorima u Staroj Gradiški i Jasenovcu, u čijem su sustavu bili i logori u Uštici, Mlaci i Jablancu. Sam logor u Jablancu vodio se kao logorska ekonomija.

Osamdeset godina nakon zločina u sustavu koncentracijskog logora Jasenovac postoje brojna sporenja i nesuglasice oko broja žrtava. Točan broj vjerojatno nikada neće biti utvrđen, dijelom i zbog uništavanja kartoteka o zarobljenicima koje je naredila uprava logora u proljeće 1945., pred sam kraj rata. Vjerojatno nikada ni neće biti poznat, a opet, mnogi ga koriste kao argument za dodatno raspirivanje političkih sukoba, kao da je poimenično do sada utvrđenih više od 80 tisuća ubijenih cifra s kojom se na bilo koji način može ili smije licitirati.