Migranti se mogu protjerati u prvu zemlju ulaza

Države koje nisu na granici Europske unije kao što je Njemačka, imaju velikih problema s takozvanom "sekundarnom" migracijom. Što s migrantima koji su zatražili azil u prvoj zemlji ulaska - u pravilu su to Grčka, Italija, ali i Španjolska, ali su nakon toga otišli u neku imućniju zemlju Unije kao što je Njemačka i tamo opet zatražili azil?

Po sporazumu iz Dublina, tu je sve jasno - iako su države juga Unije time izrazito nezadovoljne: nadležna je prva zemlja ulaska i tamo se mogu protjerati dok ne bude konaöno odlučeno o njihovom zahtjevu.

No dobro je poznato stanje u izbjegličkim logorima, osobito u Grčkoj tako da je u Njemačkoj Viši upravni sud u Münsteru u siječnju 2021. odlučio: ne, njemačkim službama se zabranjuje protjerivanje  migranata koji su se požalili sudu jer im i u logorima u Grčkoj prijeti nedostatak elementarnih ljudskih potreba kao što je postelja, obrok i prilika za osobnu higijenu. Time im se ugrožavaju osnovna prava i po Povelji Europske unije i po Europskoj konvenciji za ljudska prava.

Rutinski se pisala žalba

Već to je izazvalo političku buru u Njemačkoj, ali i viši upravni sud pokrajine Saarland je u studenom 2022. donio odluku po kojoj se čak i proširuje pravo na boravak migranata u Njemačkoj: u tom slučaju je sud mišljenja kako migranti neće biti u prilici u Grčkoj zarađivati za život. To opet znači: mogu ostati u Njemačkoj.

Njemačke nadležne službe su se tako našle između dvije vatre: prije svega politička desnica ih je optuživala zašto "ne poštuju Dublin"i protjeruju migrante iz Njemačke u prvu zemlju ulaza u Uniju. S druge strane su tu bile sudske odluke prema kojima su migranti već rutinski pred sudom osporavali čak i donesene odluke o protjerivanju.

Sudska praksa se počela mijenjati tek u kolovozu prošle godine pred Upravnim sudom u Kasselu koji je procijenio kako "zdravim i radno sposobnim" izbjeglicama u Grčkoj "ne prijeti sa značajnijom vjerojatnošću" nekakav neljudski postupak. Protiv te presude su tužitelji htjeli uložiti žalbu i pred najvišim, Saveznim upravnim sudom u Leipzigu, ali bez uspjeha.

Pragmatična presuda u Leipzigu

Jer upravo je taj sud ove srijede (16.4.) donio odluku u slučaju žalbe jednog, sad 34-godišnjeg muškarca iz Gaze bez državljanstva i jednog državljanina Somalije starog 32 godine. Obojica su 2017., odnosno 2018. iz Turske došli u EU u Grčku i tamo im je priznat status izbjeglica. No obojica su produžila dalje u Njemačku te zatim i tu podnijeli zahtjev za azil. Po sporazumu iz Dublina, nadležno tijelo - Savezni ured za migraciju i izbjeglice (BAMF) ih je htjelo vratiti u Grčku, a pitanje njihovog boravka u Njemačkoj je sad došlo i do suda u Leipzigu.

Tako je onda i došlo do ove pragmatične odluke: mladi, zdravi i radno sposobni muškarci se mogu protjerati u Grčku. Tamo im neće prijetiti "ponižavajući ili neljudski uvjeti života", niti im prijeti kršenje njihovih osnovnih ljudskih prava, mišljenje je suca najvišeg upravnog suda ove zemlje.

Iako zvuči logično, u ovoj odluci ipak ima i nedoumica: tko će odlučiti je li osoba "mlada, zdrava i radno sposobna"? Zašto samo muškarci? Time bi se možda još mogao baviti i Ustavni sud ove zemlje, ali to sad neće odgoditi provedbu odluke o protjerivanju u prvu zemlju ulaska u EU.

Europa se mora dogovoriti

No čitav taj sporazum iz Dublina treba korjenitu reformu. Njime su najprije izuzetno nezadovoljne države juga Europe, ali i ministar unutrašnjih poslova u posljednjem mandatu Angele Merkel, bavarski kršćanski demokrat Horst Seehofer je tražio nadzor svih putnika iz Grčke kako bi se spriječila ta "sekundarna" migracija. Ali Atena tvrdi kako su i ove konkretne osobe imale valjane osobne isprave i kako ih Grčka nije niti mogla spriječiti nastaviti put u neku drugu državu EU.

O tome je bilo riječi i u posjeti kancelara Scholza Grčkoj 2023. kada se založio za "bilateralno" i "europsko" rješenje problema migracije, ali do sloge u EU o tom pitanju je vrlo daleko.