Njemački mirovinski sustav pred kolapsom

Za njemačku ministricu gospodarstva Katherinu Reiche (CDU) postoji jednostavan način za rješavanje problema njemačkog mirovinskog sustava. „Moramo raditi više i duže", rekla je za list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) krajem srpnja. Ona je dodala da obećanja iz koalicijskog sporazuma aktualne njemačke vlade jednostavno neće biti dovoljna.

Starenje stanovništva u Njemačkoj odavno je prepoznato kao problem. Prosječna dob od 46,7 godina je osma najviša u svijetu i treća najviša među velikim gospodarstvima, odmah iza Japana i Italije. Do 2040. godine očekuje se da će četvrtina stanovništva imati 67 ili više godina.

Početkom 1960-ih na svakog umirovljenika dolazilo je šestero zaposlenih obveznika mirovinskog osiguranja - danas je taj odnos 2 prema 1 s trendom opadanja. Ove godine će dvije trećine proračuna Ministarstva rada otići u mirovinski sustav: 121 milijarda eura.

„Na duže staze je neodrživo da radimo samo dvije trećine svog odraslog života, a jednu trećinu provedemo u mirovini", rekla je Reiche. „Nažalost, previše ljudi predugo odbija prihvatiti demografsku realnost."

Izjave njemačke ministrice gospodarstva izazvale su brzu reakciju njenih kolega iz vlade s lijevog centra. Lars Klingbeil, ministar financija i predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), koja tradicionalno sebe vidi kao predstavnicu radničke klase, opisao je njenu izjavu kao „šamar“ za mnoge radnike. „Lako je to reći kad sjediš u udobnoj fotelji u Berlinu“, rekao je Klingbeil za privatnu televiziju ntv. „Ali trebao bi izaći i razgovarati s ljudima širom zemlje koji rade kao krovopokrivači, medicinske sestre, učitelji — koji se zaista iscrpljuju i već sada jedva mogu dočekati do 67. godine."

Sindikati su ocijenili da je plan ministrice Reiche jednostavno novi način za smanjenje mirovina: mnogi radnici neće moći raditi do zakonske starosne dobi zbog zdravstvenih razloga, što će ih prisiliti u prijevremenu mirovinu i trajna smanjenja primanja.

Borba oko mirovina

Koalicijskim sporazumom dviju vladajućih stranaka, konzervativne Kršćansko-demokratske unija (CDU) i SPD-a, zajamčeno je da se trenutna starosna granica za odlazak u mirovinu neće povećavati.

U sporazumu piše: „Želimo više fleksibilnosti u prelasku iz radnog života u mirovinu." U praksi ta „fleksibilnost“ znači poticanje ljudi da rade i nakon što su dostigli starosnu dob za odlazak u mirovinu. Jan Scharpenberg, stručnjak iz savjetodavne firme Finanztip, uvjeren je da bi njemački mirovinski sustav hitno trebalo reformirati.

„Dužina radnog vijeka je samo jedna od poluga koje se mogu prilagoditi kako bi se reformirao mirovinski sustav i odgovorilo na demografske promjene", rekao je Scharpenberg za DW. „Iskreno, pomalo je iscrpljujuće to što se godinama i desetljećima ponavljaju isti argumenti za i protiv, a stvarne reforme nema."

Iako se slaže da bi povećanje zakonske starosne granice moglo postati neophodno, on smatra da to ne negira činjenicu da bi to u praksi značilo smanjenje mirovina za neke ljude. „Reforma će uspjeti samo ako se kombinira više mjera."

Kako funkcionira mirovinski sustav u Njemačkoj?

Trenutno je zakonska starosna granica za odlazak u mirovinu 65 godina, ali je planirano da se postupno poveća na 67 do 2031. godine. To povećanje ovisi o godini rođenja i dužini uplaćivanja doprinosa.

Postoje i izuzeci: osobe s invaliditetom ili one koje su uplaćivale doprinose 45 godina, na primjer, mogu ranije otići u mirovinu.

Doprinos od 18,6 posto bruto mjesečne plaće zaposlenika ide u državni mirovinski fond, pri čemu poslodavac i zaposleni plaćaju po polovicu. Vlada očekuje da će se ova stopa doprinosa povećati na 22,3 posto do 2035. godine.

Johannes Geyer s Njemačkog instituta za gospodarska istraživanja (DIW) istakao je da je pitanje starosne granice toliko sporno jer različito pogađa radnike. „Mnogi ljudi ne mogu zamisliti da rade poslije 67. godine", rekao je. „Ali oni s bolje plaćenim poslovima možda to mogu."

Mnogi stručnjaci smatraju da je uska fokusiranost na starosnu granicu neproduktivna, jer postoji mnogo načina za povećanje doprinosa mirovinskom sustavu.

Jedna mjera bi, na primjer, bila poboljšanje uvjeta za brigu o djeci, kako bi više samohranih roditelja moglo raditi puno radno vrijeme i time uplaćivati veće doprinose. Drugo rješenje moglo bi biti olakšavanje i poticanje useljavanja u Njemačku. Također se predlaže uključivanje privatnika i državnih službenika u javni sustav plaćanja doprinosa.

Međunarodne usporedbe

Njemački mirovinski sustav se razlikuje od sustava u drugim europskim zemljama. U Danskoj, na primjer, starosna granica za odlazak u mirovinu vezana je za očekivani prosječni životni vijek, pa se s dužim životnim vijekom automatski povećava.

U Švedskoj se mirovinski doprinosi pojedinaca ulažu na različita financijska tržišta, a zatim se isplaćuju profiti kada osoba dostigne predviđenu starost.

„To pomaže u diverzifikaciji rizika", rekao je Geyer. „Nisu toliko ovisni o starenju vlastite populacije.“ U njemačkom sustavu doprinosi zaposlenih ulaze u jedan fond iz kojeg se financiraju mirovine sadašnjih umirovljenika.

Geyer tvrdi da, za razliku od drugih europskih zemalja, Njemačka nije razvila privatne opcije osiguranja koje bi dopunile državne mirovine i bile dostupne cijeloj populaciji, a ne samo bogatima.

„Druge zemlje su to učinile znatno bolje", rekao je. „Velika Britanija, Nizozemska, Danska, Švedska — sve imaju sustave obveznog osiguranja s relativno niskim troškovima i dobrim profitima. To ovdje nedostaje."