Njemačka vanjska politika: vrijeme promjena

Nova njemačka vlada, to se već sada može reći, nakon prijevremenih izbora suočit će se s golemim vanjskopolitičkim izazovima. Govori se o prijelomnom razdoblju, o novom usmjerenju na mnogim, gotovo svim područjima. Ili, drugačije rečeno: o konačnom oproštaju od ugodne uloge ekonomski moćne, ali geopolitički prilično suzdržane zemlje. Dugo vrijeme nakon Drugog svjetskog rata njemački su ministri vanjskih poslova mogli računati s time da obnašaju atraktivnu dužnost: čvrsto ukorijenjeni u zapadni savez, razvili su zemlju u zagovornika multilateralizma i u glasnogovornika demokracije i vladavine prava. Vanjskopolitički osjetljive odluke donosile su se u bliskoj suradnji s prijateljskim zapadnim državama, dok su za sigurnost zemlje bile zadužene Sjedinjene Američke Države.

SAD više ne želi jamčiti sigurnost Njemačkoj

A sada? Na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji (MSC)novi američki potpredsjednik J.D. Vance objavljuje da Europa mora sama snositi troškove svoje obrane ipreuzeti odgovornost. Mogući novi njemački kancelar, predsjednik CDU-a Friedrich Merz, u intervjuu za DW pokazuje zbunjenost: „Ovdje imamo povijesni datum: američka sigurnosna jamstva se dovode u pitanje, a Amerikanci dovode u pitanje demokratske institucije.“ I sve to nevjerojatnom brzinom. Vanjskopolitički stručnjak zastupničkog kluba Kršćansko-demokratske unije (CDU) Roderich Kiesewetter smatra da se Njemačka nalazi na prekretnici. On ističe da Njemačka mora shvatiti da je njezina demokratska i pravna struktura sve više ugrožena. I navodi da Kina, primjerice, trenutno čini sve kako bi proširila svoj utjecaj i povećala ovisnost demokratskih država poput Njemačke.

Kiesewetter se u razgovoru za DW zalaže za politiku koja stavlja vlastite državne i ekonomske interese u središte: „Inače će gospodarske posljedice biti goleme, a NATO će izgubiti svoju odvraćajuću moć. Da bi se to postiglo, potrebna je jasna strateška i politička reorganizacija vanjske i sigurnosne politike. Stari način razmišljanja o popuštanju i naivnost prema Kini ne uklapaju se u to, nego su kontraproduktivni."

Njemačke mirovne trupe u Ukrajini?

Čini se da ni u aktualnoj politici prema Ukrajini više ništa neće ostati kao prije. Nakon ruskog napada na Ukrajinu u veljači 2022. Njemačka je postala najveći podržavatelj Ukrajine nakon SAD-a, vojno i po pitanju prihvata izbjeglica. Sada prijeti sporazum o okončanju rata koji će vjerojatno biti ispregovaran ponajprije između SAD-a i Rusije. Njemačka i druge zemlje, vjerojatno prvenstveno iz Europe, tada bi bile odgovorne za osiguranje takvog sporazuma vlastitim vojnicima. Američki predsjednik Trump, u svakom slučaju, već je objavio da SAD ne namjerava preuzeti taj zadatak.

Hoće li njemački građani prihvatiti slanje svojih vojnika u ukrajinsku vojnu misiju, ostaje neizvjesno: u anketi instituta za istraživanje javnog mnijenja Forsa 49 posto ispitanika izjasnilo se za takvu misiju, dok ih je 44 posto bilo protiv. Dosadašnjem kancelaru Olafu Scholzu (SPD) ne preostaje ništa drugo nego podsjetiti na staro stajalište, koje će teško moći provesti. U intervjuu za ARD izjavio je: „Pozdravljamo činjenicu da postoje pregovori o mirovnom rješenju, ali za nas je jasno: to ne znači da može biti mira pod diktatom i da Ukrajina mora prihvatiti ono što joj se servira."

Bundeswehr će biti masovno ojačan

Ali upravo to bi se ipak moglo dogoditi. U svakom slučaju, Njemačka se, najbolje u suradnji s drugim članicama EU-a, mora usredotočiti na učinkovitu vlastitu obranu. Već sada zastupnik Bundestaga Toni Hofreiter iz Zelenih procjenjuje financijske potrebe na 500 milijardi eura, što je vrtoglava svota. A Njemačka, smatra i CDU-ov kancelarski kandidat Friedrich Merz, mora u Europi preuzeti inicijativu. U razgovoru za DW rekao je: „Svi od Njemačke očekuju veću odgovornost za vodstvo. Uvijek sam na to upozoravao. Njemačka je daleko najmnogoljudnija zemlja u Europi. Njemačka se nalazi u geostrateškom središtu europskog kontinenta. Moramo preuzeti tu ulogu.“ Za Merza, njemačko naoružavanje je važno i to ne samo u kontekstu Ukrajine: „To nije samo Ukrajina: to je mir u Europi pred ruskom agresijom, koja nas i ovdje u Njemačkoj svakodnevno pogađa. Ugrožavanjem naše infrastrukture, naših podatkovnih mreža, podvodnih kablova u Baltičkom moru.“

Što se tiče Bliskog istoka, njemački utjecaj ostaje, kao i dosad, ograničen. I buduća vlada držat će se načela dosljednog zalaganja za pravo Izraela na postojanje. Nastavit će se i podrška „rješenju s dvije države“, s izraelskom i palestinskom državom, iako se ono čini sve manje vjerojatnim.

Gotovo udvostručenje proračuna za obranu nakon 2028.?

Što sve to sada konkretno znači? U središtu je vjerojatno postizanje vlastite obrambene sposobnosti, što je aktualni ministar obrane Boris Pistorius (SPD) još u listopadu 2023. nazvao pojmom „sposobnost vođenja rata“. Od ljeta 2022. postoji poseban fond (financiran novim kreditima) od oko 100 milijardi eura za jačanje Bundeswehra, ali on će do 2028. biti potrošen. Tada bi godišnji izdaci za vojsku s trenutnih 50 milijardi eura mogli porasti na 80 ili čak 90 milijardi. Hoće li se taj novac osigurati kroz nove dugove ili rezovima u drugim proračunskim stavkama, trenutačno je predmet žestokih izbornih rasprava. Prema Kiesewetteru, ovo drastično povećanje ključno je za buduću vladu. Bez snažnog naoružanja, Njemačka u Washingtonu više neće biti ozbiljno shvaćena: „Geoekonomija u kontekstu budućeg transatlantskog partnerstva znači da Europa mora ponuditi barem minimum kako bi zadržala SAD kao snažnog partnera u Europi i NATO-u.“

Novi partneri - Saudijska Arabija i zemlje Južne Amerike?

Zbog toga ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock (Zeleni) zvuči gotovo očajno na njemačkoj javnoj televiziji (ZDF) kada opetovano poziva na zajedničku Europu kao odgovor na sve promjene u svijetu: "Mi smo 450 milijuna ljudi. Mi smo najveće zajedničko unutarnje tržište na svijetu. Ušli smo u nova partnerstva. I sada moramo sve to zajedno koristiti i ne gubiti se u sitnicama." Nova partnerstva: to uključuje sporazume sa zemljama Zaljevske regije. Ili s državama Mercosura Argentinom, Brazilom, Paragvajem i Urugvajem, s kojima je u prosincu 2024. potpisan sporazum o pridruživanju.

Zaključak: Njemačka se mora samostalno osloboditi svojih veza sa SAD-om, preuzeti svoju obranu u svoje ruke i voditi ofenzivnu politiku interesa prema Kini. To ne samo da zvuči odvažno nego to i jest. Pred novom vladom su impresivne vanjskopolitičke promjene.