Njemačka: treba li reformirati kočnicu za dugove?

Kada se Ludolf Kerkeling u jutarnjim satima šeta po ranžirnom kolodvoru Havelandske željeznice (Havelländische Eisenbahn AG, HVLE) pored Berlina, tu zapravo ne bi trebao biti parkiran nijedan vlak. U normalnim okolnostima su svi teretni vlakovi koji prevoze građevinski materijal u pogonu. I to u kontinuiranom pogonu. Ali sve češće se događa da vlakovi stoje. Da moraju pauzirati.

Nekim danima se zna dogoditi da se otkaže i do 50 posto planiranih vožnji. Najčešći razlog je loša željeznička mreža. "Događaju se tako velika kašnjenja da mi više ne možemo biti pravovremeno na mjestu na kojem se istovaruje ili utovaruje teret i onda otpada kompletna cirkulacija", objašnjava Kerkeling, koji je član Uprave kompanije HVLE. A svaka otkazana vožnja znači pad prometa – gubitak po otkazanoj vožnji iznosi 30 tisuća eura. 

Loše stanje infrastrukture

Između 2010. i 2014. Njemačka je, po glavi stanovnika, uložila samo oko 50 eura u željezničku infrastrukturu. Danas je to nešto više, 115 eura, ali i dalje se radi o iznosu koji je otprilike tri puta manji od onoga što investiraju u Austriji. Švicarska i Luksemburg u željeznicu ulažu čak četiri puta više. Prije uvođenja kočnice za dugove (Schuldenbremse) zbog privatizacije Njemačke željeznice se u infrastrukturu ulagalo premalo, a sada kočnica za dugove doslovno „koči" važne investicije, argumentira Kerkeling.

A ta situacija ima posljedice za korisnike željezničkih usluga, odnosno željezničke mreže. Kako bi se barem djelomično zaobišlo kočnicu zaduženja, savezna vlada je posegnula za jednim trikom: između ostaloga je povećala temeljni kapital Deutsche Bahna (Njemačka željeznica). Novac koji je za to iskorišten (odnosno kredit), nije u domeni onoga što regulira „Schuldenbremse". Kerkeling ipak pretpostavlja da će ceh za to sada platiti mušterije poput njegove kompanije HVLE – preko povećanja cijena naknade za korištenje željezničkih trasa.

Ugrožen poslovni model

16 posto više – to je ono što Deutsche Bahn sada zahtijeva u teretnom prometu od Kerkelinga i HVLE-a kao naknadu za korištenje infrastrukture. I to usprkos činjenici da je ograničeno korištenje mreže zbog nužno potrebnih sanacija. Kerkeling se pribojava da bi se ubuduće još veći udio prijevoza robe mogao "preseliti” na ceste, zato što cijene transporta robe na tračnicama, odnosno usluge koje nudi njegova kompanija, neće biti konkurentne naspram cijena u cestovnom teretnom prometu.

Je li dakle potrebna reforma mehanizma kočnice za dugove, kako bi se moglo financirati hitno potrebne investicije? "Pod određenim uvjetima, da”, kaže ekonomist Eckhard Janeba sa Sveučilišta u Mannheimu. Kočnica za dugove postoji od 2009. Njome je definirano da država tijekom jedne godine smije uzeti nove kredite, odnosno preuzeti novo zaduženje, u iznosu od maksimalno 0,35 posto BDP-a. To u ovom trenutku konkretno znači novi dug od oko 15 milijardi eura. 

Više kredita, više javnih investicija?

Ekonomski stručnjak Janeba kaže: „Kočnica za dugove nas nije baš ograničavala između 2016. i 2019. U tom smo razdoblju bilježili suficit na državnoj razini. Mogli smo i više investirati." On si ipak može zamisliti da se iz kalkulacije zaduženja izvadi precizno definirane javne investicije, kako bi se te kredite moglo financirati neovisno o kočnici za dugove.

Predsjednik minhenskog ifo-instututa Clemens Fuest upozorava pak na moguće posljedice „labavljenja" kočnice zaduženja. Ta nova financijska fleksibilnost ne bi značila atomatski da bi se povećao volumen investicija, smatra on. „Postoji tendencija da se u političkom procesu često razmišlja kratkoročno, možda do sljedećih izbora. I zato je prisutna velika sklonost onim izdacima koji imaju direktnu korist, radi se o potrošačkim izdacima. Klasičan primjer su mirovine."

A to potvrđuje i jedna studija Leibnizova centra za europsko gospodarsko istraživanje (ZEW). Između 2015. i 2019. savezna vlada je generirala oko 55 milijardi eura dodatnih proračunskih sredstava. No, samo je otprilike četvrtina tog novca iskorištena za investicije. Tri četvrtine su iskorištene za povećanje konzumerističkih izdataka.

CDU i AfD protiv reforme, SPD i Zeleni za

Kočnica za dugove je već odavno i predizborna tema. CDU u svom predizbornom programu kaže da ne želi reformu tog mehanizma. Kočnica za dugove „osigurava da se našoj djeci i unucima ne natovari dodatni teret", stoji u programu CDU-a. Ni AfD po tom pitanju ne želi ništa mijenjati, ta stranka postojeću zakonsku regulaciju smatra „sasvim dovoljnom".

SPD želi reformirati gornje granice za uzimanje kredita, odnosno fleksibilnije dizajnirati pravila oko deficita. Samo tako je „moguć dobar život budućih generacija", stoji u nacrtu programa s kojim SPD želi ostati na vlasti i iduće četiri godine.

Za promjene se zalažu i Zeleni. Predsjednik te stranke Felix Banaszak rekao je kako želi „da se trajno i na održiv način upravlja ukupnim zaduženjem", ali isto tako dodaje da je potreban „manevarski prostor za investicije u budućnost". Ali kako to želi osigurati? To je za sada pitanje bez odgovora.