Njemačka: traumatizirani vojnici Bundeswehra
18. svibnja 2025
"To je dan koji mi je uništio život." Ovako se bolničarka Annika Schröder osvrće na Veliki petak 2. travnja 2010. To je dan kada se Bundeswehr uključio u najozbiljniju bitku u svojoj povijesti - bitku na Veliki petak u Afganistanu. Schröder, kojoj je tada bilo 25 godina, je tog dana bila dio jedinice za krizne situacije i hitne slučajeve te je primila naredbu da napusti zaštićeni kamp u Kunduzu kako bi požurila u pomoć svojim drugovima koji su se borili protiv nekoliko desetaka talibanskih boraca.
Trčala je kroz kišu metaka. "Onda je uslijedio brutalan udarac. Uopće nisam shvatila što se događa", kaže ona. Projektil joj pokidao ruksak, rasprsnuvši infuzije koje su se u njemu nalaze. Da je hitac ispaljen desetinku sekunde ranije, pogodio bi ju ravno u prsa. "To ne bih preživjela", kaže ona. Tada se sabrala i nastavila funkcionirati. Tri puta je jurila u takozvanu "zonu smrti", gdje se neprestano pucalo. Morala je izvlačiti mrtve i ranjene drugove.
Potpuni kolaps
Nekoliko mjeseci kasnije Annika se vratila kući u Njemačku. Fizički neozlijeđena. No to se ne može reći i za njezinu dušu. Kratko vrijeme nakon povratka doživjela je potpuni slom. Dijagnoza: sumnja na posttraumatski stresni poremećaj PTSP. Nakon bitke na Veliki petak počinje nova bitka Annike Schröder: borba protiv psihičke bolesti i borba protiv birokracije Bundeswehra.
Mnoge žrtve ovo doživljavaju kao "treći rat", kaže Bernhard Drescher iz Udruge njemačkih veterana koja podržava traumatizirane ljude: prvo rat protiv talibana, zatim "rat u mislima", a sada "administrativni rat". Bundeswehr 15 godina nije želio priznati da ozljede Annike Schröder proizlaze iz njezinog angažmana u Afganistanu, pa ju je čak htio otpustiti kao nesposobnu za službu bez naknade.
Vlastiti nadređeni kao "neprijatelj"
Prema ekspertizi koju je naručio Bundeswehr 2023. godine, a koju je dobio na uvid javni servis NDR, Schröder ne pati od PTSP-a. Zbog toga se ova bolničarka, odlikovana Medaljom za vojnu službu i Križem časti, koja je riskirala svoj život za Bundeswehr, godinama osjećala ostavljenom na cjedilu.
„Potpisala sam da ću hrabro braniti zemlju i dati život za svoje drugove. Nisam potpisala za ideju da će neprijatelj biti moj vlastiti nadređeni i moj vlastiti poslodavac, koji će, po mojoj percepciji, učiniti sve što je u njegovoj moći da me dovede do samoubojstva.“
Bundeswehr ne želi komentirati pojedinačne slučajeve poput ovog Annike Schröder. Povjerenik za PTSP Peter Zimmermann naziva brigu o mentalno oboljelim osobama u Bundeswehru uzornom. Njemačka ima "jedan od najbrižnijih sustava na svijetu", kaže on.
30 posto svih zahtjeva odbijeno
Međutim, slučaj Annike Schröder nije usamljen. Stotine traumatiziranih ljudi borilo se s Bundeswehrom za priznanje i odštetu - često na sudu, obično godinama. Prema istraživanju NDR-a, odbijeno je 30 posto svih zahtjeva za priznavanje invaliditeta povezanog s vojnom službom zbog mentalnih bolesti poput PTSP-a.
Arnd Steinmeyer, odvjetnik specijaliziran za ovakve slučajeve, kaže da svake godine samo on ima nekoliko stotina takvih predmeta. „S jedne strane, želimo imati vojnike koji idu u misije i brane zemlju“, rekao je odvjetnik iz Lüneburga. „S druge strane, morate se vrlo velikodušno brinuti za ove vojnike i ne smijete dopustiti da se zapletu u komplicirane postupke i ostaviti ih na cjedilu", kaže on.
Rizici neliječenja
Prema informacijama NDR-a, od 2011. godine do danas institucije Bundeswehra zabilježile su gotovo 2.800 slučajeva PTSP-a povezanih s raspoređivanjem u vojne misije. No, čak i sam Bundeswehr procjenjuje da može osigurati liječenje za samo deset do 20 posto vojnika koji pate od PTSP-a. S time se ne može biti zadovoljan, priznaje povjerenik za PTSP Zimmermann u intervjuu za NDR.
Posebno očigledan primjer onoga što se može dogoditi ako se PTSP ne liječi na vrijeme je slučaj Stefana B. Ovaj veteran, koji je služio u Afganistanu, već je nekoliko puta pokušao samoubojstvo, a njegova supruga je uzalud kontaktirala njemačke oružane snage tražeći pomoć.
26. siječnja 2024. Stefano B. se automobilom odvezao u centar Ulma. Sa sobom je imao lažno oružje. Upao je u jedan kafić i uzeo 13 talaca. Njegov cilj: da ga ustrijeli specijalna policijska postrojba - "suicade by cop". Svi taoci su preživjeli, neki su sada traumatizirani. Stefano B. je teško ozlijeđen. Sada je osuđen na šest godina zatvora.
Centri za psihotraumu slove kao uzorni
Bundeswehr je znatno napredovao u postupanju s osobama koje pate od mentalnih bolesti. Čak i kritičari hvale sveobuhvatno zakonodavstvo. Pet centara za psihotraumu u bolnicama Bundeswehra slove kao uzorni. No stručnjacima i nadređenima i dalje nedostaje dobre volje i suosjećanja, žale se oboljeli.
Postupci priznavanja oboljenja traju predugo. U prosjeku je potrebno 22 mjeseca do prve odluke. Često slijede proturječnosti i pravni postupci, koji ponekad traju i više od deset godina.
Trenutno je Bundeswehr zabrinut zbog svog imidža jer traži osoblje zbog povećane prijetnje iz Rusije. Vojnici očekuju od svog poslodavca da se brine o njima i ako psihički obole zbog sudjelovanja u vojnim angažmanima.
Priznanje nakon 15 godina
Krajem travnja Annika Schröder je primila iznenađujući poziv. Ponovno vještačenje je pokazalo da pati od PTSP-a i da je bolest uzrokovana sudjelovanjem u vojnim operacijama. Za to priznanje ona se borila 15 godina.
„Prijavili smo u vojsku s obećanjem da ćemo platiti svojim životima ako bude potrebno, a mladi vojnici bi toga trebali biti potpuno svjesni. Ali prije svega bi toga trebao biti svjestan Bundeswehr", kaže ona.
Autori: Christoph Heinzle, Kai Küstner, Timo Robben i Sugárka Sielaff (NDR)