Njemačka i njezin problem sa "sigurnim zemljama"

Kao "sigurne treće države" u njemačkom i europskom pravu o azilu označavaju se zemlje u kojima, prema procjeni njemačke vlade ili Europske komisije, ljudi mogu biti sigurni od državnog progona. O tome jesu li te procjene uvijek točne mišljenja se razilaze. Nije iznenađujuće da često dolazi do pravnih sporova, osobito u vrijeme sve restriktivnije migracijske politike.

Početkom kolovoza pozornost je izazvala presuda Suda Europske unije u Luxembourgu najviše sudske instance u Europskoj uniji. Prema toj odluci, države članice EU-a mogu samostalno određivati koje treće države smatraju sigurnima. Međutim, moraju objaviti sve izvore na temelju kojih se donosi takva procjena, što do sada nije bio slučaj. Nadalje, cijelo stanovništvo dotične države mora biti sigurno, ne smije biti političkog progona niti etničke, vjerske ili spolne diskriminacije.

Ono što vrijedi za Italiju, vrijedi i za Njemačku

Predmet sadašnjeg postupka bila je tužba dvojice muškaraca iz Bangladeša čije su molbe za azil odbile talijanske vlasti. Njihovu zemlju porijekla vlada u Rimu smatra sigurnom. Dotični državljani Bangladeša su prevezeni u kamp u Albaniji. Italija je sklopila s s ovom zemljom, koja nije članica EU-a, sporazum o provođenju azilnih postupaka izvan svojih granica.

I u Njemačkoj postoji popis tzv. sigurnih trećih država, koje se u političkom diskursu često nazivaju i "sigurnim državama porijekla". To znači isto. Osobe iz tih zemalja imaju vrlo male izglede da će njihova molba za azil biti pozitivno riješena nakon individualne provjere. Trenutačno se to odnosi na osam europskih zemalja, među kojima su već desetak godina i sve zemlje tzv. zapadnog Balkana uz Moldaviju i Gruziju te dvije afričke države, Gana i Senegal.

Potencijalne treće sigurne države: Alžir, Indija, Maroko, Tunis

U koalicijskom ugovoru njemačke demokršćansko-socijaldemokratske vlade dogovoreno je proširiti taj popis. Navode se i konkretne države: Alžir, Indija, Maroko i Tunis. „Odgovarajuću ocjenu dodatnih sigurnih država porijekla kontinuirano provjeravamo. Posebno se države za čije je državljane stopa priznanja azila najmanje pet godina ispod pet posto smatraju sigurnima."

Hoće li te planove nakon presude EU suda biti još uvijek lako realizirati onako kako to zvuči u koalicijskom ugovoru, ostaje otvoreno. „Preradit ćemo odluku“, izjavio je glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova nadležnog za azilnu politiku. Neovisno o tome, njemačka vlada želi reformirati postupak. Buduće bi sigurne treće države mogle biti određene uredbom, dakle bez odobrenja Bundestaga i Bundesrata (doma saveznih pokrajina).

EU-ideja zajedničkih centara za vraćanje

Koalicija je već podnijela odgovarajući prijedlog zakona koji bi se trebao izglasati nakon ljetne stanke parlamenta. Prva rasprava održana je u srpnju. Tom je prilikom ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt iskoristio priliku kritizirati navodno nedovoljan broj deportacija odbijenih tražitelja azila: „Naš je cilj sada okončati blokadu učinkovite kontrole ilegalne migracije.“

Posebno je kritizirao pravilo prema kojemu osobe koje trebaju biti deportirane imaju pravo na pravnog savjetnika prije provedbe deportacije, što se sada planira ukinuti. Ministar očekuje da će tako deportacije u zemlje već na popisu sigurnih trećih država ići brže.

Unutar Europske unije razmatraju se zajednički centri za povratak odbijenih tražitelja azila. O toj su temi raspravljali ministri unutarnjih poslova država članica na sastanku u Kopenhagenu u srpnju. Dobrindt podržava ideju: s obzirom na to da je za pojedine države teško sklapati sporazume s trećim zemljama, suradnja više država EU može biti razumna opcija. U više država postoje konkretni planovi. „Ne isključujem da se nešto slično razmotri i za Njemačku“, izjavio je njemački ministar.

Dobrindt reformom želi poslati jasnu poruku: „Tko dolazi iz sigurne države porijekla, neka ni ne kreće na put. Oni koji ne mogu ostati, nemaju potrebu ni dolaziti.“

Oporba očekuje promjenu kursa

Dio političke oporbe u Njemačkoj nakon presude EU suda nada se da vlada mora promijeniti svoj kurs kada je u pitanju politika azila. „Presuda EU suda o sigurnim državama porijekla veliki je uspjeh za poštivanje ljudskih prava i individualno pravo na azil u Europi", smatra zastupnica Zelenih Filiz Polat. Plan da se zemlje proglase sigurnima uredbom bez kontrole Bundestaga i Bundesrata za nju nije prihvatljiv.

Clara Bünger iz stranke Ljevica poziva koaliciju da temeljito preispita popis sigurnih država porijekla. „Gruzija i Moldavija moraju odmah biti izbrisane s tog popisa.“ Glasnogovornica za izbjegličku politiku navodi između ostalog odluku Upravnog suda u Berlinu iz ožujka 2025., koji je posumnjao da je klasifikacija Gruzije kao sigurne države porijekla u skladu s pravom EU. Kao razlog navode se teška kršenja ljudskih prava u okupiranim područjima Abhazije i Južne Osetije.

Što se tiče Moldavije, Češka ovu zemlju smatra djelomično sigurnom jer regiju Pridnjestrovlje, koja spada pod Moldaviju, kontroliraju proruski separatisti.

Zastupnica Bünger smatra da je odluka EU suda znakovita i za, za njezinu stranku neprihvatljivu, ideju o proširenju propisa o trećim državama: „Presuda je jasno odbacivanje planova njemačke vlade da dodatno zemlje poput Tunisa i Alžira proglasi sigurnima.“ U ovim sjevernoafričkim državama homoseksualni odnosi kažnjivi su, isto vrijedi i za Alžir. Time se krši jedan od ključnih kriterija EU suda: u državama koje se proglašavaju sigurnim trećim zemljama mora biti zajamčena sigurnost cijelog stanovništva.