Njemačka i njezin dvoklasni sustav zdravstvene skrbi

Stefan H. imao je problema sa srcem i htio je kod kardiologa. No, kada je zatražio termin kod specijalista, zamalo mu je srce stalo: „Termin bi bio za četiri mjeseca“, priča 67-godišnjak. Ali njegovo srce nije izdržalo četiri mjeseca. Završio je prvo na hitnoj, a zatim i na operacijskom stolu.

Takve priče ali iz perspektive medicinske sestre su poznate i Heike Hartung-Stein. Dvanaest godina je bila zaposlena kod raznih specijalista. „Kod ortopeda su postojale stroge upute da se pacijentima koji su već bili u tom tromjesečju, po mogućnosti, u istom tromjesečju ne daju daljnji termini.“ A kod jedne pedijatrice su uplakana djeca s bolovima sjedila u čekaonici, dok su djeca privatno osiguranih roditelja preko reda ulazila u ordinaciju.

Blokade sprječavaju reforme
O nejednakosti u zdravstvenom sustavu svjedoči i zamjenica čelnika Savezne udruge zakonskih zdravstvenih osiguranja (GKV), Stefanie Stoff-Ahnis. Dok privatno osigurani često dobivaju termin već sljedeći dan, pacijenti iz obveznog osiguranja nerijetko moraju čekati šest tjedana ili duže na termin kod specijalista. „Ova sustavna diskriminacija 90 posto stanovništva više nije prihvatljiva.“ Savezna udruga zdravstvenih osiguranja zahtijeva da se ubuduće pri dodjeli termina odlučuje isključivo na temelju medicinske potrebe a ne prema statusu osiguranika.

Pri tome sam zdravstveni sustav nije kriv. „Pružanje zdravstvenih usluga kod nas je u međunarodnoj usporedbi izuzetno dobro“, kaže zdravstveni ekonomist Simon Reif sa Sveučilišta Friedrich-Alexander u Erlangenu-Nürnbergu. Problem, prema njegovu mišljenju kao stručnjaka za zdravstvo, leži u budžetiranju liječnika. Kada se budžet iscrpi, onda liječnici jednostavno ne dobivaju dodatni novac, barem ne za pacijente koji su osigurani kod tzv. obveznog osiguranja. Jednim posjetom pokriva se najveći dio liječničke usluge i osiguranja ne plaćaju više od toga.

Privatno su u Njemačkoj osigurani uglavnom oni koji zarađuju dobro jer se kod privatnih osiguranja doprinos ne određuje prema bruto zaradi (kao kod zakonskog osiguranja) nego prema drugim pokazateljima, primjerice starosti, kroničnim oboljenjima, spolu itd. Mladima koji dobro zarađuju i ne odlaze često liječniku se ova vrsta osiguranja više isplati, jer plaćaju manji doprinos nego da su u zakonskom osiguranju. Privatno osiguranje funkcionira isključivo po tržišnom principu dok obvezna osiguranja funkcioniraju po principu solidarnosti: tu svi imaju istu zaštitu. 

Jaz u sustavu naplate

Kada Stefan H. ode svom liječniku opće prakse, taj liječnik – bez obzira koliko puta njegov pacijent mora doći na preglede u iduća tri mjeseca, dobiva osnovnu paušalu od oko 40 eura. To je dogovoreno između udruženja liječnika i Savezne udruge zdravstvenih osiguranja. I pojedinačne usluge regulirane su ovom tarifom. Za EKG, vađenje krvi, testiranje na gripu, primjerice, nema dodatne naknade.

„Ovako ne mogu živjeti niti pokriti svoje troškove“, kaže liječnik Stefana H. Zato se više veseli kada dođe privatni pacijentHans K. Za njega njegovo privatno osiguranje svaku uslugu posebno plaća i to pri svakom posjetu iznova: EKG, testiranje na gripu, vađenje krvi i svaki razgovor s liječnikom koji traje dulje od deset minuta donose dodatni novac.

„Privatni pacijenti su za nas liječnike prednost, i za financiranje opreme i osoblja“, sažima liječnik (čije je ime poznato redakciji) situaciju, i „da, privatno osigurane pacijente rado se naruči i češće“.

Novac privatno osiguranih

„S druge strane, sustav nije uvijek pošten ni prema privatno osiguranima, jer se njima ponekad napravi i koja dodatna usluga“, priča Heike Hartung-Stein iz svog prijašnjeg radnog iskustva u ordinacijama. I liječnik opće prakse potvrđuje da se kod bolova u gornjem dijelu trbuha, primjerice, pregledaju i tri organa, iako bi možda jetra bila dovoljna za dijagnostiku. Ako se kod jednostavnog ultrazvuka kod bolova u gornjem dijelu trbuha usporede liste naplata privatnih i obaveznih osiguranja, razlika iznosi više od 70 eura.

U jednostavno rješenje ovog problema nitko baš i ne vjeruje, čak se i stručnjaci suočavaju s granicama. Ako postoje različite vrste osiguranja, ostat će i različiti uvjeti kad je riječ o terminima i liječenju.

Svi pokušaji da se ukine ovaj neprikladan sustav naplate liječenja do sada su propadali zbog otpora liberala ali i demokršćana koji su u pravilu na strani onih koji bolje zarađuju.

(Barbara Berner, ARD)