Njemačka i Izrael: Državni rezon ili prisilna solidarnost?

Sigurnost Izraela dio je njemačkog „državnog rezona“. Tako je to formulirala još bivša kancelarka Angela Merkel. Osnovna ideja jest da Njemačka, zbog masovnog ubijanja Židova u vrijeme nacizma, ima posebnu odgovornost za sigurnost Izraela.

Taj je „državni rezon“ potvrdio i prošli kancelar Olaf Scholz, nakon što je radikalno-islamistički Hamas u listopadu 2023. počinio masakr u Izraelu.

No, sve oštrije djelovanje Izraela u Pojasu Gaze, kao osveta za napad Hamasa, Saveznoj vladi u Berlinu otežava zauzimanje jasnog stava.

Kancelar Friedrich Merz rekao je prije nekoliko dana: „Iskreno govoreći, više ne razumijem – s kojom svrhom izraelska vojska radi u Pojasu Gaze ono što radi.“ Dovođenje civilnog stanovništva u stanje takve patnje više se ne može opravdati borbom protiv terorizma Hamasa, rekao je.

Ipak, posljedica nema. Na primjer, njemačke isporuke oružja Izraelu se nastavljaju.

Strah od nove eskalacije

Izrael napade opravdava „neposrednom i egzistencijalnom prijetnjom“ iz Irana. Ministar obrane Israel Katz govorio je o „preventivnom udaru“. Iran je navodno bio na korak do razvoja atomske bombe.

Vlada u Berlinu dijeli zabrinutost Izraela. U priopćenju za medije kancelar Friedrich Merz je, jutro nakon napada, ponovio „da Izrael ima pravo braniti svoje postojanje i sigurnost svojih građana“. Prije toga on je razgovarao telefonom s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.

U priopćenju dalje stoji: „Njemačka vlada godinama izražava zabrinutost zbog vrlo naprednog iranskog nuklearnog programa. (...) Taj nuklearni program krši odredbe Ugovora o neširenju nuklearnog oružja i predstavlja ozbiljnu prijetnju za cijelu regiju, a posebno za državu Izrael.“ Cilj mora ostati „da Iran ne razvije nuklearno oružje“.

Europa kao promatrač

Reakcija njemačke Vlade bila je očekivana, kaže Hans-Jakob Schindler, stručnjak za Bliski istok iz međunarodne organizacije „Counter Extremism Project“. Njemačka u sukobu na Bliskom istoku igra tek sporednu ulogu, kaže on.

„Naravno da bi se mogla ponuditi kao posrednik. Ali sada su odlučujući izravni pregovori SAD-a s Irancima“, navodi Schindler u razgovoru za DW. „Pregovarački format iz prošlosti – dakle Njemačka, Francuska, Velika Britanija i SAD s Irancima – više nije dio te formule. Europljani su, nažalost, u ovom sukobu sada više promatrači nego akteri.“

Schindler ne vjeruje da će trenutna eskalacija nešto promijeniti u temeljnim smjernicama njemačke politike prema Izraelu. „Mi nismo kao neke druge zemlje, mi smo Njemačka s poviješću Holokausta. Zbog toga ne postoji nikakav drugi moralni ili etički izbor osim pokazati solidarnost s Izraelom.“

To, međutim, ne znači da se automatski mora odobravati svaka pojedinačna operacija izraelske vojske i svaka odluka izraelske vlade, dodaje Schindler. „Nova savezna vlada je puno spremnija na kritiku nego prethodna.“

Nema „prisilne solidarnosti“?

Zbog djelovanja izraelske vojske u Gazi u posljednje su se vrijeme pojačale kritičke izjave na račun Netanyahueve vlade, i to čak unutar njemačke vladajuće koalicije sastavljene od konzervativnih demokršćana i socijaldemokrata.

Neki članovi vlade, čini se, strahuju da bi ih Izrael mogao instrumentalizirati. „Nećemo dopustiti da nas Izrael stavlja pod pritisak“, rekao je ministar vanjskih poslova Johann Wadephul krajem svibnja. „Nećemo dopustiti da budemo dovedeni u poziciju prisilne solidarnosti. Takav oblik solidarnosti ne može postojati.“

O iranskom osvetničkom napadu na Izrael, Wadephul je rekao tijekom posjeta Kairu: „Neselektivni iranski napad na izraelski državni teritorij najoštrije osuđujemo“, rekao je političar CDU-a. Ministar vanjskih poslova Izraela Gideon Saar informirao ga je o početku napada.

Dokle seže pravo na samoobranu?

Nakon izraelskog napada, socijaldemokratski političar zadužen za vanjsku politiku Rolf Mützenich rekao je za radio Deutschlandfunk da Izrael ima pravo na samoobranu. Ali da je to pravo vezano uz neposrednu opasnost i egzistencijalnu prijetnju.

Je li se Izrael mogao pozvati na to pravo, svakako će se razmatrati u Vijeću sigurnosti UN-a. Mützenich je naglasio opasnost iranskog nuklearnog programa. „Teheran je uvijek išao dalje, neodgovorno“, rekao je.

Postavlja se pitanje je li izraelski napad bio legitiman prema međunarodnom pravu. Stručnjaci za međunarodno pravo ukazuju na to da je preventivni napad dopušten samo ako je prijetnja neposredna i ne može se drugačije spriječiti.

„To nije samoobrana, nego napad koji krši međunarodno pravo“, kaže Jan van Aken, predsjednik stranke Ljevice, u razgovoru za DW.

„Naravno da države smiju braniti se od napada. Ali ovdje nije postojala akutna prijetnja nuklearnim oružjem. Naprotiv: budući da su međunarodni inspektori prisutni u Iranu, zna se da Iran uopće nema visoko obogaćeni uranij od 90 posto“, što bi bilo potrebno za bombu, kaže Van Aken. Napadom su kontrole ukinute. Zbog toga će Iran sada brže moći izgraditi bombu „nego da smo se nastavili oslanjati na pametnu diplomaciju", dodaje on.

Njemačka ima „posebnu odgovornost za Izrael, za pravo Izraela na postojanje i za njegovu sigurnost. To nikada neće prestati“, dodaje ovaj političar. „Ali to nas ne smije spriječiti da kritiziramo ratovanje koje krši međunarodno pravo – bilo u Gazi ili protiv Irana – i da poduzmemo odgovarajuće korake, poput priznanja države Palestine ili obustave isporuka oružja.“

Sigurnost židovskih objekata u Njemačkoj

U međuvremenu, neki političari u eskalaciji između Izraela i Irana vide i opasnost za sigurnost u Njemačkoj.

Savezni ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt (bavarski CSU) najavio je, u dogovoru s ministrima unutarnjih poslova saveznih pokrajina, pojačane sigurnosne mjere za zaštitu židovskih i izraelskih institucija u Njemačkoj. Time će se biti spremno u slučaju da se iz bliskoistočne situacije razvije potencijalna sigurnosna prijetnja u Njemačkoj.

Ministarstvo vanjskih poslova Izraela priopćilo je da će zatvoriti sve konzulate i veleposlanstva te zemlje diljem svijeta.