Njemačka: diskusija oko socijalne pomoći za Ukrajince

Alexandra Fedosha iz Ostfilderna pobjegla je iz Ukrajine s obitelji prije tri godine. Danas radi kao službenica u uredu jednog proizvođača mješavina začina. Tvrtka posluje s privatnim kupcima, ali opskrbljuje i veletrgovce. Mnogo se izvozi, uključujući i u Istočnu Europu. Prednost je što Fedosha govori ukrajinski.

Zahvalna je na ovom poslu. U Ukrajini je Fedosha imala vlastitu firmu, radilo se o veletrgovini pijeskom i šljunkom. No, po dolasku u Njemačku morala je početi ispočetka, s jednostavnim poslom: kao prodavačica. Raditi je definitivno bolje od primanja socijalne pomoći, kaže. Njezina diploma s područja poslovne administracije u Njemačkoj je priznata bez većih problema.

Njezin suprug Ruslan Fedosha nije bio te sreće. Deset godina je radio kao stomatolog u Ukrajini. Iako sada ponovno radi u stomatološkoj ordinaciji, u Njemačkoj smije biti samo asistent. Njegova diploma Sveučilišta u Poltavi, grada s gotovo 300.000 stanovnika i - igrom slučaja - grada pobratima Ostfilderna, još uvijek nije priznata u Njemačkoj. On se i dalje bori za to i planira angažirati stručnjaka koji će usporediti nastavne planove i programe u Njemačkoj i Ukrajini.

Samo rijetki Ukrajinci rade

U srpnju ove godine oko 68.200 radno sposobnih Ukrajinki i Ukrajinaca samo u saveznoj zemlji Baden-Württembergu primalo je takozvani „Bürgergeld", odnosno socijalnu pomoć za nezaposlene i ljude koji vlastitim prihodima ne mogu osigurati egzistenciju. Međutim većina njih, otprilike dvije trećine, nije na tržištu rada jer su, primjerice, u školi, na osposobljavanju ili primaju mjere potpore, sudjeluju u integracijskim tečajevima ili su uključeni u njegu ili brigu o djeci.

U svibnju je stopa zaposlenosti Ukrajinki i Ukrajinaca u Baden-Württembergu iznosila 36,5 posto – što znači da je radilo samo malo više od trećine njih u dobi između 15 i 65 godina.

Njemačka je u sredini

U usporedbi s drugim europskim zemljama Njemačka je u sredini. Stvari stoje bolje u Danskoj, na primjer, gdje su brže uspjeli zabilježiti veće stope zaposlenosti ukrajinskih izbjeglica.

Julija Kosyakova, voditeljica odjela za istraživanje migracija, integracije i međunarodnog tržišta rada u IAB-u (Institut za istraživanje zapošljavanja, djeluje u okviru Savezne agencije za zapošljavanje u Nürnbergu), objašnjava zašto: "Radi se prvenstveno o prekarnim uvjetima na tržištu rada s vrlo niskim plaćama. Postoje i zemlje u kojima su stope zaposlenosti nešto niže, na primjer Švicarska ili Norveška. Međutim tamo se, poput Njemačke, fokusiraju na održivost, tj. najprije učenje jezika, a to ima pozitivan dugoročni učinak i dovodi do viših stopa zaposlenosti."

Alexandra Fedosha i njezin suprug Ruslan oboje rade. To je sasvim normalno, kažu. Ali oboje također znaju za slučajeve u kojima su ukrajinske izbjeglice jasno izjavile da bi radije primali socijalnu naknadu nego tražili posao. Međutim, to su ipak iznimke, kažu.

Pomoć za azilante umjesto socijalne pomoći

Iz tih razloga ubuduće bi trebalo vrijediti novo pravilo: izbjeglice iz Ukrajine koje su došle u Njemačku od travnja ove godine više neće primati socijalnu pomoć (za nezaposlene), već naknadu na koju pravo imaju azilanti. Za samce to znači: ranije su primali 563 eura mjesečno, u budućnosti će to biti 441 euro. Manje novca za ukrajinske izbjeglice kako bi ih više radilo u budućnosti – to je ideja ove promjene.

Stručnjakinja za tržište rada Kosyakova nije oduševljena tim potezom: ne postoji veza između isplate transfera poput „Bürgergelda" i toga radi li netko, kaže ona. Iznos naknada ne utječe na to koliko ukrajinskih izbjeglica pronađe posao, dodaje.

Drugi razlozi igraju veću ulogu: "To su, naravno, individualni faktori. Na primjer, zna li netko njemački jezik. Priznavanje stručnih kvalifikacija, mogućnosti brige o djeci za žene, a iz opće ekonomske perspektive važno je da se i gospodarstvo uključi. Jednostavno imamo lošu ekonomsku situaciju, a to dovodi do lošijih mogućnosti integracije na tržište rada, posebno za novopridošle."

Neuspješna potraga za poslom

Natalia Brynenko do sada nije imala puno uspjeha na tržištu rada u Stuttgartu. Stigla je ovamo u travnju 2022., bježeći od rata u rodnoj Ukrajini. Radila je 24 godine kao nastavnica ukrajinskog. Nedostaje joj škola i u budućnosti bi voljela nastaviti raditi s djecom, na primjer, kao školska asistentica ili u vrtiću.

Brynenko je već stekla relevantno iskustvo – radila je neplaćeno nekoliko mjeseci u osnovnoj školi i vrtiću, i kao volonterka i kao praktikantica. No, pronaći dobar i plaćen posao čini se gotovo nemogućim.

Poslala je bezbroj prijava. Rezultati su otrežnjujući: dobiva samo odbijenice, a u većini slučajeva uopće ni ne dobiva odgovor. Pa ipak, radije bi radila i odrekla se naknada za socijalnu pomoć i stambene naknade. "Postoji velika razlika između primanja novca i zarađivanja novca. Želim zaraditi za život", kaže Brynenko. Nije odustala od nade da će pronaći posao i da više neće ovisiti o državnim isplatama poput „Bürgergelda".