Njemačka dilema o državi Palestini

Usprkos upozorenjima i iz vojske, vlada Izraela već danas odlučuje hoće li potpuno pripojiti područje Pojasa Gaze. S druge strane je prošlog tjedna je Hamas i Islamskog džihada dao objaviti snimku potpuno izgladnjelog taoce u Pojasu Gaze što je zaprepastilo i javnost Izraela, ali i međunarodne zajednice.

Njemačka tu ne može prihvatiti niti jedno od toga: u reakciji na snimke taoca njemački kancelar je izjavio: „Hamas muči taoce, terorizira Izrael i koristi vlastito stanovništvo u Gazi kao živi štit“, rekao je Merz za Bild.

I Francuski predsjednik Emmanuel Macron govorio je na platformi X o „neograničenoj nečovječnosti“ Hamasa. Naglasio je da je hitno oslobađanje svih još zatočenih talaca u Gazi „apsolutni prioritet“ njegove vlade. Merz je za Bild dodao da Hamas „u budućnosti ne smije igrati nikakvu ulogu u Gazi“. Slično se izrazio i Macron.

No time se isto tako nameće i pitanje priznavanje države Palestine, o čemu Francuska i Njemačka zauzimaju različite stavove. Macron je nedavno najavio da će u rujnu, u sklopu Opće skupštine Ujedinjenih naroda, priznati Palestinu kao državu. Izrael je odmah osudio taj korak, navodeći da to nagrađuje terorizam, što je kritizirao i premijer Netanyahu.

Mnogi to vide drukčije. Velika Britanija i Kanada planiraju slijediti Francusku, čime bi tri utjecajne članice G7 priznale Palestinu. I druge članice EU najavile su slične korake, makar je i izraelski ministar vanjskih poslova na Gideon Saar sastanku Vijeća sigurnosti UN te zemlje optužuje kako "produžavaju rat”. „Međunarodni pritisak mora biti usmjeren na Hamas“, poručuje izraelski ministar; „sve drugo samo produljuje ovaj rat."

I bez tih optužbi, Njemačka vlada za sad ne planira priznati Palestinujer i dalje smatra kako bi priznanje trebalo biti rezultat pregovaračkog procesa.

Je li Palestina država?

Da bi neko područje bilo priznato kao država, prema riječima stručnjaka za međunarodno pravo Aarona Dumonta s Instituta za pravo mirovnog očuvanja i humanitarno pravo Sveučilišta u Bochumu, moraju biti ispunjena tri osnovna kriterija: jasno definirani teritorij, stalno stanovništvo i vlada koja provodi državnu vlast. U slučaju Palestinaca „dva od tri kriterija su svakako ispunjena. No teškoća je u pitanju državne vlasti – moglo bi se reći da ona još ne postoji, pa stoga ni država Palestina još ne postoji.“

Među stručnjacima za međunarodno pravo ne postoji suglasnost ni oko same definicije priznanja države, pa tako ni oko pitanja postoji li već sada država Palestina. Stručnjakinja za Bliski istok Muriel Asseburg iz Zaklade za znanost i politiku (SWP) u razgovoru za DW ističe da eventualno priznanje Palestine od strane novih država isprva ne bi imalo praktične posljedice za živote ljudi u regiji. I sada već neke države imaju izravne diplomatske odnose s Palestinom, koju predstavlja Palestinska samouprava.

Ona upravlja Zapadnom obalom i istočnim Jeruzalemom. Predsjednik Mahmoud Abbas još je 2013. najavio da se više neće govoriti o „samoupravi“ nego o „državi Palestina“. No 89-godišnji Abas je sporan i među vlastitim narodom – posljednji izbori održani su prije gotovo 20 godina. Njegova stranka Fatah priznaje državu Izrael.

Niti Fatah, niti Hamas nemaju legimitet

U Pojasu Gaze, s druge strane, je Hamas doslovce protjerao dužnosnike Abasovog Fataha zbog korupcije, ali od onda širi strah i teror i ne priznaje postojanje Izraela. Za većinu država koje su već priznale Palestinu, Hamas je neprihvatljiv kao partner u razgovorima.

Dodatnu poteškoću u priznanju Palestine predstavlja činjenica da granice između Izraela i palestinskih područja nisu definirane, kao ni status Istočnog Jeruzalema. Izrael de facto kontrolira velika područja koja bi formalno trebala biti pod upravom Palestinske samouprave. Međunarodni sud pravde nedavno je okupaciju palestinskih teritorija – Zapadne obale, Istočnog Jeruzalema i Gaze – u jednom pravnom mišljenju proglasio nezakonitom.

Politologinja Asseburg za DW analizira: „Priznanje palestinske države bila bi poruka da se ne zahtijeva samo apstraktna dvodržavna rješenja, nego da se želi konkretno doprinijeti ostvarenju palestinske države uz bok Izraelu. To bi moralo uključivati i mjere za okončanje izraelske okupacije.“

Gotovo 150 država već priznaje Palestinu

Gotovo 150 od ukupno 193 države članice Ujedinjenih naroda već priznaju Palestinu kao suverenu državu. Međutim, međunarodni pravnik Dumont ističe: „Ne može se reći da Palestina postaje država kad je prizna određeni broj drugih država.“

Ipak, punopravno članstvo Palestine u UN-u zasad ostaje malo vjerojatno, objašnjava stručnjakinja Asseburg: „Za to bi bila potrebna odluka Vijeća sigurnosti UN-a, a tu je potrebna i suglasnost SAD-a – što se trenutno ne očekuje.“

Palestina od 2012. ima status promatrača u Općoj skupštini UN-a. „Taj status omogućio je Palestini članstvo u brojnim drugim međunarodnim organizacijama – među ostalim i u Međunarodnom kaznenom sudu.“ Promatrački status smatra se korakom prema punopravnom članstvu u UN-u.

Njemačka obveza prema Izraelu

Sve više raste pritisak i na njemačku vladu da zauzme oštriji stav prema Izraelu. Nakon izvješća da Netanyahu planira potpuno zauzeti Gazu, glasnogovornica oporbene stranke Ljevica (Die Linke) Lea Reisner izjavila je: „Potreban je politički pritisak, i to i prema saveznicima.“ Dosadašnji stav njemačke koalicijske vlade prema Izraelu nazvala je „bankrotom njemačke vanjske politike“.

Pozivi na priznanje Palestine sve su glasniji, ali Njemačka je od toga još daleko. Kao glavni razlog navodi se posebna povijesna odgovornost Njemačke prema Izraelu zbog Holokausta i milijunskih ubojstava Židova u doba nacizma. Iz toga proizlazi tzv. državna obveza: spremnost Njemačke da se zalaže za sigurnost Izraela.

Kancelar Friedrich Merz jest zaoštrio ton prema Izraelu – poziva na trajni prekid vatre u Gazi i više humanitarne pomoći za tamošnje stanovništvo – ali u isto vrijeme ne želi ugroziti blisko savezništvo s Izraelom.

Po Merzovu mišljenju, priznanje Palestine može doći tek na kraju procesa dogovaranja dvodržavnog rješenja između Izraela i Palestinaca. „U ovom trenutku to ne smatram ispravnim korakom“, zaključuje Merz.