Njemačka: „Dijaspora je svim srcem uz studente!“

„Dijaspora je svim srcem uz studente. Svuda nas ima, ali smo svim srcem uz Srbiju i uz naše studente koji su pokrenuli sve nas, ne samo ljude u Srbiji, a i vjeru i nadu da će doći bolja vremena. Da će se ustvari Srbija osloboditi, da će biti slobodna zemlja“, priča nam Dragica Obradović-Sević u svom domu u Bochumu.

Posljednjih dana ona se priprema za odlazak u Beograd na veliki skup podrške studentskim zahtjevima. Na put planira krenut sa skupinom pripadnika srpske zajednica sa zapada Njemačke:

„Vodim i svog sina Nikolu, on je prvi izrazio želju da da bi htio prisustvovati tom skupu, to mi je bilo drago, jer ako tako djecu odgajamo, da razmišljaju svojom glavom i da se bore protiv nepravde, onda će biti budućnosti i za Srbiju, i za sve zemlje.“

Pripreme u dnevnom boravku

Pripreme se odvijaju u njezinom dnevnom boravku. Pravi transparente, sin Nikola i ostali članovi obitelji joj pomažu u tome: „Pripreme su vezane uz pisanje tih poruka, nabavke platna, kupovine boje, da sve to napišemo i napravimo lijepe transparente, da studenti znaju da smo i mi iz dijaspore uz njih."

Studentima je zahvalna jer su, kako kaže, „uspjeli da nas probude, da nas povežu na jedan nevjerojatan način. Ne samo ljude u Srbiji, nego i nas u dijaspori. Da nas povežu, da odjednom osjetimo da smo jedna cjelina."

Dragica Obradović-Sević potječe iz jednog manjeg mjesta u blizini Šapca, u tom gradu je i odrasla. Studirala je u Beogradu, a u Njemačku je došla 2000. godine. Najprije u namjeri da ostane neko vrijeme, da nauči jezik i stekne radno iskustvo. I tako se tih par godina pretvorilo u već četvrt stoljeća, kaže nam ona.

“Kolone tih pčelica…”

Svakodnevno prati što se događa u Srbiji, kaže da ne može prestati gledati video-snimke studentskih akcija. Neke su joj bile posebno emotivne: "Uzbrdo su išli, ne mogu se sjetiti gdje su išli. Studenti su snimani s leđa, išla je pjesma "Tamo daleko” u pozadini, vidjele su se njihove glave, kako oni to pjevaju svi zajedno, i to je nešto što ne možeš gledati a da suze ne krenu na oči. Te kolone tih pčelica koje idu i tako vrijedno idu i koračaju, neumorno koračaju i pjevaju…”

Obradović-Sević sudjeluje i u organizaciji skupova podrške studentima u Njemačkoj. Zašto se toliko angažira? "Ja ovo radim jer volim Srbiju. I želim da ta Srbija povrati svoj sjaj, svoje dostojanstvo. I mislim da je sad s time što su studenti probudili sve najmanje sokake u Srbiji, stanovnike najmanjih sokačića u Srbiji, ne da je realno već da ništa drugo nije ni moguće nego da Srbija povrati svoje dostojanstvo."