Netanyahu se suočava sa sve većom međunarodnom kritikom

Njemački kancelar Friedrich Merz iznio je oštre kritike na račun izraelske strategije u Gazi. Na konferenciji „re:publica“ u Berlinu u ponedjeljak (26. svibnja) Merz je izjavio da se patnja civila „više ne može opravdati" kao dio izraelske borbe protiv Hamasa.

Naglasio je posebnu odgovornost Njemačke prema Izraelu, ali je dodao: „Kada se pređu granice i kada se jasno prekrši međunarodno humanitarno pravo, tada se Njemačka — i njemački kancelar — moraju oglasiti.“ Dodao je i da Izrael ne smije djelovati na način koji bi ga mogao udaljiti čak i od najbližih saveznika.

Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul također je u ponedjeljak opisao humanitarnu situaciju u Gazi kao „nepodnošljivu“ i pozvao na efikasniju isporuku pomoći. Priznao je da je teško uskladiti posvećenost Njemačke Izraelu s poštovanjem ljudskog dostojanstva i međunarodnog prava.

U 2023. godini, Njemačka je odobrila izvoz oružja u Izrael u vrijednosti od 326,5 milijuna eura, uključujući vojnu opremu i ratno naoružanje — deset puta više nego 2022. U 2024. vrijednost izvoza je iznosila 161,1 milijun eura.

Pritisak iz Sjedinjenih Država

Kritike iz Sjedinjenih Američkih Država, najbližeg izraelskog saveznika, također rastu. U odstupanju od prethodne podrške, predsjednik Donald Trump rekao je novinarima u New Jerseyu: „Razgovaramo s Izraelom i želimo vidjeti možemo li zaustaviti cijelu tu situaciju što je prije moguće.“

Iako su komentari uglavnom simbolični, predstavljaju promjenu, kaže za DW profesorica međunarodnih odnosa Elena Aoun s Katoličkog sveučilišta u belgijskom Leuvenu (UCLouvain). „Donald Tramp više nije toliko zadovoljan Netanyahuom kao na početku mandata. Postoji definitivno više tenzija.“ Ipak, Aoun naglašava da i dalje traje američka vojna i financijska podrška Izraelu, usprkos promjeni u retorici.

EU oprezna, ali javljaju se razmimoilaženja

Europska unija je također poduzela korake ka preispitivanju odnosa s Izraelom. Prošli tjedan, ministri vanjskih poslova najavili su reviziju Sporazuma o pridruživanju EU-Izrael, koji regulira trgovinske i političke odnose. Šefica diplomacije Europske unije Kaja Kallas opisala je trenutačni volumen humanitarne pomoći Gazi kao „kap u oceanu“.

Međutim, kako Aoun primjećuje: „To je promjena riječi, ali još ne i djela. Revizija trgovinskog sporazuma je tek početak. EU još mora odlučiti krši li Izrael krši Članak 2.“ U tom članku Sporazuma, trgovina se uvjetuje poštivanjem ljudskih prava..

Ukupno 17 od 27 članica EU-a podržalo je reviziju. Njemačka, Mađarska i Češka bile su među onima koje su se protivile, zbog čega im se Izrael javno zahvalio.

U intervjuu za DW, Amélie Férey iz Centra za sigurnosna istraživanja Ifri u Parizu naglasila je da je utjecaj Europe na sukob ograničen: „SAD je glavni dobavljač oružja i financijske pomoći, tako da njihova podrška — ili njezin izostanak  — predstavljaju najznačajniju razliku.“

Nalog Međunarodnog kaznenog suda

Pored kritika međunarodnih lidera, Međunarodni kazneni sud je u studenom izdao nalog za hapšenje izraelskog premijera Netanyahua i ministra obrane Yoava Gallanta. Simbolično, ovaj potez je značajan, ali njegov stvarni efekt je ograničen, kaže Aoun. „Njemačka, Mađarska, Francuska i Belgija su već naznačile da neće provesti naloge. To pokazuje slabljenje međunarodnih pravosudnih mehanizama.“

Férey se ne slaže. Ona naglašava da nalog za hapšenje ograničava slobodu kretanja Netanyahua i njegovih najviših dužnosnika, koji se sada plaše putovanja u zemlje koje bi ih mogle uhapsiti.

Ovo je prvi put da je Međunarodni kazneni sud izdao nalog za hapšenje aktualnog lidera neke demokratske države s takvim optužbama tijekom sukoba koji još traje. Netanyahu je odbacio optužbe, nazvavši ih „sramotnim" i inzistirao na tome da Izrael djeluje u samoobrani.

Unutarnji pritisak

U međuvremenu, izraelska vojna kampanja u Gazi se nastavlja. Izraelska vojska tvrdi da sada kontrolira oko 40 posto teritorije i planira zauzeti 75 posto u iduća dva mjeseca.

Iako je dozvoljena ograničena isporuka pomoći nakon blokade koja traje jedanaest tjedana, humanitarna situacija i dalje je teška, kažu organizacije poput Međunarodnog crvenog križa. Prema Ministarstvu zdravstva u Gazi, oko 54.000 Palestinaca je ubijeno, a oko 122.000 ozlijeđeno od početka rata u Gazi.

Izraelska vlada je suočena s kritikama ne samo zbog Gaze, već i politike na Zapadnoj obali. Velika Britanija je sankcionirala ekstremiste krajnje desnice u Izraelu koji promoviraju ilegalno širenje naselja — što je značajna promjena britanske politike.

Unutar Izraela, također raste javno nezadovoljstvo. Demonstracije obitelji talaca i grupa civilnog društva se nastavljaju. Ipak, Elena Aoun ističe da javnost u Izraelu i dalje većinski podržava rat: „Istraživanja pokazuju da nešto više od 50 posto ispitanika podržava nastavak operacija.“

Strateški ciljevi pod znakom pitanja

Premijer Netanyahu inzistira na tome da je cilj vojne operacije razbijanje Hamasa. Ali analitičari poput Aoun ostaju skeptični: „Rat traje već dvije godine. Novi je međunarodni način promatranja, posebno u vezi s palestinskom patnjom. Nijedan strateški cilj Izraela i dalje nije jasno ostvaren."

Férey pak ima drugačije mišljenje: „Ako je cilj bio uništavanje vojne prijetnje koju je Hamas predstavljao za izraelsku vojsku, onda je taj cilj ostvaren.“ Ipak, slaže se da će mnogo teže biti riješiti politička pitanja i postići dugoročni mir.

Europski kredibilitet na ispitu

Za Férey, kredibilitet Europe se testira u Gazi, jer se čini da Bruxelles primjenjuje dvostruke standarde prema Izraelu: „Europska unija podržava pravo na samoopredjeljenje u slučaju Ukrajine, a oklijeva da isti standard implementira na Palestince u Gazi."

Pozdravlja plan za reviziju sporazuma Europske unije i Izraela kao prvi veliki korak u pravom smjeru, ali naglašava da Europi sada treba jasan plan kako da se dođe do rješenja s dvije države.

Obje analitičarke se slažu da će idući tjedni biti presudni. Netanyahu djeluje prkosno, iako se njegovi saveznici kolebaju. Ali kritičari nisu jedinstveni. Dok se nižu simbolični potezi, ostaje pitanje hoće li uslijediti konkretni međunarodni pritisci koji bi mogli dovesti do stvarnih promjena politike na terenu.