Neeksplodirane bombe: prijetnja ne samo u Njemačkoj

Tom se trenutku radovalo 15 parova: 4. lipnja trebali su se vjenčati u glavnoj gradskoj vijećnici u Kölnu, jednoj od rijetkih zgrada preostalih još iz srednjeg vijeka. No slavlje u srcu milijunskog grada moralo je biti premješteno jer se zgrada nalazila unutar zone evakuacije. Jedino rješenje koje je grad mogao ponuditi mladim bračnim parovima je bilo vjenčanje u nekoj, naravno mnogo manje slikovitijoj podružnici gradskog ureda.

Razlog za ovu rekordnu evakuaciju u Kölnu bile su tri teške bombe iz Drugog svjetskog rata pronađene tijekom pripremnih istraživanja za radove na mostu preko Rajne prema četvrti Deutz: jedna bomba teška 500 kilograma i dvije od po čitave tone, sve američkog porijekla. Bombe s udarnim upaljačem iz sigurnosnih razloga nisu smjele biti pomaknute. Jedina moguća opcija bila je deaktivacija na licu mjesta, ali tu uvijek nešto može krenuti krivo. Zbog toga su čitavi dijelovi grada morali biti ispražnjeni.

Dan kad je Köln utihnuo

Oko 20.500 ljudi moralo je u srijedu napustiti svoje domove. Evakuirane su bolnice i domovi za starije, a pacijenti i štićenici premješteni u druge ustanove. Zatvoreno je i 58 hotela, a gosti su prebačeni u alternativni smještaj. Deaktivacija bombi u velikim gradovima iznimno je složen logistički zadatak – ali Njemačka je na to navikla.

Samo u pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija prošle je godine deaktivirano više od 1.600 bombi. Glavni razlog za taj porast je pojačana građevinska aktivnost: polaganje optičkih kabela, obnova mostova i rekonstrukcija cestovne mreže. Tamo gdje se kopa se i prečesto nalaze i "uspomene” iz rata.

Osobito su pogođena gusto naseljena područja – Ruhrska oblast, Hamburg ili Berlin – koja su bila glavne mete savezničkih zračnih napada zbog važnih strateških ciljeva kao što su tvornice ili prometnice, a i koja su već veoma rano u ratu bila u dometu savezničkih bombardera. No uz strateške su i prečesto stradavale i civilne infrastrukture. Uz Sjeverno Porajnje i Vestfaliju, mnogo je preostalih bombi i u pokrajini Brandenburg koja se proteže oko Berlina. Tamo su pirotehničari tijekom 2024. među ostalim prikupili 90 mina, 48.000 granata, 500 zapaljivih bombi i 450 eksplozivnih naprava težih od 5 kilograma, kao i oko 330.000 metaka.

Nevolja u čitavom nizu zemalja

Problem je velik i u brojnim susjednim državama. U Francuskoj i Belgiji redovito se pronalazi streljivo iz svjetskih ratova – osobito iz Prvog – u regijama poput Verduna i Somme. U Italiji su suše u nizini rijeke Po prije tri godine na površinu dovele i stare eksplozivne naprave. U Velikoj Britaniji je 2021. u Exeteru kontrolirano detonirana njemačka avionska bomba od jedne tone, pri čemu je oštećeno više od 250 zgrada.

Osobito je kritično stanje u Poljskoj i Češkoj. I ondje su pod zemljom ostale tone neeksplodiranih ubojitih sredstava iz svjetskih ratova. U Świnoujściu je 2020. deaktivirana britanska bomba "Tallboy" teška pet tona. U Češkoj su se u posljednje vrijeme dogodile i smrtonosne nesreće.

Na Balkanu je problem postao još veći zbog zaostalih mina i eksplozivnih naprava iz ratova 1990-ih koje i danas odnose živote. Ni ondje se ne nazire kraj razminiranja.

U drugim dijelovima svijeta stanje je još teže. U Vijetnamu i dalje umiru ljudi od američkih kazetnih bombi iz vremena Vijetnamskog rata. U Laosu se prema podacima UN-a još uvijek nalazi više od 80 milijuna neeksplodiranih ubojitih sredstava – ostaci zračnog rata u kojem je SAD između 1964. i 1973. izveo više od pola milijuna zračnih napada.

Minskih polja i neeksplodiranih ubojitih sredstava ima i u Siriji, Iraku i Gazi – često u područjima bez ikakvih funkcionalnih struktura za razminiranje.

Voda umjesto čekića

U Njemačkoj je komplicirano i kod troškova uklanjanja takvih starih bombi. Jer kad se radi o "savezničkoj municiji", onda trošak snosi savezna pokrajina gdje je ona nađena, dok federacija plaća i odgovara samo za ostatke oružja bivšeg Reicha. Inicijative pojedinih pokrajina da i Berlin sudjeluje u tim troškovima stalno traju, ali bez uspjeha. Samo u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji troškovi razminiranja prošle su godine iznosili oko 20 milijuna eura, a indirektne troškove ovakve masovne evakuacije kao što je ove srijede bila u Kölnu je teško uopće i izraziti u eurima i centima.

I dok troškovi rastu, napredovala je i tehnologija uklanjanja takvih naprava. Dok su pirotehničari devedesetih još uglavnom radili ručno – čekićem, dlijetom i kliještima i uz golemo znanje i iskustvo o baš svakoj inačici bombi i upaljača koji su se koristili u ratovima – danas se sve više koristi metoda rezanja vodom. Upaljač se iz bombe precizno uklanja pomoću vodenog mlaza pod iznimno visokim tlakom – i to iz sigurne udaljenosti.

Utrka s vremenom

Ne treba se bojati da će pirotehničari uskoro ostati bez posla. Stručnjaci procjenjuju da u tlu diljem Njemačke još leže deseci tisuća neeksplodiranih naprava – ukupno i do 100.000 tona bombi i streljiva.

Digitalizacija starih zračnih snimaka i moderna geofizička ispitivanja pomažu u otkrivanju potencijalnih opasnosti, ali svaka deaktivacija ostaje utrka s vremenom. Što je bomba starija, to je veći stupanj korozije i eksplozivne nestabilnosti. Osim toga, s vremenom dolazi do kemijskih promjena između upaljača i eksploziva, što dodatno otežava deaktivaciju.

Najdramatičnija je situacija u Ukrajini. Od početka ruske invazije cijeli je teritorij zemlje prekriven minama, kazetnim bombama i ostalim ratnim ostacima. Procjenjuje se da je čak četvrtina teritorija Ukrajine kontaminirana.

Više od pola milijuna eksplozivnih sredstava već je deaktivirano, ali milijuni ih i dalje ostaju. Posljedice po ljude i gospodarstvo su ogromne: stotine civila su poginule, velik dio poljoprivrednog zemljišta nije upotrebljiv, a gubici u žetvi dodatno produbljuju ekonomsku krizu. Razminiranje će, čak i ako rat uskoro završi, ostati zadatak za čitavo stoljeće.

Deaktivacija u Kölnu bila je više od lokalnog događaja koji je poremetio dan mladenkama. Neeksplodirane bombe u tlu nijemi su svjedoci prošlih i sadašnjih ratova – u Njemačkoj, ali i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Gazi, Laosu ili Ukrajini.